Na Duklji, jednom od najstarijih kasnoantičkih, rimskih arheoloških nalazišta u Crnoj Gori, već desetak dana rade studenti iz Crne Gore, Srbije, SAD, Kanade, Australije. Ovim arheološkim iskopavanjima na mnogostruko zanimljivom lokalitetu rukovodi arheolog Lenka Saveljić Bulatović, a istraživanja su urodila plodom, jer su naišli na još jedan mozaik. Istraživanje će se nastaviti do 26. juna, do kada traje ova škola arheologije, u sklopu opštih arheoloških iskopavanja i istraživanja Duklje.
Ovo je već druga godina kako podgorički Muzeji i galerije sarađuju sa Balkanskim nasljeđem, organizujući školu arheologije koja obuhvata teoretski rad – stručna predavanja arheologa i istoričara, praktični – iskopavanja na lokalitetu, kao i konzervaciju – obradu pronađenog materijala, i stručne ekskurzije. Istraživači su došli u Podgoricu, na Duklju, zahvaljujući saradnji podgoričkih Muzeja i galerija sa Fondacijom Balkan heritidž iz Sofije (Bugarska).
Na terenu, uprkos vrućini, oko 14 studenata istorije, arheologije, istorije umjetnosti, umjetnosti, kao i volontera – zaljubljenika u arheologiju, predvođeni arheolozima Milošem Živanovićem, i njegovim bugarskim kolegom dr Aleksandrom Manevim, vrijedno rade. Četkice, male i velike, male mistrije, foto-aparati, olovke, papiri, kolica kojima odvoze šut, pa čak i detektor za metal... i naravno, dobra volja i nasmijana lica, dokaz su da ova škola arheologije u organizaciji Balkanskog nasljeđa i podgoričkih Muzeja, odgovara na pitanje kako promovisati sopstveno kulturno-istorijsko naslijeđe. Jer, svi ovi gosti antičke Duklje, sigurno će kada se vrate u svoje sredine s istim ushićenjem i radošću pričati o iskustvima stečenim tokom ovih mjesec dana. Kako objašnjava arheolog Miloš Živanović, radi se na potezu sjevernoistočno od kompleksa hrama.
– I ranijih godina smo radili na ovom potezu, a gdje smo pronašli prostorije u kojima su se najvjerovatnije radili stakleni predmeti, sada završavamo jednu i počinjemo drugu prostoriju, i tako sistematski istražujemo na ovom dijelu Duklje već tri, četiri godine – kaže Živanović. U sklopu škole na terenu, dodaje Živanović, organizuju se predavanja kojima se edukuju studenti iz raznih krajeva svijeta, uglavnom Amerike, Kanade i Australije.
– Polaznici ove škole prisustvuju istraživanjima, učimo ih osnovnim principima terenskog rada i držimo im predavanja o Duklji, upoznajemo sa rezultatima dosadašnjih istraživanja. Ovo su uglavnom studenti, ima i amatera - volontera, zainteresovanih za arheologiju, koji su sada iskoristili priliku da budu na jednom ovakvom mjestu – kaže Živanović.
Kako kaže bugarski arheolog dr Aleksandar Manev, ova Fondacija, koja postoji već 10 godina, dosad je organizovala slične škole arheologije za studente iz 57 zemalja iz cijelog svijeta. Do saradnje sa bugarskom Fondacijom Balkansko nasljeđe došlo je zahvaljujući Draganu Radoviću iz podgoričkih Muzeja. Manev dodaje da uglavnom rade na Balkanskom poluostrvu, u Makedoniji, Srbiji, Grčkoj i Bugarskoj, i od prošle godine u Crnoj Gori. Inače, Manev je veoma upoznat sa Dukljom i njenom istorijom, jer je to i dio teze njegove doktorske disertacije.
– Dolaskom u Crnu Goru Balkansko nasljeđe je izašlo na Jadransko more. U Fondaciji imamo veliki broj arheologa koji se s antičkim nasljeđem bave na različite načine. Inače, Duklja je veoma lijep lokalitet, a Duklja je bila veliki rimski grad, središte istoimene provincije u 4. vijeku. Ovdje ima mnogo dobro očuvane arhitekture, zgrada sa cijelim konstrukcijama. Narednih godina nadam se da će se istraživanja proširiti i da ćemo više o njima saznati, i da pomognem istraživanju Duklje – kaže Manev.
Školu i istraživanja pomogao je Glavni grad i podgorički Muzeji i galerije, a finansira se i iz budžeta Fondacije Balkansko nasljeđe.
Ž.Janjušević.


Ljubav prema istoriji

Niki Petropulos, studentkinja istorije iz Australije, porijeklom Grkinja.
– Prvi put radim neko arheološko iskopavanje i dopada mi se. Prvi put radim s Balkan Heritidžom, i nadam se da ću ponovo doći. A, jedino očekivanje koje imam vezano za dolazak ovdje jeste da naučim što više o tome kako arheološka istraživanja funckionišu, i o teoriji – kaže Petropulos.
Amerikanka Amanda Santos, porijeklom, Portugalka, studentkinja je arheologije i klasičnih civilizacija.
– Ovo je moje prvo arheološko iskopavanje i veoma sam zadovoljna. Jedino sam očekivala da ću se isprljati i to se i desilo. O Duljki, arheološkom lokalitetu nisam znala ništa, ali, sada, naravno da znam više nego prije, čitam o njoj, slušamo predavanja nakon iskopavanja – kaže Santos.


Mi imamo lokalitete, oni načine

Iz Australije je i Stefani Petrović, porijeklom Ruskinja, koja se udala za Petrovića, porijeklom iz Hrvatske. Studira istoriju, i ovo je njeno prvo arheološko iskopavanje.
– Studiram klasičnu istoriju, i ovo je prvo arheološko iskopavanje, i veoma sam zadovoljna, izuzetno je iskustvo do sada, jer je tim dobro organizovan, poštuje se raspored, i veoma su dobra predavanja. Učim o arheologiji, jer dosad nisam o tome mnogo znala, o nalazima. Sada mi se mnogo više sviđa arheologija – kaže Petrovićeva.
Na Duklji već treću godinu radi i Budvanin, student arheologije Đuro Pribilović. Dopada mu se i rad u okviru ove škole arheologije.
– Sviđa mi se klasična arheologija, i Duklja kao najznačajniji rimski lokalitet, divno je biti ovdje i sticati praksu. Dobro je sarađivati s kolegama iz svijeta, jer se tako stiču kontakti. Antički lokaliteti jesu naša prednost, ali su oni po pitanju metodologije ipak korak ispred nas. No vidim da im se dopada što ovdje mogu da iskopavaju – kaže Pribilović.


Slatka neizvjesnost iskopavanja

Na Duklji smo se susreli i sa penzionisanim profesorom muzike, iz Vašingtona, SAD, Karingtonom Roudsom. Iako nije arheolog, na Duklju, u Podgoricu, dovela ga je ljubav prema istoriji i arheologiji.
– Prvi put sam u Crnoj Gori, i prvi put se susrećem sa rimskim nalazima. Dosad sam volontirao na iskopavanjima uglavnom u Engleskoj. Kao penzionisani prof. muzike, puno učim, ali ne moram da steknem diplomu. Ovo radim za sopstveno obogaćivanje znanja. U arheologiji ne možete ništa da očekujete, ali idete tamo kud vas nalazi vode, pa ponekad dođete do nekog čudesnog otkrića, a ponekad ne. Čak i kad naiđete na nešto, ne znate vrijednost onoga što ste pronašli. Veoma sam zainteresovan za proces, veoma volim iskopavanja, i pronalasci dođu. Nikad ne znate što ćete naći zato se fokusiram na proces – kaže Rouds.