Izložbom crteža pod nazivom ,,Plime’’ u Gradskoj galeriji, kotorskoj likovnoj publici predstavlja se akademska umjetnica Marija Tošković iz Beograda. Nakon ciklusa „Bestijarijum“ koji su lani vidjeli ljubitelji umjetnosti u Perastu i Podgorici, vrsna umjetnica koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Portugalu na Universidade de Evora, nadahnuta obalama i obiljem Mediterana, izlaže najnovije crteže nastale tokom zadnja tri mjeseca specijalno za ovu priliku.
-„Plime“ čini 20 crteža u tušu, one predstavljaju taj osjećaj punoće, nadiranja, prelivanja, one su i onaj trenutak koji je vrlo delikatan, kada se težak i zreo plod odvaja od drveta i postaje nešto drugo, upravo u tom trenutku postaje hranljiv. „Plime“ opisuju to obilje voća i na neki način, te „obale sreće“, gdje neki mistični, nagi ljudi leže pod tom nekom vodenom parom koja se diže od topline, gdje ja na neki način želim da dođem do spore, zadovoljne misli, do te dovoljne sporosti, gdje imamo vremena da se zapitamo: „Koliko plodova je meni dovoljno da uberem uopšte i koliko još plodova je potrebno da nahranim druge. Plime su ta nadiranja i previranja, one su onaj trenutak kada ljeti zaspite popodne i priprema se topla kiša. I vi zaspite u tom trenutku i onaj osjećaj punoće kada se probudite, kao da se prelivate preko tih nekih svojih obala. To su te plime, objasnila nam je umjetnica.
U ovim crtežima, kako je objasnila, ima nešto od poezije Šarla Bodlera, Pabla Nerude, kao i Mia Kotu, savremenog mozambičkog pjesnika koji piše na portugalskom, a Mariju je posebno inspirisala njegova zbirka „Korijen rose“, zbog „predivne mistike i topline juga“. Otuda i nazivi „Šum“, „Obilje“, „Pred buru“, „Čime se hraniš“, „Klizeći po površini“, „Jutro“, „Vjetar preko pijeska“, „Mi smo samo voda-plime“, „Naziru se jedra i barke“, Obala sreće“, „Popodne-jara“, „Snovi o slobodi“...
-Sigurna sam da će svako od vas u Marijinim djelima večeras makar zagrebati po površini, a da će još dugo razmišljati o njima, pritom zadirući u njihov, odnosno sopstveni smisao, rekla je Marija Bernard, novoimenovana direktorica Kulturnog centra „Nikola Đurković“
Marija Tošković je izrazila zadovoljstvo što joj je Gradska galerija Kotora pružila mogućnost da podijeli svoje radove sa publikom, „to je ono prvobitno što umjetnik želi da podijeli na neki način i trebaju mu negdje neka vrata kroz koja će se to desiti“. Kotor je, kaže, izabrala zbog mora i plima - ove obale su za nju njene prvobitne obale u životu, vezane za djetinjstvo, za porodicu, ljeta koja su provodili tu, kaže umjetnica za „Dan“, podijelivši sa nama sjećanje na ljetovanja kod prijatelja u Stolivu, odakle puca pogled na drugu stranu, na Perast, koji „gleda“ na otvorene Verige, odakle ulazi neko drugačije svjetlo.
-Kotor je dio mog imaginarijuma iz djetinjstva, kao neki začarani grad za princeze, toga se sjećam kao djevojčica, taj crtež sam kasnije uvijek nosila sa sobom kad smo se vraćali kući, taj grad „kao nacrtan“. I tako ga i dalje doživljavam, najiskrenije, kaže umjetnica.
Završila je slikarstvo, ali se uglavnom bavila grafikom i crtežom, a ta njena ljubav prema liniji i prema crno-bijelom je i dalje na snazi, što se može vidjeti i doživjeti i kroz ovu najnoviju postavku nazvanu „Plime“.
M.D.P.