U sali Zavičajnog muzeja u Danilovgradu održana je promocija spomen-knjige „Zadnja linija odbrane”, svjedočanstvo o stradalim borcima iz Crne Gore, koju je priredio Radan Nikolić u ime Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore. Knjiga sadrži podatke, dokumentaciju i biografije 315 poginulih ratnika iz Crne Gore, stradalih na ratištima devedesetih.
– Među stradalnicima koji se nalaze u spomen knjizi ima heroja. Ni u čemu ova generacija nije zaostajala za svojim precima, od Mojkovačke bitke pa nadalje. Nijesmo pravili odu junaštvu. Pravili smo objektivnu knjigu o ratu, kao velikoj nesreći. Nastojali smo naglasiti da se žrtve pale za otadžbinu ne smiju zaboravljati – istakao je Nikolić.
Predsjednik Udruženja boraca ratova 1991-1999 Veselin Krcunović naglasio je zajedničku obavezu, savjest i način na koji se odnosimo prema rodoljubima. Neprimjeran je i strahotan odnos vlasti, koja ljude koje je nekada mobilisala, naoružala i sa uzvišenim pokličima ispratila u rat, danas tretira kao agresore, izdajnike, koja ih zaboravlja.
– U knjizi su iskazani primjeri heroizma, te tadašnjeg velikog jedinstva u Crnoj Gori, gdje je odziv na mobilizaciju bio gotovo stoprocentan. Ukazano je i na aktivnosti pojedinaca, nažalost i sa najviših državnih instanci kao i nevladinih organizacija u nečasnim propagandnim i sličnim aktivnostima protiv JNA – knjigu je komentarisao jedan od aktivnih učesnika u ratu u vremenu sukoba major JNA Mihailo Miljanić.
Po riječima majora Milenka Šaranovića, ova knjiga je svjedočanstvo stradanja i nestajanja nesrećne Jugoslavije i njenih branilaca.
– Ovim spomenom potvrđujemo da stradali nijesu zaboravljeni – rekao je major Šaranović.
Nikolić se zahvalio na pomoći Matici srpskoj, Udruženju „Bijeli Pavle” i OBNOR 1941-45, i uz to istakao da Udruženje boraca već deset godina nije dobilo nijedan cent od državnog budžeta. Vlada Crne Gore je odbila da finansira ovu knjigu dok je Opština Danilovgrad odbila da prilog čija je svrha bila štampa knjiga za porodice preminulih.
Predsjednik Matice srpske u Danilovgradu Milorad Kadić iskazao je revolt zbog, kako kaže, više nego neodgovornog odnosa države prema svojim borcima.
– Danilovgrad je bio opština sa najvećim procentom odziva na mobilizaciju u Crnoj Gori. Bilo je sramota ne odazvati se pozivu, a kako i ne bi kada je to bilo doba čuvenih maksima „idemo u rat za mir”, „mrzim šah zbog šahovnice”... Presedan je u istoriji da jedna politika pošalje svoje građane u rat i da ih se nakon toga odrekne, dok svi oko nas brane i čuvaju, podižu spomenike i veličaju svoje. Ova knjiga ipak uliva nadu, da se zaboravu uspijevamo suprostaviti, da nada uvijek postoji – rekao je Kandić.
Priređivač knjige Radan Nikolić zahvalio se akademiku Zoranu Lakiću, istakao kako koji je pored napisanog predgovora pomogao i u metodologiji slaganja podataka. Podaci se i dalje prikupljaju, da bi se napravilo dopunjeno izdanje knjige, kako bi se ispravili mogući pogrešni podaci.
S.T.


Ne zaboravu i poniženju najboljih

Predsjednik Udruženja „Bijeli Pavle” Obrad Jovović je najavio inicijativu za podizanje spomen-obilježja za devet postradalih boraca iz Opštine Danilovgrad, čak i ako ne bude odobrenja od opštinskih vlasti, rekao je on.
– Moramo se podsjetiti svih boraca koji su ratovali širom Jugoslavije, bez srama i stida! Već godinama određene struje u Crnoj Gori i regionu, nastoje da nam nabiju na dušu i srce kompleks stida i grižu savjesti. I što je najgore da nam nabiju kolektivni kompleks, da je srpski narod, da su srpski borci, isključivi krivci za rat i za sve ružno u njemu, a da su svi ostali dobri momci fini i kulturni. Upravo je to ono što moramo da mijenjamo, da bez straha i stida stanemo u odbranu svih naših boraca, svih onih koji su na poziv otadžbine i zvaničnih organa Crne Gore, otišli da brane interese i ustavni poredak države. A od njih hoće da naprave izdajice i zločince. Zvanična Crna Gora povukla je sramne poteze, uvredljive svim svojim građanima koji su bili na ratišu – poručio je on.


Dalibor Jauković poslednja žrtva rata

– Vjerujem da će u dopunjenom izdanju i njegova žrtva biti unijeta. Ne iz razloga da podstrekavamo takve akte, naprotiv. Takve činove ne možemo odobravati jer to nije put. Međutim on nije htio da ubije, on je htio da pošalje poruku. Poražavajuće je što se država lako odriče svojeg sina, u korist naklonosti prema stranoj ambasadi. Ubijeđen sam iz ambasade više razumiju, i manje su osudili akt nego što su pojedini iz Crne Gore, jer oni znaju šta su ratni veterani, šta je posttraumatski stres i vijetnamski sindrom.