Violinista Marko Simović, pedagog i dugogodišnji član Crnogorskog simfonijskog orkestra 2017. godinu ispratio je koncertom koji je dva dana uoči dočeka Nove godine održao sa našom uglednom pijanistkinjom Tatjanom Prelević u KIC-u „Budo Tomović”. Tako su dvoje umjetnika, muzičara, različitih generacija, krunisala poznanstvo koje su sklopili na međunarodnom muzičkom kampu na Ivanovim koritima.
– Sinergija je rođena na našem prvom susretu, to se već sljedećeg dana druženja prelilo u ideje za zajedničke projekte od kojih moram podvući formiranje tria „Luminis” u čijem sastavu je i violončelista Vladimir Drobnjak. Sada, desetak koncerata kasnije, i nekoliko sezona saradnje, uspješno smo realizovali i naš prvi zajednički koncert u okviru dua, što je bila moja velika želja, a na čijoj sam realizaciji strpljivo radio posljednje dvije sezone – kazao je on.
Kao član istaknute muzičke porodice koja je Crnoj Gori dala dvojicu violinista i dirigenta Marko Simović ima spremnu ocjenu dometa naše muzičke scene i savjete šta bi trebalo da se učini da ona dalje napreduje…
– Za nama je veoma dinamičan razvoj muzičkog života u Crnoj Gori. A, da li je moglo više i bolje? Mislim da jeste. Upravo konstruktivnom kritikom nas samih dobijamo mogućnost da radimo više i bolje, na žalost, često smo zaslijepljeni samohvalom, u koju počnemo da vjerujemo. Smatram da smo izgubili previše vremena u individualnim traženjima, umjesto da gradimo umrežen sistem. Međuresorna saradnja je na jako niskom nivou, što zbog manjka vizije i ideja, što zbog potcjenjivanja znanja onih drugih. A, znanja ima na svim nivoima. Ima sjajnih individualnih projekata, ali nikako nema onih zajedničkih, makar ne sistemski zajedničkih i dugoročnih. Nekad je problem doći do instrumenata, jedni imaju, a ne daju, a drugi nemaju ali i te kako znaju da ih koriste. Marketing i prezentacija, te komunikacija sa krajnjim korisnikom i društvom u cjelini su nam, blago rečeno, loši, makar u većini slučajeva. Nedavno smo imali izjavu jednog od naših odlazećih direktora kako traži rješenje za svog nasljednika, kao da je u pitanju imanje. Da ne govorim kakvu to sliku o društvu stvara. Eto, u našim redovima ne može se naći najbolji koji bi nastavio tamo gdje je prethodnik počeo. Ako je uopšte i počinjao. Narodni muzej i priča o 2.900 predmeta... mislim da se tu ništa više ne može dodati, čak i da su zatureni, a ne ukradeni. No, na svemu tome sada možemo da učimo i potrudimo se da to ispravimo, ili makar u budućnosti ne ponovimo greške. Jedino u tom slučaju možemo reći da smo društvo koje je zrelo da se i dalje gradi i stvara – kaže Simović.
Posvećenost umjetnosti upotpunjuje njegova društvena odgovornost. On je, naime, godinama aktivni član Sindikata kulture. Kao potredsjednik Sindikata ne kalkuliše i ne mjeri riječi da bi ukazao na probleme radnika u kulturi.
– Kao potpredsjednik Sindikata kulture Crne Gore iza sebe imam stotine sati provedih u razgovorima, nekad dijalozima, često monolozima o tome kako nešto unaprijediti. Teško je to sažeti u kratak odgovor, ali je najveće očekivanje – unaprijeđenje postojećeg. Ovo se odnosi na, ako mene pitate, izmjene skoro cjelokupnog seta zakona koji se u kulturi primjenjuju, njihove manjkavosti su se već uveliko pokazale na djelu i vrijeme je da ih unapređujemo. Neophodna je i izmjena velikog dijela važećih pravilnika na koje kontinuirano ukazuje esnaf koji se prema tim aktima rukovodi u praksi. Unapređenje socijalno-materijalnog položaja zaposlenih u kulturi je nešto na čemu mora konstantno da se radi, u tom smislu smatram i da Ministarstvo mora biti proaktivnije uključeno u kreiranje kulturne politike na lokalnom nivou i njenom sprovođenju, a smatram i da ne smije nijemo da posmatra kad radnici u kulturi na lokalnom nivou ne primaju plate ponekad i više od godinu dana. Nastavak projekta rješavanja stambenih pitanja zaposlenih u kulturi, konačno izdvajanje zakonskog minimuma za prevenciju radne invalidnosti i rekreacije za zaposlene u kulturi, izmjene i dopune Granskog kolektivnog ugovora u dijelu izjednačavanja koeficijenata zaposlenim u stručnim i umjetničkim grupama, te povećanje zarada od 15 odsto grupama sa najnižim koeficijentima...– kaže Simović.
Za novog ministra kulture Aleksandra Bogdanovića kaže da je za vrijeme njegovog mandata gradonačelnika Prestonice Cetinja, ostvarivana izuzetna saradnja. Zato su Simovićeva očekivanja izuzetno velika.
– Pomoć i podrška ukoliko je potrebna, sa moje strane neće izostati – poručuje on.
Kao istaknuti član Simović ističe da je Crnogorski simfonijski orkestar kao ansambl u nastajanju bio izuzetno zahtjevno mjesto za rad.
– Ne samo zato što smo morali da tražimo odgovore na pitanja u okviru naših mogućnosti i okolnosti u kojima na žalost i dalje radimo, već i zbog činjenice da ste vi u svakom trenutku upućeni na zajedničko stvaranje organizma koji broji oko 60 muzičara na sceni i koji mora, uprkos svojim unutrašnjim različitostima, da prezentuje svoj jedinstveni, prepoznatljivi zvuk kojim bi trebalo da osvojimo publiku. Da li smo u tome uspjeli, pitanje je upravo za slušaoce. Svakako ima trenutaka, što je slučaj sa svim kolektivima tog gabarita, kada ste subjektivno zadovoljni više ili manje, ali objektivno trudim se da uvijek dajem puni doprinos u okviru svojih mogućnosti, da li je taj angažman dovoljno valorizovan i prepoznat, tema je sveobuhvatniji stručni razgovor.
Skori kraj petogodišnjeg angažmana Grigorija Kraska kao šefa-dirigenta CSO Simović ocjenjuje „krajem jedne ere”. No, to je uvijek tako.
– Grigorij Krasko je svakako sjajan violinista od kojeg smo imali prilike dosta da naučimo. U ovom momentu svakako veoma žarko iščekujemo saradnju sa našim novim, mladim i veoma nadarenim dirigentom Markom Korovicem – kaže on.
Marka Simovića, u Novoj godini, osim stalnog angažmana u CSO, očekuje nastavak saradnje sa Tatjanom Prelević, i to na nekoliko veoma značajnih festivala u regionu. Takođe, učestvovaće u veoma interesantnom projektu sa triom „Luminis”, koji podrazumijeva koncerte u Francuskoj i Crnoj Gori.
– Sa gitaristom Goranom Perišićem krećemo u nove poduhvate nakon nekoliko sezona mirovanja, te naš duo „MarGo” čekaju koncerti u Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH. I na kraju, u najavi su moja gostovanja kao soliste u nekoliko zemalja starog kontinenta, kojima se veoma radujem – najavio je Marko Simović. S.ĆETKOVIĆ


Supruga najveća podrška

Za Marka Simovića bi se moglo reći da je pomiješao profesionalni i privatni život. I na poslu - Crnogorskom simfonijskom orkestru i Školi za muziku i balet „Vasa Pavić”, i kod kuće provodi vrijeme sa svojom ljepšom polovinom, oboistkinjom Nadicom Simović Ristić. – Imao sam zaista veliku sreću u životu da upoznam Nadicu. Ona mi pruži unutrašnji mir, stabilnost, prije svega sreću i radost, a kao svjetionik u najvećoj oluji tu je i kad mi je najteže. Zbog prirode posla kojim se bavim, a nije to samo scensko izvođenje, tih teških trenutaka i te kako ima. Često smo na sceni zajedno, njeni savjeti pomažu mi da i dalje rastem, provodimo svaki slobodan trenutak zajedno, radimo zajedno i u orkestru i u Muzičkoj školi, i opet mislim da je život i suviše kratak, jer bih uz Nadicu želio vremena još više.