Zajedničkom izložbom koju su nazvale „Karavan” slikarke Nina Vukčević i Gordana Trebješanin predstavile su nam se u podgoričkoj galeriji „Klub”. Idući putem kojim je prošao njihov „Karavan”, publika, koja je napunila ovu galeriju Centra savremene umjetnosti na Kruševcu, imala je priliku da upozna svijet obojen snažnim energijama ove dvije autorke, koju osim ljubavi prema slikarstvu vezuje i druženje tokom studija, putovanja, i Gimnazija „Slobodan Škerović”, u kojoj predaju likovnu kulturu. „Karavan” je počeo kao ženska priča, a onda su njih dvije odlučile i da sarađuju i na ovaj način, kazala je Trebješanin.
Nina Vukčević nije ni ovog puta iznenadila poznavaoce svog rada – njena platna su puna boje, veselja – na tragu prethodnih ciklusa i njenog umjetničkog interesovanja.
– Kad bi vidjeli sve moje opuse primijetila bi se razlika, ili napredak ili nazadovanje. To bi već morali da ocijene kritičari, kojih nažalost nema – primijetila je Vukčević.
Kojom god se tematikom bavio čovjek ima svoj, osoben rukopis, koji se neminovno nadograđuje i usavršava, smatra Gordana Trebješanin.
– Moj grad je usamljen, i uprkos raskoši i ljepoti, nekako svi se mi u gradovima osjećamo usamljeno. Da ove moje slike izlažem posebno možda bih izložbu nazvala „Tišina”. Kao da nas čeka na ovim slikama. Tišina ne sugeriše samo mir, nego otuđenost. Grad jeste ljudska tvorevina, ali smo se našli u njemu osamljeni i usamljeni – izložila je svoje viđenje grada Trebješanin.
Opet, u gradu Nine Vukčević nema tišine, i laiku je jasno. Eksplozija boja, ritmova, pokreta. Ali, nema ljudi, samo se naslućuju.
– Ne mogu da dozvolim tišinu. Isto kao i u mojoj glavi... Nema tišine, jer bi me ponijela ko zna kakvim vodama, pa ne znam da li bih isplivana. Moja najveća slika na ovoj izložbi, „Ulica slobode”, kojom počinje moja priča, govori o slobodi kao simbolu. Ali, na svakoj slici je prikazana i radost. Iako nema ljudi, sve upućuje na njih, na muziku, trčanje za zamajevima... djetinjstvo – objasnila je Vukčević.
Interakcija između njihovog umjetničkog i pedagoškog rada je očigledna, kažu one. Ističu da je slikarstvo u njihovom slučaju na neki način jeste ventil od profesorskih obaveza i svakodnevice. Ali, ove dvije slikarke i koleginice ističu i da ih energijom, koje imaju na pretek, učenici nadahnjuju.
– To čini da budemo aktuelne, jer to što čujemo od njih utiče na naš duh i način razmišljanja - kaže Gordana.
Obje su se predstavile kao slikarke koje interesuje ista tematika – grad kao središte života. Ipak, energiju grada interpretirale su na sasvim drugačije načine. Upravo je i pošla od te činjenice, kaže Nina, kad sam predložila zajedničku izložbu
Gradove Gordane Trebješanin i Nine Vukčević za sada se mogu vidjeti samo u Podgorici, ali „Karavan” ovog slikarsko-profesorskog dvojca mogao bi da se nastavi i prođe i kroz ostatak Crne Gore, rekle su umjetnice. S.Ć.


Različite energije, isto odredište

Da je život umijeće nalaženja radosti možemo se uvjeriti posmatrajući izložbu Nine Vukčević i Gordane Trebješanin, koja obiljem topline i pozitivne energije ispunjava izložbeni prostor galerije „Klub”, kazala je istoričarka umjetnosti Maja Dedić otvarajući postavku.
– Vođeni dvjema različitim energijama, koje prvi put izlažu zajedno, dolazimo do neobičnih odredišta i zanimljivih kreativnih dostignuća. Kroz lični umjetnički izraz i lične emocije, iskazujući sopstvenu svježinu i inventivnost, ove dvije umjetnice interpretiraju zamišljenje idealne gradove svaka na svoj način, pretvarajući ih u individualizovane likovne priče. Vode nas sretnim stazama svakodnevice, govoreći nam da je došlo vrijeme za čaroliju. Nudeći nam san one sanjaju za nas, uvlače nas u bajkovitu pustolovinu, stvarajući neodoljivu, optimističnu, veselu sliku svijeta oko nas – kazala je, između ostalog, Dedić.