Studenti doktorskih studija Nikšićani Marko Nikolić (34) i Ana Perošević (27) i Budvanka Slađana Gvozdenović (28) perjanica su mladog naučnog kadra koji stasava u Institutu za biologiju mora Kotor (IBMK).
Zato im je, uz starije kolege, povjeren odgovoran naučno-istraživački rad u sklopu projekta prvog Centra izvrsnosti u bioinformatici u Crnoj Gori – BIO–ICT (realizuje se kroz program INVO; Istraživanje, nauka, visoko obrazovanje, koji sprovode Ministarstva nauke i prosvjete od sredstava Svjetske banke).
Sve troje završili su prvu godinu doktorskih studija i uspješno polažu ispite; Marko na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, Ana na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu, a Slađana na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici.
Naučni rad mladih doktoranada, koje smo nedavno posjetili na njihovom radnom mjestu, pod budnim je okom starijih kolega, ali i supervizora sa Instituta, Elektrotehničkog fakulteta i kolega iz Sankt Peterburga, te mentora sa matičnih fakulteta. Jedna od tema pomenutog projekta, koji se realizuje pod liderstvom Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta CG (osim kotorskog Instituta, partnerske institucije su Biotehnički fakultet i Institut za javno zdravlje) je ekološki monitoring životne sredine.
– Uključeni smo u proces inovativnih aktivnosti u ovoj oblasti, odnosno poboljšanju kontrole stanja morske sredine u kojoj se proizvodi hrana za ljudsku upotrebu, te idejama za održivost projekta – pohvalio nam se Marko koji u Kotoru živi od 2013. godine kada je dobio posao u struci.
Ostvarila mi se životna želja da radim u Institutu u kome sam boravio još 2005. godine kada se kolektiv u ustanovi počeo podmlađivati, a ja stekao utisak da bih tu mogao dobro da funkcionišem. Fakultet sam završio 2010. godine zatim i pripravnički staž, a potom sam u Institutu radio na projektu za jednu rusku firmu sa opremom koja se i sada koristi. U okviru toga pojavila se mogućnost za ovaj projekat, pa sam tako nastavio sa radom. Eto, kao što su moji preci trbuhom za kruhom išli u Ameriku i Kanadu, tako sam i ja krenuo, doduše ne tako daleko, iz Nikšića u Kotor i svoju sreću našao u Institutu. Podstanar sam, a u slobodno vrijeme učim, i samo učim jer nauka ne smije da pati, mada se ima vremena i za pivo i za djevojke – kaže Marko kroz šalu. Iako veselog duha, u poslu je vrlo odgovoran. Naglašavajući da je u okviru projekta zadužen za aktivnosti biomonitoringa kvaliteta morske vode pomoću daljinskog fiber-optičkog bio-senzor sistema za registraciju i analizu srčane aktivnosti dagnji (školjka), objašnjava da taj sistem ima za cilj da obezbijedi pravovremenu informaciju o promjenama u morskoj sredini (pH, salinitet, prisustvo zagađivača).
– Ja sam budući doktor za srce školjki i riba. Zadužen sam za mjerenje i praćenje srčanog ritma dagnje (Mytilus galloprovincialis L.) što podrazumijeva da će organizam na promjene u vodi, reagovati fiziološki, odnosno promjenom broja srčanih otkucaja. Preko optičkih kablova i senzora koji se nalaze na oklopu dagnje, signal koji srce šalje prenosi se u računar i dobijamo podatke koje kasnije analiziramo. Ova informacija zahtijeva brzu intervenciju istraživačkih timova, koji će na osnovu uzorka morske vode i mesa dagnji, hemijskim i mikrobiološkim analizama, utvrditi šta je dovelo do promjene kvaliteta vode, na koju su dagnje ukazale. Kada se otkloni uzrok promjene stanja vode, srčani ritam dagnje se stabilizuje i organizam se vraća u normalno stanje – objašnjava Marko, ističući da je monitoring zasnovan na biološkim metodama jedina mogućnost da se otkriju negativni uticaji zagađivača na živi svijet i njihova toksičnost. Dvije ovakve stanice, kupljene od sredstva projekta, biće funkcionalne u Institutu za biologiju mora i uzgajalištu „Cogi mar” u Ljutoj u Kotoru.
Naučna oblast Slađane Gvozdenović su integrisana multitrofička akvakultura i akumulacija biotoksina u dagnjama. Multitrofička akvakultura podrazumijeva zajednički uzgoj riba i školjki, gdje nepojedena riblja hrana i nusproizvodi uzgoja riba predstavljaju dodatni izvor hrane za školjke. Pri tome se, pojašnjava ona, ostvaruje dvostruka korist; ublažavanje opterećenja morske sredine ovim nusproduktom, a sa druge strane, bolji prinos školjki, jer se one filtriranjem morske vode, hrane upravo tim organskim materijama.
– Dio koji u projektu radim se odnosi na biotoksine u mesu školjkaša, što je na globalnom nivou oblast koja se radi dugi niz godina, ali mi u Crnoj Gori tek sada to prvi put radimo. Konkretno, školjkaši su dagnje koje se koriste u ljudskoj ishrani i samim tim biotoksini mogu doći u ljudski organizam i uzrokovati razne zdravstvene probleme koji mogu da imaju smrtni ishod. Iz tog je razloga veoma bitno da se ustanovi da li ih ima ili nema i da li te školjke mogu da idu u prodaju i koriste se u ishrani. Takođe, uz ove analize, u partnerstvu sa Institutom za javno zdravlje, vrši se i mikrobiološki monitoring vode i mesa školjki, mjesečnom dinamikom. Inače, magistraturu sam završila na slatkovodnom ekosistemu to jest na slatkovodnim zmijama na Skadarskom jezeru – pohvalila nam se Slađana, koja je u slobodno vrijeme angažovana u okviru jedne NVO gdje radi na terenskim aktivnostima vezanim za gmizavce, preciznije zmije i kornjače. Iako je razmatrala opciju odlaska u inostranstvo, nakon što je slučajno saznala za projekat BIO-ICT, gdje je uključena u naučno istraživački rad, Ana Perošević odlučila je da ostane u svojoj zemlji.
– Tako sam došla do Instituta i preselila se u Kotor, gdje sam podstanar. U istraživanjima se bavim hemijskom analizom morske vode i sedimenta. U okviru ove komponente sprovodi se istraživanje na bazi fizičko-hemijskih parametara morske vode (salinitet, kiseonik, pH, temperatura, boja, providnost, elektroprovodljivost, hranljive soli), prisustva teških metala u sedimentu i dagnjama, ukupnog organskog ugljenika i ukupnog azota (TOC, TN) u vodi i sedimentu, navodi Ana i potenciraju da je monitoring teških metala u mesu dagnje neophodan zbog njene česte upotrebe u ljudskoj ishrani. Što se tiče hranljivih soli u morskoj vodi, odnosno nutrijenata, određuje se, kaže, sadržaj nitrata, nitrita, fosfata, silikata, ukupnog azota i ukupnog fosfora. Uzorkovanje morske vode i sedimenta za potrebe određivanja ukupnog organskog ugljenika vrši se mjesečnom dinamikom, dok se uzorci sedimenta i školjki za određivanje sadržaja teških metala uzimaju sezonski.
– Od ukupno tri lokacije na kojima se vrši uzorkovanje, dvije se nalaze u zalivu i to su uzgajalište Cogimar i Institut za biologiju mora, a treća kontrolna lokacija je na otvorenom moru u blizini plaže Žanjice – rekla nam je Ana, koja je dio tima kotorskog Instituta koji predstavlja viziju novog mladog, multidisciplinarnog istraživača.
B.Marković
Podrška uzgajivačima školjki i riba
Osnovni cilj BIO-ICT projekta je da kroz ova istraživanja, na naučnim osnovama, pruži podršku uzgajivačima školjki i riba, u svrhu što bolje i visoko kontrolisane proizvodnje hrane u morskoj sredini, kako bi i građani i turisti kao krajnji konzumenti, bili informisani o visokom kvalitetu iste. BIO-ICT će omogućiti da se svi ovi podaci po prvi put nađu integrisani na jednom mjestu, u centralnoj bazi BIO-ICT na ETF-u. Kao takva, sigurno će brzo i kvalitetno informisati sve zainteresovane institucije, pojedince.
Uzorkovanje dagnji
Monitoring se sprovodi kroz mjesečno uzorkovanje dagnji na tri pozicije u Bokokotorskom zalivu.
Uzima se dva kilograma školjki sa vrha, sredine i dna uzgojne pletenice, a uzorci se obrađuju na tečnom hromatografu po uputstvima i protokolima Evropske laboratorije za marinske biotoksine. Krajnji cilj istraživanja je da se utvrdi u kojoj mjeri integralni uzgoj školjki na uzgajalištu ribe može doprinijeti smanjenju opterećenja mora izazvanog intenzivnim uzgojem ribe.