-„Čekajući Hrista” naslov je nove, inače četvrte po redu zbirke pjesama istoričara i pjesnika Predraga Peđe Vukića, koju je proljeća ove godine objavio Institut za srpsku kulturu Nikšić. Na promociji u okviru tribine „Svobodijada” u Nikšiću, u čijoj organizaciji je učestvovala i Crkvena opština grada, protojerej Miodrag Todorović je istakao da nije sljučajno što se knjiga nikšićkoj publici predstavlja upravo na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, koji se slavi u spomen dana kada su Bogomajku kao trogodišnju djevojčicu njeni roditelji Joakim i Ana prvi put uveli u hram. Ako nam put ne vodi u hram, kazao je Todorović, onda ne vodi nigdje, a čitajući Vukićeve nove stihove stiče se utisak da se on bori da kad sklizne sa tog puta, opet se na njega vrati.
– Možda bih ove stihove radije nazvao ne poezijom nego možda ispoviješću. Ispovijedajući se i pred sobom i pred bogom Vukić je priznao da ako ne vidi Hrista da je onda očaj, tama. Hristos je uvijek tu samo što mi po našem grijehu, po našoj slabosti nekad vidimo one slatke mame koje su na udici. Ova Vukićeva ispovijest jeste svjedočansvo jedne iskrenosti danas u poplavi skribomanije. Zahvalio bih mu se što je napisao ovako jednu istinitu knjigu, što je nije uljepšavao, što je priznao da se ponekad boji, da je ponekad očajan, ali i što je priznao da je iznad svih tih bolnih očajanja radost i to Hristova radost, naglasio je protojerej Todorović.
Zbirka, istakla je pjesnikinja i urednica tribine Milica Bakrač, ima 68 različitih pjesama, duhovnog i patriotskog doživljaja. Nije čudno, kazala je ona, što je autor u uvodnom slovu zapisao „Ni sam nijesam mogao biti ravnodušan na sudbonosno istorijsko raspeće i beskonačno stradanje svog naroda, svojih bližnjih i samoga sebe...”.
– Dakle, tema ove knjige je jedno veliko stradanje u sosptvenoj zemlji. Stradanje pisma, jezika, identiteta. Stradanje duha, misli, stradanje građanske slobode. Da li je u narodu stradala vjera? I vjera strada. Prodaju je za manje od 30 srebrnjaka: „Na Golgotu pravednike vode/ zatočnike Duha i slobode„. Ovo je takođe Vukićev pjesnički vapaj, ili „bruju da me plamu pakla preda„, koji se može uporediti sa onim nadvremenim vapajem vladike Rada: „U Ad mi se svijet pretvorio, / a svi ljudi pakleni duhovi”, navela je Bakrač.
Vukićevi novi stihovi jesu ispovjedni, smatra književnik Novica Đurić koji je i recezent knjige. Onako kako istinski vjeruje, istakao je on, u „život vječni”, pjesnik vjeruje da će vaskrsnuti svako oboženo slovo i vaskrsnuti i ono i „razapeti prognani rod”.Za razliku od velike poetese, kazao je Đurić, Desanke Maksimović za koju je sreća lijepa samo dok se čeka, Vukić vjeruje kako u čekanju nema dobra. U pjesmi „Vječno čekajući”, naveo je Đurić, autor zapisuje kako „Čekajući dobro/ dočekamo zlo. Čekajući ljubav/dočekamo bol”, poručujući da je jedino izvjesna smrt.
– Ko smrt dočeka čekajući Hrista imao se rašta i roditi, kao što Vukić zna zašto je skoro sve pjesme zapisao na neki od svetih dana u Manastiru Ostrogu. Znam da i ova slova, brižljivo odabrana, samo su se slila sa Ostroških greda i da svjetlucaju Prahom Njegovim, rekao je između ostalog Đurić.
B.B.


Poezija stvarnosti

Vukić je na promociji u Nikšiću, koja je održana u Društvu crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sv. Georgije”, istakao da sebe ne smatra pjesnikom već isključivo istoričarem koji kao čovjek proživljava drame svog, srpskog naroda.
– Moja poezija je vezana za društveno stanje, ona nije apstraktna već vezana za konkretnu stvarnost. Ona odražava moju ličnost, moja htijenja, moje želje, moja strahovanja, ponekad nedostatak vjere i konačno ona izražava i krajnju vjeru u Gospoda, a ne u čovjeka, rekao je Vukić dodajući da su njegovi stihovi uglavnom religiozni, ali i nacionalni.
Iako poeziju piše od studentskih dana, prvu zbirku duhovnih i religioznih pjesama „Glas moje duše” objavio je 1997. godine. Religiozna i nacionalna tematika okosnica su i njegove druge zbirke „Gospode, u srcu te nosim” koja je objavljena 2001, a dvije godine kasnije izdaje i treću pod naslovom „Pjevajmo Gospodu”. Stihovi nove „Čekajući Hrista”, kazao je on, nastajali su od 2004. godine, pa do njenog objavljivanja. Autor i knjiga „Ljetopisi osnovnih škola u Knjaževini Crnoj Gori”, „Hram Svetog apostola Mateja na Vilusima”, „Migraciona strujanja iz Golije krajem 19. i početkom 20. vijeka”, ,,Mitropolija crnogorsko primorska na raspeću istorije”, „Politika kao vrelo narodnog duha”, ,,Iz glave cijela naroda”, Bibliografija radova Državnog arhiva, a priredio je i knjige ,,Uspomene arhimandrita Ostroškog Serafima Kašića”, ,,Mitropolit Mitrofan Ban” i „Životopis Svetog Petra Cetinjskog”.