U galeriji „Marko K. Gregović” u Petrovcu, u Spomen domu „Crvena komuna”,
Mr Milun Lutovac, upravnik galerije „Velimir A. Leković” preksinoć je otvorio izložbu crteža Uroša Toškovića iz kolekcije ove barske galerije. Postavku čini 35 crteža manjeg formata, rađenih kombinovanom tehnikom na papiru. Lutovac je ocijenio da su se kamena pustinja rodnih Bratonožića, nemaština, djetinjstvo sa ratnom oskudicom, kiše nestalnice i vjetrovi s kamenom frulom, usjekli u sjećanje Uroša Toškovića, kao sječivo svjetlosti, od kojeg se na tren gubi vid.
– Na očevo pitanje: „Šta ćeš da radiš, mali?”; odgovrio je: „Da crtam”. Bio je to odgovor bez odgovora, nešto što u to doba nije moglo ni uhvatiti ni shvatiti. U beskrajnim poljima dječačke mašte, kamen je bio jedini most između neba i zemlje. Borba za opstanak iscrtavala je čeonu kost namjere da se izađe, i da se oslobodi stega rođenjem zatečene bijede. I krenuo je tragom linije oštrog i razglavljenog druma, istom onom iz koje će poteći njegova negostoljubiva kreativnost, koja će pedesetih godina 20. vijeka, autentičnom jednostavnošću fascinirati Pariz – kazao je Lutovac.
Linija bijega vodila je Toškovića preko Umjetničke škole na Cetinju i Herceg Novog, do akademije likovne umjetnosti u Beogradu, koju završava u klasi profesora Marka Čelebonovića 1956. godine.
– To je bio bijeg, a nije ga niko ni tražio, nikome nije falio. Nije falio prostoru iz kojeg je dolazio, ali je nedostajao prostoru u kojem je tek trebalo da se pojavi. I pojavio se daleko od rodne grude i Crne Gore. Snažne i upečatljive apstrakne forme, kompoziciono postavaljene pod različitim uglom, i do tada neviđene vibracije crnog tona, stvorile su utisak mistične atmosfere, onog iskonskog, metafizičkog. Papir, karton, platno, ulje, pastel, ugljen, ratnik, akt, maska, kreacija, snaga i moć. Nastajao je osobeni umjetnički manifest Uroša Toškovića. Kamena logika življenja – kazao je Lutovac.
Jedan od najvećih majstora crteža naših prostora kazao je: „Ne zahvaljujem nikom svom. Zahvaljujem samo Crnoj Gori, njenoj golotinji i bijedi. Potrebna je žrtva za dobre stvari, i možda sam gad, ali žrtva je neophodna. Crtežom sam iscrtao bijeg. Crtežom produžavam život. Pijem kišnicu, jedem zemlju i trajem...”
Izložba je nastala kao rezultat saradnje JU Muzeji i galerije Budve i Kulturnog centra Bar, i predstavlja prvu od dvije planirane koje će biti realizovane tokom ljeta 2018. Izložbe imaju za cilj podsticanje kulturne razmjene između ustanova i gradova, i upoznavanje publike sa bogastvom fondova drugih galerija.
D.S.
)){kind=small}
