U zetskom selu Bijelo Polje vijest da gradska vlast planira da dom kulture pretvori u kapelu podigla je mještane na noge i podijelila ih u stavu da li je to opravdano. U centru sela postoji groblje, bez kapele, pa je gradska vlast namjerila da mjesni dom od 70 kvadrata prenamijeni pravdajući to zahtjevima dijela mještana. Prema nekim informacijama to je poteklo od gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, dok sa druge strane Gradska opština i njen predsjednik Dušan Radonjić se zalažu za valorizaciju objekta kroz izdavanje. Među mještanima se već otvorilo „klađenje” ko će pobijediti.
Direktor Agencije za stanovanje Vladimir Tomović saopštio je da su prije nekoliko mjeseci od mještana Bijelog Polja dobili usmenu inicijativu da se sagleda mogućnost da se objekat rekonstruiše, a da mu se promijeni namjena.
-Ta usmjena inicijativa je povučena već sjutradan. Agenciju više niko nije kontaktirao pa ne možemo ništa više reći - naveo je Tomović.
Objekat koji je imao funkciju doma kulture, kako priča Nikola Maraš, mještanin, zaostavština je mještanina Lukića koji je objekat poklonio selu za školu. Međutim, u njemu škola nikada nije bila otvorena već ga je dugi niz godina koristio Agrokombinat 13. jul koji je kiriju plaćao selu. Nakon njih, objekat je zakupio na dvije, tri godine privatnik.
-Pošto je privatnik izašao iz objekta prostor je ostao da zjapi prazan i bio je sklon rušenju sve dok ga Gradska opština Golubovci nije renovirala. Tako zatvoren stoji desetak godina. Ni u kom slučaju ne bih podržao da dom kulture pretvore u kapelu, za mene je to suludo i nemoguće u ovim uslovima. Ako je neko naumio da to uradi, onda to smišljeno radi. Objekat treba da ostane dom kulture. Zatečen sam idejom da će da ga pretvore u kapelu –priča Nikola Maraš.
Nikola Maraš navodi da je unazad nekoliko godina bila planirana gradnja kapele pored kapije Osnovne škole „Niko Maraš”.
-Tada je pokrenuta inicijativa gdje su se građani izjašnjavali da li podržavaju njenu izgradnju ili ne. Rezultat inicijative je bio da većina građana ne želi kapelu pore škole. Ako je kapela važnija od svih mještana onda neka nam kažu gdje da se preselimo. Meni je dom kulture na deset metara od kuće. Kapela je mogla da se uradi u ranijem periodu da su htjeli. Ja sam nekada bio u crkvenom odboru i predlagao sam da se staro groblje izmjesti i da se na tom prostoru napravi kapela, ali je taj predlog naišao na otpor mještana – priča Nikola Maraš.
Protiv prenamjene doma kulture u kapelu je i Ilija Maraš.
-Ne podržavam namjeru vlasti da dom kulture pretvore u kapelu. Za mene je to nenormalno jer se zna zašto služi dom kulture. Ranije je bila priča da će tu da presele mjesnu zajednicu, ali ukoliko krenu da pretvaraju objekat u kapelu, neću biti za to. Ja bih branio i vilama i grabuljama da do toga ne dođe. Vlast koja želi to da uradi mještanima nije normalna –kaže Ilija Maraš.
Protiv prenamjene objekta je i Ilijin sin Igor Maraš.
-Kapela je prije nekoliko godina bila planirana na proširenju iza doma kulture. Tada je bilo planirano da se napravi kapela, da se zatvori put i da napravi još desetak grobnih mjesta. Mi smo se pobunili jer nije u redu da na deset metara od kapija domova, od školske kapije bude kapela. To je van svake pameti – navodi Igor Maraš.
On ukazuje da u Podgorici koja broji 250.000 stanovnika ima osam kapela i to pet na groblju Čepurci, jedna u Zagoriču i po jedna na groblju u Gornjoj Gorici i Donjoj Gorici.
-Zeta ima 27 sela i 25.000 stanovnika. Zamislite da 27 sela ima kapelu pa mi bi bili rekorderi u svijetu po tome. Neću niko da mi narušava mir. Zamislite da dijete slavi rođendan, a da neko prima saučešće u kapelu. Sramota je upaliti traktor ako je umro neko u selu, a zamislite da ne smijemo ništa da radimo dva, tri dana, koliko neka porodica prima saučešće za pokojnikom – navodi Igor Maraš.
Igor Maraš dodaje da je groblje u Bijelom Polju bilo namijenjeno mještanima toga sela. Međutim, na njemu pravo imaju da se sahranjuju i porodice Klikovac iz Bistrica, a od nedavno sahranjuju se i iz drugih mjesta.
-Bistrice nemaju groblje i kada se radila naša crkva neka žena koja se prezivala Klikovac je donijela ručak radnicima i tada je rečeno da mogu i Klikovci tu da se sahranjuju. Na našem groblju nema više mjesta gdje bi ljudi mogli praviti grobnice. Međutim, ima onih koji su se dosjetili pa na groblju sjeku borove, a ne znam ko im je to dozvolio, da bi napravili grobnicu- priča Igor Maraš.
N.S.


Kojičić: Sahranjuju kulturu

Pretvaranje objekta doma kulture u Bijelom Polju u kapelu predstavlja najprecizniju paralelu odnosa prema kulturi u ovoj državi-sahranjuju je, ocijenio je Aleksandar Kojičić, odbornik DF-a.
-Domovi kulture u vrijeme jedne ozbiljne i organizovane države, kakva je bila Jugoslavija, djelovali su kao stjecište i centar dešavanja-imali su svoja folklorna društva, amaterske glumačke trupe i horove, sportske klubove. Građani su se okupljali na zborovima i slično. U današnje vrijeme i u današnjoj državi, jedan od domova kulture je preprodat nekom tajkunu, drugi tajkun je srušio ostatke drugog doma kulture, neki se koriste od strane aktivista vladajuće partije za njihove privatne kombinacije, a održavanje i struja se plaćaju iz džepova svih građana, a ovaj dom kulture se pretvara u kapelu. No možda je i to bolje nego da ga zadesi sudbina ovih domova kulture, iako je definitivno diskutabilno mjesto na kojem će se nalaziti, u neposrednoj blizini osnovne škole– navodi Kojičić.
Kojičić navodi da nijedan dom kulture, iako su građeni od samodoprinosa građana i na radnim akcijama koje su organizovali, nije u javnom vlasništvu.
-Oni nijesu ni u vlasništvu GO Golubovci, jer još jedna ekstravagantna zanimljivost-Gradska opština Golubovci nema ni metra kvadratnog imovine, čak ni zgrada u kojoj stoluju nije njihova, već je vlasništvo Glavnog grada i njegovih preduzeća, te državnih orana i institucija. Tako da ih niti iko pita, niti ima potrebu za to, jer bez kuće i imanja ne možeš biti gazda-zaključuje Kojičić.