Eventualno imenovanje bivše ministarke nauke Sanje Vlahović za ambasadora Crne Gore u Rimu bio bi put sa zla na gore, istakao je poslanik i potpredsjednik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica. On je kazao da ako je suditi na osnovu kadrovskih najava šefa diplomatije nastavlja se praksa bezakonja u diplomatskoj službi. Koprivica je rekao da je imenovanje Sanje Vlahović za ambasadora u Rimu suprotno Zakonu o vanjskim poslovima.
Član 44 Zakona o vanjskim poslovima postavlja barijeru za politička imenovanja. Zakon jasno i direktno traži da šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava u najmanje 80 odsto slučajeva moraju biti karijerne, odnosno profesionalne diplomate, a danas je taj procenat u praksi skoro duplo niži. Prema tome, kadrovska politika u diplomatiji počiva na flagrantnom bezakonju, a kadrovska struktura diplomatske službe je u drastičnom raskoraku sa zakonom – rekao je Koprivica.
On je u saopštenju naveo da se iznova postavlja pitanje da li je ministar vanjskih poslova u kabinetu Duška Markovića uopšte čitao Zakon o vanjskim poslovima.
– Ako jeste, da li će išta preduzeti da se primijeni zakon i politička imenovanja svedu ne na bilo koju, već na zakonsku mjeru. Nažalost, očigledno je da će se nastaviti podređivanje diplomatije partijskoj politici, uprkos brojnim upozorenjima od političke javnosti i prije svega onog dijela civilnog sektora koji se studiozno bavi pitanjima vezanim za rad Ministarstva vanjskih poslova. Onaj ko čuje Darmanovića u dilemi je da li ministru nakon povratka iz ambasadorske službe fali pretplata za Službeni list ili pak politička volja da sprovede zakon – poručio je Koprivica.
Iz njegovog ugla, ako bi Filip Vujanović donio ukaz o postavljenju Vlahovićeve za ambasadora u Rimu, on bi u vršenju ustavnog ovlašćenja predsjednika Crne Gore nastavio kršiti zakon i proizvoditi flagrantno bezakonje.
– U svakom slučaju Darmanović treba da zna da se renome i kompetentnost diplomatske službe može postići potpunom primjenom važećeg Zakona o vanjskim poslovima. Samo na taj način diplomatska služba će prestati da bude ono što je danas – unosna destinacija za falange istrošenih političara i režimskih favorita – smatra Koprivica.
Predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić za „Dan” ističe da je imenovanje ambasadora vrh ledenog brijega problema crnogorske diplomatije. Ovaj proces je, kako kaže, najvidljiviji i za državu koja ima ambiciju da postane ozbiljna prečesto se dešavaju neprihvatljive stvari.
– Objavljuju se imena ambasadora prije agremana, imenuju se osobe koje nemaju osnovna znanja i diplomatske vještine, ne poštuje se zakonska obaveza o svega petini ambasadora van reda karijernih diplomata, kontroverzni pojedinci postaju ambasadori, nema odgovornosti za loš rad, a neki se biraju po etničkom principu – upozorava Raonić.
Naglašava da je za malu državu s ograničenim ljudskim resursima, siromašnu, gdje se očekuje da se svaki euro uložen u diplomatiju vrati kao korist za državu, ovakvo stanje neodrživo i zahtijeva hitnu promjenu.
Funkcioner Građanskog pokreta URA Mileta Radovanić smatra da je imenovanje Sanje Vlahović na mjesto ambasadora nastavak poigravanja sa ugledom naše diplomatije.
– To je nastavak prakse po kojoj DPS svoje članove, koje prate afere, nagrađuje ambasadorskim funkcijama, a sve u cilju da ih odvede što dalje od domaće javnosti i monitoringa njihovog rada. URA se zalaže da naši predstavnici u svijetu budu kredibilni, profesionalni i sa visokim etičkim načelima koji služe na ponos države Crne Gore – ukazuje Radovanić.
Kako navodi, DPS i njegovi sateliti upravo nas u svijetu predstavljaju baš onakvim kakvi su oni i njihova vlast – puni afera, spornog legitimiteta i zataškanih nepočinstava.
Oglasio se i Centar za građansko obrazovanje (CGO) tvrdnjom da je odluka Vlade da postavi Vlahovićevu za ambasadorku Crne Gore u Italiji pokazatelj odnosa vlasti prema vrijednostima koje promoviše, a koje nijesu zasnovane na znanju niti na akademskoj časti. Po ocjeni Mire Popović iz CGO, ovo je pokazatelj kako je interes jedne partije nadvladao državni interes.
– U državnom je interesu da Crnu Goru predstavljaju u diplomatiji lica koja pored formalno-pravnih uslova imaju i niz drugih neupitnih kvaliteta, a ne ona koja su nedostojna funkcije. CGO podsjeća da su inicijalni nalazi komisije na Univerzitetu Mediteran, o kojima je javno pričao profesor Milenko Popović, ukazali da je Vlahović plagirala 63 odsto svog rada. O tome je javno pričao i profesor Buhalis, čiji je rad plagirala Vlahovićeva. Rukovodstvo Univerziteta Mediteran je nanijelo veliku štetu toj visokobrazovnoj ustanovi slučajem „Vlahović”, a tužilaštvo nije adekvatno ispratilo ovaj slučaj – navela je Popović.M.V.
Nagrada za kompromitovane kadrove
Kako je kazala Mira Popović, čudi i stav ministra Srđana Darmanovića, koji je, obrazlažući odluku o imenovanju Vlahovićeve, naveo da „Univerzitet i sudovi nisu potvrdili da je rad Sanje Vlahović plagijat”.
– Darmanović i sam dolazi iz akademske sfere i za očekivati je bilo da prilikom odabira ambasadora vodi računa da ta lica, ako dolaze iz akademske sfere, imaju akademskog integriteta. CGO sa žaljenjem ocjenjuje da se na ovaj način nagrađuju oni koji su grubo prekršili pravila akademske čestitosti. To je suprotno i ranije izraženom stavu te iste vlade u dijelu izmjena i dopuna Krivičnog zakona, u koji se po prvi put uvodi plagijat kao krivično djelo – istakla je Popovićeva.
Brojne afere
Medijske stupce u zemlji i regionu odavno pune vijesti o skandalima crnogorskih diplomata. Počelo je to još krajem 90-ih godina, kada Crna Gora, tada još dio SRJ, počinje da stvara autonomnu diplomatsku mrežu. Šefica konzulata u Milanu Dušanka Pešić Jeknić godinama je na spisku okrivljenih u Italiji u aferi šverca cigareta preko Jadrana. Na tom spisku jedno vrijeme je bio i Branko Perović, koji je zbog sukoba sa Milanom Roćenom 2008. godine povučen s mjesta ambasadora u Ljubljani. Ali je kasnije postao ambasador u Kini.
U poslednje vrijeme zanimljiv je i slučaj savjetnika u ambasadi u Briselu Predraga Stamatovića, osumnjičenog u milionskoj aferi „Primorka”, kao i konzula Željka Stamatovića, koga tužilaštvo tereti da je mimo propisa izdavao vize za ulazak u Crnu Goru.
Ambasador u SAD je Nebojša Kaluđerović, koji je, dok je Slobodan Milošević bio na čelu SRJ, i u vrijeme sumnjivih poslova sa oružjem bio šef predstavništva firme Jugoimport SDPR u Moskvi.
Bivši ambasador u Njemačkoj Vera Joličić Kuliš je, po dokumentaciji Ministarstva spoljnih poslova, u jednom baru u Parizu 26. oktobra 2011. godine potrošila 391 euro, a u pitanju je bilo službeno putovanje.
Zanimljivo je da je ambasador u Italiji jedno vrijeme bio i Vojin Vlahović, poslovni partner Palestinca Mohameda Rašida u panamskoj firmi MonteMena. Rašid je u matičnoj zemlji osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije. Crnogorski diplomatski predstavnik u UAE sada je Darko Uskoković, jedan od aktera afere „Telekom”.
Prošle godine je objavljeno da je počasni konzul Crne Gore u Holandiji Ben Vos uhapšen pod sumnjom da je prao novac i utajio porez u vrijednosti od pet miliona eura. Konzul Crne Gore u Napulju je, inače, advokat Gala Trinkera, pravni zastupnik Stanka Subotića, prijatelja šefa DPS-a Mila Đukanovića, na suđenju za šverc duvana u Italiji. Nije nevažno ni da je prošle godine predstavnik diplomatsko-konzularnog predstavništva Crne Gore u Argentini, koja je nadležna za Brazil, Miljan Mugoša sa nekoliko saradnika iz Crne Gore, napadnut u Rio de Žaneiru, u blizini aerodroma, gdje je više napadača pod prijetnjom oružjem njima otelo sve lične stvari i službeni automobil. Miljan Mugoša, kao i njegov otac Miomir Mugoša, koji je danas ambasador u Sloveniji i akter je brojnih afera, napali su 2009. godine novinarsku ekipu „Vijesti” u Podgorici.
Ambasador Crne Gore u Švajcarskoj Damir Grbović vodi se kao aktivni preduzetnik, što je nespojivo sa njegovom diplomatskom funkcijom.
Loše za imidž države u inostranstvu
Predstavnik Politikon mreže Jovana Marović kaže da nema ništa sporno u tome da za šefove crnogorskih diplomatsko-konzularnih predstavništava budu imenovane i istaknute ličnosti koje nisu karijerne diplomate.
– Procenat ovakvih imenovanja mora biti sveden na onaj definisan zakonom o vanjskim poslovima – 20 odsto. Dodatno, na čelu diplomatsko-konzularnih predstavništava ne mogu biti političari koji su zbog svojih aktivnosti na državnim funkcijama kontroverzni ili nepotrebni, te sklonjeni i zaštićeni, pa i unaprijeđeni. Nažalost, ovakav način imenovanja je i dalje u velikoj mjeri prisutan što ne ide u prilog ni izgradnji diplomatsko-konzularne mreže, a posebno ne imidža države u inostranstvu – smatra Marovićeva.
Kazala je da se nerijetko dešava da imenovani ambasadori ili konzuli ne ispunjavaju ni uslove iz člana 44 Zakona o vanjskim poslovima o poznavanju najmanje jednog stranog jezika.
– I pored toga što je iz Ministarstva vanjskih poslova najavljena analiza o radu diplomatsko-konzularnih predstavništava, a programom rada Vlade planirana za prvi kvartal ove godine, još nismo u prilici da se upoznamo s njenim sadržajem, to jest rezultatima rada – zaključuje Marovićeva.