Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Katnić tužio državu i dobio 43.000 eura * DPS popisuje birače u javnoj upravi * Policajcu ništa nije bilo sumnjivo * Zbog duga blokiran 51 advokat * Katnić tužio državu i dobio 43.000 eura * Brisel zgazio pravila da bi ucijenio Srbiju * Pjeva da bi bio drugačiji
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 09-02-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Rijeè Dana
Slobodan Slovinić, slikar:
– Umjetnost je danas zapostavljena, i to mi je žao.

Vic Dana :)


Upecao student zlatnu ribicu. Ribica mu kaže:
–Pusti me, ispuniću ti jednu želju.
Student začuđeno pita:
– Kako jednu, zar ne treba tri?
Na to će ribica:
– Eeee, sad je po Bolonji.

Pita otac sina, studenta:
– Jesi li znao sva pitanja na ispitu?
– Jesam.
– Pa, kako onda nisi položio?
– Nisam znao odgovore!

Koja je razlika između političara i lopova?
- Nikakva, samo što smo političare sami birali, a lopovi biraju nas!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Kultura INTERVJU: AKADEMIK SANU ISIDORA ŽEBELJAN, KOMPOZITORKA
Zapadna Evropa ne poznaje našu umjetničku muziku
Fotografija nastala pred premijeru violinskog koncerta „Tri čudne ljubavi” (za violinu i orkestar) u Holandiji. Zapadna Evropa ne poznaje našu umjetničku muziku
Malo je serioznih muzičara, kompozitora s naših prostora kojima je pošlo za rukom da njihova djela oduševe publiku u sredinama gdje izvjesno postoji tradicija slušanja i stvaranja ove vrste muzike. Upravo to je pošlo za rukom Isidori Žebeljan, kompozitorki, dirigentkinji, pijanistkinji, najmlađem akademiku Srpske akademije nauka i umetnosti, univerzitetskoj profesorki, koja je svoj uspješan put na velike svjetske scene i u muzičke dvorane, internacionalne festivale, prokrčila operom „Zora D”. I, na tom pohodu, još nije posustala, već se često u medijima pojavi vijest da je negdje s uspjehom premijerno izvedeno neko novo djelo Isidore Žebeljan. Najveći dio kompozicija rađen je po narudžbi, a glad za njenim djelima, načinu na koji ona kroz zvuk uobličava priču, još ne jenjava. I tako je bez obzira da li Žebeljan komponuje operu, kamerno, orkestarsko ili vokalno-instrumentalno djelo, ili muziku za film i pozorište. Uvijek slušaocima daje do znanja gdje su korijeni njene muzičke nadarenosti i nadahnutosti, a koji su izvan kanona klasične muzike. Potvrdu da je riječ o izuzetnoj autorki Isidora je ponovila u jesen 2017, a bila je jedan od samo sedam izabranih kompozitora svijeta kojima je ukazana čast da na Festivalu stare muzike u Utrehtu pokažu svoje viđenje psalma. Isidora je komponovala „Psalm 78”, a izvođači pjevali na portugalskom u Holandiji.
● Iza Vas je već 30-ak godina stvaralaštva. Možete li se prisjetiti da li ste na početku karijere zamišljali, ili možda maštali, da će sve imati ovakav tok? Odnosno, da ćete postići brojne uspjehe. Možete li zamisliti svoj život bez muzike – komponovanja, dirigovanja, izvođenja...?
– Sjećanja su često varljiva, ali znam da kao mlada nisam zamišljala uspjehe, publiku, nagrade... Jedino o čemu sam maštala i ono što sam strasno željela jeste da steknem moć i vještinu da pravim umjetnička djela koja imaju snažno dejstvo – kao u bajci „Kameni cvet”, koja mi je u djetinjstvu bila omiljena. Divila sam se umjetnicima-genijima, poput Stravinskog, Prokofjeva, Ravela, Pikasa ili Dalija. Ne znam koliko su današnji naraštaji svjesni kakve su duboke, metafizičke prodore učinili kompozitor „Posvećenja proljeća” ili „La valse”-a, slikar „Gernike” ili režiser „Andaluzijskog psa”. To je jedino što me je u vezi sa umjetnošću zanimalo – njeno dejstvo. Nisam imala mnogo prilike da svoj život zamišljam bez muzike, ali, kada bih imala priliku, voljela bih da režiram i da glumim (mada bi tu svakako bilo i komponovanja).
● Kako muzika utiče na život čovjeka, na Vaš život? Koliko muzika traži od Vas, i šta Vam daje zauzvrat? Koliko je muzika, u svakom smislu, „apsolutna” i slobodna (slobodoumna) umjetnost?
– Današnje vrijeme nije naklonjeno muzici, zbog terora informacijama i carevanja vizuelnih medija. Da bi se doživjela, umjetnička muzika traži koncentraciju, otvorenost i okolnu tišinu. Njena magija leži u mogućnosti osvješćivanja osjećaja da sadašnji trenutak traje vječno. Ali najvažnije je umjeti prepustiti se muzici. Posao kompozitora, barem onako kako ga ja doživljavam, odgovoran je i zahtjevan, i to, u prvom redu, zbog toga što je važno da svaki motiv i svaka fraza u kompoziciji budu inspirisani. Pikaso je govorio da „poslije osam sati rada inspiracija dođe sama”. Zato, da bi se napisalo zaista nadahnuto djelo, potrebno je mnogo traženja i pronalaženja. Pravi kompozitori su predani tragači i pronalazači, a na kraju, zapravo postaju samo provodnici specifične vrste duhovne energije. A da bi čovjek postao provodnik potrebno je da mnogo i zaljubljeno radi, jer se u takvom radu poništava ego, a to je prvi preduslov da Muza sleti na nečije rame. Trenuci nadahnuća su trenuci nemjerljivog ushićenja i nema ničega što te trenutke može da zamijeni. Muzika, kao najapstraktnija od svih umjetnosti povezana je sa najvećim tajnama Duha.
●Ako smijem da primijetim, kroz Vaš rad često provijavaju melodije Balkana, ali i srpske muzičke baštine. No, ponekad se čini kao da slušamo i neku „andergraund” rok grupu, i sve to, „podvučeno”, serioznim muzičkim štihom. Da li to dolazi spontano, ili, je to možda više pitanje napornog rada?
– Interesantno je kako su različiti ljudi u moju muziku učitavali najrazličitije moguće uzore, najvjerovatnije u skladu sa svojim ukusima i poznavanjem muzike. Bili su pominjani i Berg i Bartok, Stravinski, ali i Antajl, Eliot Karter, Mesijan, balkanska muzika, pa onda Pekinška patka, Koktou tvins, Kleš. Mislim da je to zbog iznenađenja koje moja muzika izaziva u ljudima kada je prvi put čuju – pošto osjećaju da su na nepoznatom terenu, potrebno im je da je sa nečim identifikuju, da bi se osjećali sigurnije. Otuda mnogo nevjerovatno različitih i ponekad, za mene, čak i pomalo čudnih i nekompatibilnih asocijacija. Ipak, sada već dosta muzičara i kritičara u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi govori o originalnosti moje muzike. A, sa druge strane, sigurno je i da čestice svih muzika u koje sam se do sada zaljubljivala lebde i u mojoj muzici – kroz snažan unutrašnji duhovni doživljaj nastaju najluđi mogući hibridi, spajaju se nespojive stvari i one čine originalnost nekog umjetničkog djela – kao kada biste čarobnim štapićem amalgamisali eskimski folklor i Bahovu polifoniju, i tako dobili čudesnu Novu muziku.
● Jedna ste od rijetkih savremenih kompozitora koji vrlo često piše po porudžbini. Koliko Vas ta činjenica nekad kreativno uslovljava, ograničava, ili Vam je upravo to izazov koji Vas tjera da uradite svaku novo djelo još uvjerljivijim u odnosu na prethodni rad? Kako uspijevate da uskladite poruku sa „atmosferom” - doživljajem?
– Mislim da je velika privilegija to što su praktično sve muzike koje sam napisala od 2000. do danas, porudžbine, i to za inostrane ansamble i institucije. To znači da je nekome zaista stalo da pišem muziku. Rokovi koje narudžbine nameću mogu da budu neprijatni, ali oni izazivaju i adrenalin koji blagotvorno utiče na koncentraciju, pa samim tim i na inspiraciju. Doduše, utiče i na stres. Veliko je pitanje da li bih bila toliko produktivna da nisam imala mnogo narudžbina – vjerovatno bih uvijek imala osjećaj da ima još vremena da se neka muzika završi. Uostalom, gotovo cijela istorija umjetnosti je i istorija narudžbina - od Lizipa, preko Pjera dela Frančeske, Palestrine, Monteverdija, Mikelanđela, Mocarta, do Stiva Rajha i Demijena Hirsta. Nikada ne mislim o poruci, jer muzika sama sobom nije sposobna da izrazi ništa vanmuzičko – u nju samo mogu da se učitavaju poruke, vizije, parole itd. Pošto je muzika živo biće, ja je poštujem i puštam da me vodi kuda ona hoće.
● Često se naglašava (a s obzirom i na Vaše djelovanje u SANU) i da ste jedna od najboljih zaštitnica i poznavalaca našeg muzičkog nasljeđa. Do kakvih ste saznanja došli baveći se našom muzičkom tradicijom, a koja mi sami ne prepoznajemo i ne cijenimo? (I zašto ne cijenimo dovoljno, i što učiniti da se to promijeni?)
– Poriv da se bavim srpskom muzičkom baštinom izazvan je užasom spoznaje u kakvom se lošem stanju ta baština nalazi – naročito zaostavština kompozitora koji nisu živi. Čak i muzike najvećih kompozitora, poput Konjovića ili Hristića, u priličnom su rasulu, a zamislite kakva je situacija sa manje poznatim kompozitorima. Ovo znači da ogroman broj muzičkih djela nije čak ni popisan, zatim notni materijali nisu ni pronađeni, ni prepisani, ni digitalizovani da bi iz njih išta moglo da se svira, a onda samim tim, djela nisu ni snimljena, a neka nikada ni izvedena. To je veoma tužno i za mene je bilo bolno da živim sa saznanjem da je ogroman rad i trud naših velikih umjetnika ostavljen da trune i propada po memljivim budžacima i podrumima nezainteresovanih nasljednika. Zato je nas nekoliko prijatelja srpske muzike oformilo Odbor za zaštitu srpske muzičke baštine SANU i pokušavamo da učinimo ono što je u našoj moći da muziku sačuvamo. Svi mi zapravo i ne znamo da li u nekom podrumu leže muzički „Na Drini ćuprija” ili „Derviš i smrt”, a da bismo to saznali, potrebno je da stvorimo uslove da se te muzike izvedu, a onda ćemo sa tim otkrićima, konačno, kao narod, upoznati i sami sebe.
● Da li Evropa u kojoj ste veoma prisutni, prepoznaje to što Vi radite kao dio naše kulturne scene, naše, ako smijem reći, tradicije?
– Zapadna Evropa uopšte ne poznaje našu umjetničku muziku. Jedino što poznaje su film i, pomalo, književnost. Zato ne mislim da se, za sada, uopšte može govoriti o prepoznavanju srpske kulturne scene. Pošto živim i radim u Srbiji, logično je da me uvijek predstavljaju kao srpskog kompozitora. U samoj muzici oni primjećuju elemente balkanske tradicije, ali na sasvim drugačiji način od onoga sa čime su se susretali recimo u `world` muzici, tako da još uvijek tragaju za pravim i tačnim opisom moje muzike. Bilo mi je simpatično kada je jedan američki kritičar konstatovao da moja muzika ima dejstvo, da je drugačija od aktuelnih trendova, ali i priznao da uopšte ne zna kako bi je opisao.
● Kao članica SANU ne libite se i da ponekad komentarišete aktuelna politička dešavanja – izjave. Zašto Vaše kolege (ne mislim samo na članove SANU, već i intelektualce generalno) često ćute, i koja pitanja ih najčešće natjeraju na ćutnju?
– Vjerovatno su razlozi ćutanja sasvim različiti – od potrebe da se ne zamjera do osjećanja da je javni govor izgubio svaki smisao. Ali može da se postavi i pitanje koliko ima ljudi sa integritetom i istinskim znanjem koji, zaista imaju šta da kažu. Opšta medijska i politička lobotomija neminovno uzimaju danak – ogromna većina ljudi sa kreativnim potencijalom odlazi, nema ni približno dovoljnog protoka i razmjene informacija i ljudi, fejsbuk i tviter posijela uništavaju svaki pokušaj individualnog mišljenja, Srbija se pretvara u zagušljiv, primitivni bircuz, u kojem se miješaju mirisi duvana, znoja, prženja i klozeta i u koji niko, osim lokalnih, krezubih pijanaca, prostitutki razmazanih crta lica i pjevaljki raspuklih glasova, ne zalazi (ostali se polako dave u svojim zemunicama). Male sredine, ukoliko su zatvorene tako kao Srbija, stvaraju potpuno nakazan sistem funkcionisanja, a jedina brana tome je otvaranje prema Drugima, prema svijetu i prožimanju sa njim.
Ž. Janjušević


Stvari koje treba da se dogode

● Kada ćemo Vas vidjeti u Crnoj Gori, ili čuti neko Vaše djelo ovdje? (Čini mi se da sam negdje pročitala da ste sujevjerni po pitanju davanja izjava vezanih za ono na čemu trenutno radite...)
– Bila bi to velika sreća da se neka moja muzika izvede u Crnoj Gori, ali takav događaj se još uvijek ne nazire. Prije dvije godine koncert moje kamerne muzike održan je na Festivalu KotorArt i bilo je to izuzetno lijepo i radosno iskustvo. A, inače, ne volim da govorim o stvarima koje tek treba da se dogode, jer vjerujem da se njihova fina, nova energija, na taj način, dok su još u povoju, bespotrebno troši.


Moj najveći fan

● Vaš suprug, Borislav Čičovački je muzičar i pisac, libretista... Da li je on Vaš najstroži kritičar, ili najbolji savjetnik?
– Borislav je moj najveći fan, ali i ja sam njegov, a budući da je izvrstan pisac i muzičar i da ima veličanstveno znanje iz raznih oblasti, imam potpuno povjerenje u njegova zapažanja. Neki od najljepših trenutaka koje sam doživjela u životu su oni kada bih Borislavu odsvirala tek pronađenu muzičku frazu, okrenula se i ugledala njegov zamagljen pogled. Bez Borislavljeve divne, snažne energije, podrške i zaštite ne bih bila to što sada jesam.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja portala "Dan on-line" je kažnjivo i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.

Podaci, tekstovi, fotografije i informacije objavljene na ovom portalu mogu se koristiti isključivo u lične i nekomercijalne svrhe.
Zabranjeno je svako modifikovanje, kopiranje, štampanje, javno prikazivanje i reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno objavljivanje informacija sa ovog portala u komercijalne svrhe, bez pisane saglasnosti "Jumedia mont" d.o.o..

Prenošenje sadržaja portala "Dan-online" dozvoljeno je uz prethodno pribavljeno odobrenje vlasnika prava, uz obavezno navođenje izvora ili linkovanje izvornog sadržaja portala "Dan on-line".

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"