O ozbiljnoj i vrijednoj etno zbirci Štjefana Ivezaja u Vranju, sistemski ne brine niko do njega i supruge čije su mogućnosti, kako navode, u devetoj i osmoj deceniji života vrlo male. Ističu da se ni država ni grad ne okreću na kulturno nasleđe koje nije značajno samo za područje Malesije već i puno šire. Ipak, Štjefan Ivezaj ističe ni od koga neće da traži pomoć niti milostinju, već će nastaviti da živi sa 48 eura penzije.
– Očigledno je da u ovoj zemlji ima više onih koji su protiv kulture, jer da se iko njome bavi znali bi koliko je značajan ovaj objekat u Vranju u kome se čuva veliki broj eksponata sa svih strana svijeta, ne samo iz Malesije. Ovo je jedinstven slučaj da vlasnik jedne ovakve zbirke živi u muzeju, da je kuću pretvorio u muzej. Ovdje se nalazi etnografska zbirka, fototeka, biblioteka i filatelistička zbirka, a prethodnih dana sam zbirku obogatio sa još dvije „prostorije” neposredno pored kuće- grobnice za suprugu i mene da imaju gdje da nas sahrane. To sam uradio jer ne želim da mislim hoće li nam se obezbjediti neka pristojna mjesta kad odemo na onaj svijet što je vrlo moguće jer nam nisu obezbjedili ni pristojan život na ovom svijetu. Ipak, naš entuzijazam ne jenjava, mi i dalje volimo naš narod i sve narode svijeta, ne zamjeramo nikom ništa i nastavićemo da živimo kao i do sad, dostojanstveno - kazao je Ivezaj.
On napominje da on i supruga jedva preživljavaju.
– Ove godine sam 1. maja pravio proslavu povodom 15 godina postojanja i digao sam kredit da bih to skromno organizovao tako da kada se rata odbije od 96 eura, koliko mi je penzija, ostane mi nekih 48 eura. Niko ovoj etno zbirci ne udara na trag iako je jedna od većih zbirki i vjerujem da kad bi se svi muzeji Balkana sastavili da ne bi mogli imati stvari koliko ih ja imam. Da tražim pomoć neću, niti je očekujem jer i grad i država znaju kakvo bogatstvo imaju ovdje ali ne obraćaju pažnju na to. Ako oni nemaju taj osjećaj za očuvanje kulture i kulturnog nasleđa, kako ja da im pomognem. Petnaest godina nije malo, a i ne ide da ja sa 83 godine tražim pomoć i od koga, posle toliko rada, stvaranja i ulaganja u sve. Meni je moj muzej jači, bolji i ljepši nego Luvr u Parizu i tako se ophodim prema njemu sada i uvijek– iskren je Ivezaj.
S.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
