Politika ĐUKANOVIĆ SVE VIŠE PODSJEĆA NA SVOG POLITIČKOG OCA
Slobov najbolji đak■ Došli su na vlast tako što su političke mentore poslali u prošlost, Milošević Stambolića, a Đukanović njegaPopulizam, autoritarnost, sličan odnos prema opoziciji, civilnom sektoru, nezavisnim medijima i porodici, osobine su koje povezuju predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i bivšeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića. Naši sagovornici naglašavaju da obojica oponente nijesu doživljavali kao inspiraciju za stvarnu političku utakmicu, već kao ljute neprijatelje.
Zanimljivo je da su i jedan i drugi došli na vlast na isti način – tako što su političke oce poslali u prošlost. Milošević je svojevremeno izigrao mentora Ivana Stambolića, dok je kasnije njemu to napravio Đukanović, grubo se ogradivši od ideala za koje su se zalagali.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Filip Kovačević smatra da Đukanovića i Miloševića spaja nekontrolisana politička ambicija za vlašću, koja je spremna da pregazi bilo koga kako bi bila zadovoljena.
– Milošević je politiku vidio kao kontinuiranu manipulaciju i tražio saveznike među svima koji su mu pomagali da se oslobodi neprijatelja. Isti pristup ima i Đukanović. Miloševića je smijenila sa vlasti široka unija političkih partija i civilnog društva. To se mora imati u vidu kada se govori o političkim promjenama u Crnoj Gori. Ako im je bio isti dolazak na vlast, onda ni odlazak ne može biti drugačiji – kazao je Kovačević.
Novinarka Milka Tadić ističe da su i Đukanović i Milošević u žudnji za vlašću iznevjerili političke partnere i ideje.
– Vlast im je bila jedini cilj, i to po svaku cijenu. Obojica su izdali ideje za koje su se zalagali. Milošević je ideal velike Jugoslavije izdao srpskim nacionalizmom i ratovima, dok ga je Đukanović iznevjerio savezništvom sa Miloševićem. Đukanović se kasnije zalagao za Crnu Goru, a tu ideju sada ugrožava politikom koju vodi i načinom na koji upravlja privredom – ističe Tadićeva.
Politički analitičar Srđan Vukadinović naglašava da su obojica zauzimali ključne pozicije kroz trusna dešavanja koja su ostavila uticaj na kasnija dešavanja u politici.
– Oni su na volšeban način, za noć ili dvije, uspjeli da pridobiju mnogo više od polovine pristalica, Milošević kada se obračunavao sa Stambolićem, a Đukanović kada se obračunavao sa Momirom Bulatovićem. Harizmatičnost je odlikovala obojicu, bez nje ne bi mogli da budu magnet za mase. Čvrsta disciplina postojala je u organima u kojima su se oni nalazili, a vlast je uvijek bila tamo gdje su oni, a ne u institucijama – naveo je Vukadinović.
Milošević je još kao gimnazijalac primljen u Savez komunista Jugoslavije, a politici se u potpunosti posvetio 1983. godine. Ubrzo je upoznao Stambolića, koji je prepoznao njegovu grubu prirodu i koristio ga za frakcionaške borbe. Nakon organizovanja vanredne sjednice Centralnog komiteta SK Srbije, Stambolić je podnio ostavku pod pritiskom Miloševićevih pristalica. U maju 1989. godine, izabran je za predsjednika Predsedništva SR Srbije.
I Đukanović je mlad ušao u političke vode, tokom studija ekonomije, 1979. godine, kada je postao član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Nakon „januarske revolucije” 1989. godine postao je dio nove vladajuće strukture. Uz Miloševićevu podršku, Đukanović je sa 29 godina postao najmlađi premijer u Evropi.
Obojici je takođe bitna bila i zaštita ljudi od povjerenja. Milošević je štitio Željka Ražnatovića Arkana ne dozvoljavajući njegovo izručenje, kao što Đukanović danas čuva kontroverzne biznismene Branislava Mićunovića i Veska Barovića. Tadićeva navodi da se oba lidera nijesu odricala ljudi koji su bili njihove poluge vlasti.
– Arkan je bio jedna od batina Slobodana Miloševića, uvijek je bio tu za određene stvari, i u ratu i u miru. Tako se ni Đukanović ne odriče Brana Mićunovića, žestokog i opasnog momka, koji služi da sije strah – smatra Tadićeva.
Nerijetko su koketirali sa nacionalizmom, Đukanović prvo sa srpskim skupa sa Miloševićem, a sada to radi sa crnogorskim nacionalizmom.
U njihovom životu važnu ulogu igrala je porodica. Milošević je oštro odbijao tvrdnje da je njegov sin Marko Milošević učesnik raznih afera, pa čak i u slučaju Bambilenda. Takođe, često mu se zamjeralo da dozvoljava svojoj ženi Mirjani Marković da utiče na političke odluke koje je donosio. Naime, poznata je bila njegova privrženost svojoj supruzi, dok su se Đukanoviću često pripisivale brojne ljubavne afere, ali njegov brak nikada nije bio doveden u pitanje. Đukanović je navode američkih istraživača, koji su došli do saznanja da je njegova sestra Ana Kolarević bila dio afere Telekom, nazvao budalaštinama. Prošle godine je poslovanje Prve banke, čiji je većinski vlasnik njegov brat Aco Đukanović, sa Vladom pravdao tvrdeći da je to normalna pojava. Obojica su jedno vrijeme sinove poslali u inostranstvo, kako bi ih zaštitili od političkih napada.
– Obično ljudi koji djeluju zastrašujuće i autoritativno u poriodičnim krugovima su dosta mekani. Oni pokušavaju da grade dualitet ličnosti, u javnom nastupu su surovi i neustrašivi, dok su druge osobe u privatnom životu. Iako iskazuju hrabrost u suštini su plašljive osobe. Hrabri su jer iza njih stoji državni i policijski aparat, dok u privatnom životu nemaju tu sigurnost – zaključio je Vukadinović.
Bo. M.
)){kind=small}
