Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti (HAPS) otvorene su predstavom „Leptir” Narodnog pozorišta iz Sarajeva u Dvorani „Park”. Glumci jednog od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih pozorišta Sanela Pepeljak, Ermin Sijamija i Aleksandar Seksan ispunili su očekivanja hercegnovske publike. Predstava, koja se bavi urušavanjem institucije porodice danas, nastala je po tekstu Cetinjanina Aleksandra Radunovića u režiji Emira Zumbula Kapetanovića.
- Bilo je jako zanimljivo, ali bila je i velika odgovornost igrati ovaj komad pred ovom publikom. Predstava je upozorenje svima da shvate šta se može desiti u životu ako se u porodici ne komunicira i ako nam je na prvom mjestu karijera, rivalstvo, novac. Komad je nabijen jakom glumom o otuđenosti unutar porodice usljed nedostaka komunikacije. Komad preispituje trenutak i prostor u kojem živimo, međuljudske odnose i stvari koje nas okružuju i svakodnevno utiču na naše živote, kao i poziciju i ulogu porodice. Igrati „Leptira” pred hercegnovskom publikom, teško je, jer je Aleksandar Radunović vaš pisac, i čitavu priču radio je bliskom mentalitetu ljudi iz Crne Gore. Mi smo je pokušali malo otkloniti od toga, ali je teško pobjeći od toga. Ne mogu reći da smo baš imali tremu, ali svakako je to zahtijevalo malo jaču koncentraciju prije samog izvođenja, čisto zbog tih detalja. Međutim, u toku i na kraju predstave, vidio sam da je publika jako dobro prihvatila predstavu, da živi s njom, i sudeći po prvim utiscima dobro smo obavili posao - rekao je glumac Ermin Sijamija.
„Leptir“ je rađen u maloj formi, za malu scenu, ali su glumci Narodnog pozorišta iz Sarajeva.
- Komad je intenzivan od samog početka. Iako traje samo sat vremena, nekada imam osjećaj da je to mnogo duže, jer svaka riječ nosi neko dešavanje, drukčiji odnos i neku igru nas troje... Tu svak` svakog laže, svak` svakog vara, svako svakoga mrzi; oni su duboko ogrezli u zlo, u nešto što je ružno, što nije ljudsko. Mala forma za nas glumce Narodnog pozorišta predstavlja izazov i nešto novo, jer većinu predstava radimo na velikoj sceni, a ovdje je prostor u kojem igramo jako intiman, publikaj je bukvalno na pola metra od nas – kaže Sijamija. Koliko god bilo teško, dodaje glumac, ipak je lijepo i drugačije igrati pred publikom ovako blizu. Zato je, smatra on, publika jače osjetila i doživjela komad.
- Nije nimalo lako izvući na scenu sve demone kojima smo okruženi. Kominikacija unutar porodice danas se obavlja putem mobilnog telefona, kompjutera i drugih sredstava komunikacije koja ne uključuju prisustvo stvarne emocije. Stoga su ovakve predstave danas potrebnije nego ikada ranije - naglašava Sijamija. Dužnost glumca je, dodaje on, da ukazuje na izopačenosti današnjeg društva.
- To nam je zapravo posao. Inače se u pozorištu bavimo retardacijama i iskrivljenostima društva, svim onim stvarima koje nisu normalne i koje treba ispravljati. Mislim da za to služe pozorište i umjetnost uopšte; da bi preko pozorišta uticali da se nešto koliko toliko promijeni. Naravno, ne može puno, ali da bar jedan dio ostane ljudima u mislima, da pronađu dio sebe u svemu tome, da ne bi sami otišli dalje i da ne bi upali u isto takvo zlo. To je zadatak glume u toj funkciji u kraju krajeva je vaš HAPS - poručio je Ermin Sijamija.
Z. Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.