Podgoricom NAJSTARIJA ZGRADA U PODGORICI USKORO OSTAJE BEZ STANARA Kolektivno sele iz Kolektivne Najsrećnije trenutke proveli su stanari u Kolektivnoj zgradi na Zabjelu. U najstarijem zidanom objektu napravljenom u posleratnoj Podgorici rodile su se prve ljubavi. Najave da će se za mjesec dana preseliti u nove stanove u stambenoj zgradi na Tuškom putu kod stanara izaziva i tugu i radost. Tugu što će napustiti domove u kojima su proveli decenije života, a radost jer će konačno dobiti bolje uslove stanovanja. Prepoznatljivi objekat na Zabjelu biće porušen, a stanari žale što će ona otići u istoriju.
- U ovoj zgradi upoznao sam najdivnije ljude. Prvu ljubav sam imao ovdje i duša me boli kada vidim kako propada mjesto gdje su se moja djeca podigla, koje nam je bio zaklon od svega, to je bio naš dom. Međutim, zgrada je uništena, u stalnom smo strahu da se ne sruši, struja često nestaje. Jedva čekamo da se iselimo, da možemo mirno zaspati. Ovo je tuga, čemer i jad, a u novoj zgradi ćemo dobiti adekvatne uslove za život – žali se jedan od stanara.
Uslovima u kojima žive stanari Kolektivne zgrade su za 21. vijek nezamislivi. Veći dio stanova nema čak ni ulazna vrata, zidovi služe za grafite revoltiranih građana. Neprijatan miris širi se hodnicima, a mrak, polomljena vrata, obrušen krov, dotrajala instalacija, česte svađe među nervoznim stanarima, u zgradi su svakodnevnica. Fasada je dotrajala pa se obrušava i predstavlja opasnost za stanare i slučajne prolaznike.
U Kolektivnoj zgradi 51 godinu živi osamdesetsedmogodišnja Mira Stojadinović. Stojadinovićeva kaže da su među stanarima vladali sloga i ljubav.
- Dugo sam nepokretna, i o meni brine jedna gospođa. Ne bih bila živa da nije mojih komšija koji svaku priliku koriste da mi pomognu, a bez pomoći ne mogu da popijem ni čašu vode. Bolji su mi oni bili nego sva rodbina koju sam imala. Uvijek smo se međusobno pomagali i najviše mi nedostaje to vrijeme kad su se cijenile prave ljudske vrijednosti. Sloga i ljubav su vladali ovom zgradom, zbog čega se meni ne ide odavde. Ovo je jedino mjesto na kojem je moja porodica bila na okupu – sjeća se Stojadinović.
Stojadinovićeva navodi da je i pored loših uslova za život uspjela da djecu izvede na pravi put.
- Rušenje zgrade me boli više nego starost i bolest. Veći broj mojih komšija sa puno vjere i nade u bolje sjutra nestrpljivo čeka nove stanove – kaže Stojadinovićeva.
Za razliku od Mire Stojadinović ima i onih koji jedva čekaju preseljenje. Nada da će poslije dugo godina dobiti normalne uslove za život stanare Kolektivne zgrade nije napustila, priča Sofija Knežević. Kneževićeva željno čeka preseljenje.
- To što ćemo da dobijemo nove stanove možemo da zahvalimo gradonačelniku Miomiru Mugoši koji se jedini sjetio da obiđe ovu sirotinju koja živi u bijednim uslovima. On nas je oslobodio bijede. Želimo da nas sklone odavde. Krov nam prokišnjava, propao je kao i sve u ovoj zgradi. Komšije će mi nedostajati. Željno čekamo da napustim ovakve uslove života – kaže Sofija Knežević.
B.MA.
Privremeni parking na mjestu zgrade
Nakon preseljenja stanara u zgradi na Tuškom putu, Kolektivna zgrada biće porušena. Na tom mjestu, kako smo ranije objavili, biće izgrađen privremeni parking.
Kolektivnu zgradu na Zabjelu početkom oktobra prošle godine obišao je gradonačelnik Miomir Mugoša. Mugoša je tada najavio da će Kolektivna zgrada biti porušena, te da će stanari biti preseljeni u novu stambenu zgradu na Tuškom putu najkasnije za godinu dana. Na mjestu kolektivne zgrade, kako je 4. oktobra prošle godine najavio gradonačelnik, biće izgrađen poslovni objekat u kojem će biti pijaca, prostorije Mjesne zajednice Zabjelo, klub mladih i klub penzionera. U kolektivnoj zgradi žive 33 porodice, najvećim dijelom su to starije osobe..
)){kind=small}
