Pred nama je jedna monumentalna knjiga kojoj bi adekvatniji bio kraći naslov – Bjelopavlići od praistorije do naših dana, smatra akademik dr Zoran Lakić, pišući o knjizi ,,Bjelopavlići na zapadu Balkana od praistorije do naših dana”. Njen obim je gotovo 500 strana.
„I to je prva od tri najavljene knjige, koje više autor neće napisati, jer je preminuo ove godine u 87. godini života. Prvi utisak o knjizi je da je autor dobro poznavao literaturu o ovoj temi. Oslonio se, uglavnom na to. Svoje stavove je potkrepljivao dobro odabranim citatima. Tako je čitaoce uvodio u materiju koju je proučavao više decenija. I, naravno, stekao njihovo povjerenje da vlada tako i toliko obimnim periodom – u kome se mnogo štošta dešavalo važno ne samo za Bjelopavliće. To zaista čini na osoben način: njegova priča traži istraživački teren brojnih lokaliteta iz najstarijih vremena. A uz tu priča idu i detalji iz savremenog doba, iz novije istorije. Tako čitaocu nameće utisak da upravo sada putuje kroz to daleko vrijeme”, bilježi Lakić. Arheološki lokaliteti i druge starine, dodaje on, nekako nam postaju mnogo bliže; kao da putujemo kroz naše vrijeme.
„I u tome je posebnost ove knjige; ne liči niti na jednu od brojnih koje je autor koristio. Prisjetio sam se tako moje posjete Hristovom grobu u Jerusalimu. Išao sam istim onim ulicama kojim su Hrista vodili na Golgotu. I odjednom sam stekao čudan utisak: da je Isus Hristos mnogo blizu ovom našem vremenu. Knjiga je satkana od puno sakupljenih, ali već i zaboravljenih detalja, koji u ovoj knjizi žive novi život, rekao bih za sva vremena. Nećemo ih navoditi. Ogriješili bi se o one koje bi morali zanemariti. Dominantna je borba protivu Turaka i nemaštine – gladi. `Nema dana kada se s Turcima ne bijemo`, citira jedan dokument. Dragocjeni su podaci o čuvenom Boju na Martinićima 1796. godine. Bjelopavlići su iskopali puno rupčaga od Spuža do Martinića – da bi ublažili silu napada turske konjice Kara Mahmuta Silnog koji je prezirao silu i svoje turske carevine”, navodi Lakić.
Dodaje da nam autor saopštava i manje poznat detalj da se na albanskom jeziku i danas pjeva kavajka o Boju na Martinićima.
„Knjiga je ilustrovana dobro odabranim materijalom: fotografijama, skicama, mapama. Zastao sam pred slikom Mahmut-paše Bušatlije. I razmišljam. Kako li su tek tada zastrašujuće one silne prijetnje koje je upućivao Crnoj Gori 1796. godine – uoči čuvenih bitaka na Martinićima i Krusima – gdje će izgubiti glavu. I kolika je odlučnost bila Svetog Petra Cetinjskog i hrabrost svakog Crnogorca. Knjigu je završio riječima koje je Sveti Petar Cetinjski uputio autorovom bratstveniku serdaru Mihailu Boškoviću: „Hoću da umrem na njegovim rukama!” Što je autor ove knjige ocijenio kao `izraz poštovanja prema serdarovom plemenu`. Na kraju upućujemo podsticaj priređivaču i izdavaču ove knjige da istraje u plemenitom naporu da objavi i druge dvije knjige. Vjerujemo da će mu priskočiti u pomoć i lokalni organi i svi Bjelopavlići, jer, na kraju krajeva – ova knjiga je sveviđe Bjelopavlića od praistorije do naših dana”, zaključuje Lakić.A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
