Politika KAKO ĆE SE IZBORITI BROJNI ČLANOVI VLADE SA PREGOVARAČKIM PROCESOM Pravnici vode obrazovanje, građevinari uređuju unutrašnje poslove ■Pregovori su složeni, i očekuje se ne samo prihvatanje evropskih pravila, nego i isporučivanje rezultata, pa se teško od administracije može očekivati da ispuni zahtjeve EU Pregovarački proces Crne Gore od juče je i zvanično počeo. To znači da država treba kvalitetno i u skladu sa evropskim pravilima da odgovori na 35 opširnih poglavlja koja regulišu najznačajnija i ujedno najzapostavljenija pitanja u zemlji. Pitanje koje se logično nameće jeste da li su ministri u crnogorskoj vladi kompetentni da odgovore na vrlo stroge i konkretne zahtjeve koji se nalaze pred Crnom Gorom. Većina ministara pokriva resore sa kojima, makar u praksi do stupanja na dužnost u vladi, uglavnom nijesu imali dodirnih tačaka. Ni po struci, ni po vokaciji. Zato se i postavlja pitanje njihove stručnosti u pregovaračkom procesu koji tek počinje.
Koordinator programa u Centru za građansko obrazovanje Ana Vujošević ističe da je nedostatak adekvatnih administrativnih kapaciteta problem koji se Crnoj Gori očitava od početka integrativnog procesa. Ocjenjuje da se na tom pitanju očigledno i ne radi dovoljno.
– Naše iskustvo u radu pokazuje da u državnoj upravi postoje kvalitetni ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, ali su takvi nevidljivi zbog snažne dominacije partijskih vojnika, koji zauzimaju sve ključne pozicije. No, to će morati da se ubrzo mijenja, jer proces evropskih integracija zahtijeva specijalizovana znanja, vidljive rezultate i početak pregovora smanjuje manevarski prostor za ovu veoma lošu praksu – kazala je Vujošević za „Dan”.
Sudeći po radnim biografijama vodećih ljudi u Vladi Crne Gore, teško da mnogi od njih mogu uspješno do kraja iznijeti pregovarački proces sa EU.
U pitanju su pojedini kontroverzni političari, godinama optuživani od opozicije i dijela javnosti za teške zloupotrebe, pa se postavlja pitanje mogu li oni biti garant uspjeha evropskog puta Crne Gore.
Pregovori sa EU su veoma složeni i očekuje se ne samo prihvatanje evropskih pravila, nego i isporučivanje konkretnih rezultata, pa se teško od sadašnje administracije može očekivati da ispuni zahtjeve Brisela.
Ministar pravde, koji je i potpredsjednik Vlade, Duško Marković, diplomirani pravnik, nekada je bio predsjednik Skupštine opštine Mojkovac, a jedno vrijeme i generalni sekretar Vlade Crne Gore. Njegova karijera obilježena je činjenicom da je 12 godina bio na čelu crnogorske Službe državne bezbjednosti, koja je u međuvremenu dobila naziv Agencija za nacionalnu bezbjednost.
Marković je na čelu te službe bio u vremenu ključnih političkih previranja, a „zaradio” je oštre opozicione optužbe da je bio na čelu strukture koja je umiješana u teške zločine, organizovani kriminal i djelovanje isključivo u cilju zaštite režima. U tih 12 godina, dogodilo se oko 20 neriješenih ubistava u Crnoj Gori, koje Markovićeva služba nije rasvijetlila. Za to vrijeme, najteži zločin je ubistvo urednika „Dana” Duška Jovanovića 2004. godine, koje još nije rasvijetljeno. Uprkos svemu tome, Marković je slovio kao kandidat za premijera 2010. godine, član je Predsjedništva DPS-a, i trebalo bi da bude jedan od ključnih ljudi za predstojeće pregovore sa EU u dijelu poglavlja 23 i 24.
Ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović takođe se ne može pohvaliti velikom iskustvom u poslovima iz te oblasti. Kuriozitet je i da je u pitanju ministar koji nadzire rad policije, a završio je nedavno Građevinski fakultet – saobraćajni smjer. Brajović je jedan od osnivača SDP-a, a bio je sekretar omladine Crne Gore i potpredsjednik Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.
Jedan od njegovih saradnika, Dragan Pejanović, šef je radne grupe za pripremu pregovora o pristupanju za oblast pravne tekovine EU, koja se odnosi na pregovaračko poglavlje 24 – pravda, sloboda i bezbjednost. Širok je opseg Pejanovićevog rada. Čini se da je uspio da obuhvati manje-više sve sfere društvenog života. Prema njegovoj radnoj biografiji, objavljenoj na sajtu Vlade, nekad je bio šef kabineta Vukašina Maraša, da bi vremenom postao ključni čovjek Vlade za oblast lokalne samopuprave (obavljao je funkciju pomoćnika ministra). Kasnije se javlja kao „šef koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama Crne Gore”, odnosno kao glavni promoter NATO integracija Crne Gore.
Nekadašnji novinar, i predsjednik kluba poslanika DPS-a, Predrag Sekulić, vjerovatno nema mnogo veze sa turizmom, iako je na čelu resora za turizam i održivi razvoj. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Podgorici, a nekad je bio i ministar kulture, sporta i medija, pa je kasnije postao ministar turizma.
Poglavlje 26, koje se odnosi na obrazovanje, biće u budućnosti najveća briga resora obrazovanja, na čijem je čelu Slavoljub – Migo Stijepović. Iako je javnosti poznat kao predsjednik odbora DPS-a u Zeti, jedno vrijeme bio je u sekretar Sekretarijata za sport. Predani partijski operativac, kasnije je postao i potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Njegovi saradnici iz štaba DPS-a u Zeti dospjeli su u fokus javnosti u aferi „Mašan”, kada su snimljeni kako pokušavaju da uoči referenduma kupe glasove od Mašana Buškovića. U razgovoru koji je tada snimljen, pominjana su i neka Migova ranija obećanja, data građanima Zete, u ime DPS-a. Umjesto da nadležni ispitaju šta se to dešavalo, i kakva je bila Stijepovićeva uloga u tome, on će u pregovorima sa EU kao diplomirani pravnik predstavljati Crnu Goru u oblasti – obrazovanja.
M.VEŠOVIĆ
Preko telekomunikacija do vojnog ministra
Vjerovatno niko ne može osporiti da je Milica Pejanović Đurišić, nedavno imenovana za ministra odbrane, „freška” u oblasti odbrane. Ona je diplomirala na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, magistrirala je, i 1987. godine doktorirala na smjeru „Telekomunikacije Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu”. Redovni profesor na disciplinama iz oblasti telekomunikacija postala je u decembru 1998. godine.
Pejanović Đurišić je bila i ambasador, a kada je Boro Vučinić postao šef ANB-a, ona je izabrana za ministra odbrane. Poglavlje 31 tiče se spoljne, bezbjednosne i odbrambene politike. Kako ga zatvoriti, ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno – telekomunikacije nemaju mnogo veze sa tim.
Od Moskve do Brisela
Sadašnji šef crnogorske diplomatije i ministar evropskih integracija Milan Roćen, sredinom 90-ih godina bio je ministar-savjetnik za politička pitanja u ambasadi SRJ u Moskvi. U procesu evropskih integracija, preferira diplomate na ključnim pozicijama, i tako je glavni pregovarač Aleksandar Andrija Pejović na tu funkciju imenovan iz ambasadorskih voda, dok, recimo, kadrovi sa Univerziteta, nijesu razmatrani.
Tu praksu, nedavno je za „Dan” kritikovala Gordana Đurović, bivši ministar evropskih integracija.
– Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija na vodećim mjestima ne treba da ima samo diplomate, već i informatičare, i eksperte za druge stvari, kao što su pravo, ekonomija i inženjerske oblasti. Ne mislim da su evrointegracije nešto što se može usmjeriti samo na diplomatiju – istakla je Đurović.
Aleksandar Andrija Pejović je istovremeno i državni sekretar za evropske integracije. S druge strane, državni sekretar za politička pitanja, Nebojša Kaluđerović, nekada je bio direktor kancelarije Jugoimport SDPR u Moskvi, a u pitanju je bila firma koja se bavila prodajom naoružanja.
Za naše naučnike niko nije čuo
Kako zatvoriti poglavlje 25 – nauka i istraživanje – odgovor će morati da da Sanja Vlahović, ministar nauke. Bivši član borda direktora Atlas Hotels grup, predsjednica je Rotari kluba Bar.
Do imenovanja za ministra bila je predsjednik nadzornog odbora Nacionalne turističke organizacije Crne Gore. Tokom magistarskih studija usavršavala se u Italiji i Austriji, a još 1998. godine magistrirala je u oblasti liderstva i napravila prvo istraživanje iz oblasti upravljanja ljudima i liderstva na ovim prostorima.
Evropska unija će, ipak, tražiti rezultate, a kakvi su, najbolje je pokazala nedavna izjava prorektora Univerziteta Sankt Petersburg Nikolaja Skvorceva, koji je kazao da nema informacije o rezultatima crnogorskih naučnika, niti je ikad čuo za bilo koga od njih.
Dodatno, zbog zakona o CANU, koji je Vlahović inicirala, Crna Gora je dočekala da joj strane akademije pišu i prijete iskuljičivanjem iz međunarodnih asocijacija zbog uzdizanja nevladine organizacije u rang akademije. Pri tom je i predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Momir Đurović, u pismu najvišim državnim zvaničnicima, tražio da se smijeni ministar nauke Sanja Vlahović.
Katnić u integracije sa timom od 12 ljudi
Prema sajtu Vlade, ministar finansija Milorad Katnić u periodu od 2004. do 2010. godine obavljao je funkciju pomoćnika ministra finansija i bio je „uključen u sprovođenje najznačajnih strukturnih reformi u ekonomiji, prije svega, finansijskog, fiskalnog i penzijskog sistema”. Spada u kategoriju rijetkih ministara u vladi Igora Lukšića koji se godinama bavi integracionim procesom kroz resore koji su mu povjreni.
Katnić danas ima kabinet od 12 saradnika, od kojih je sedmoro mlađe od 37 godina. Šef kabineta ministra, Nina Vukotić, ima 27 godina, a pomoćnik ministra za finansijski sistem i uređenje poslovnog ambijenta Bojana Bošković 31 godinu. Tako je savjetnik za međunarodne odnose Veljko Milonjić nekad je bio prvi sekretar u Ambasadi Crne Gore u SAD, a od jula 2010. do januara 2011. godine radio je kao savjetnik u diplomatskom protokolu Ministarstva vanjskih poslova. U januaru 2011. godine imenovan je za savjetnika ministra finansija za međunarodne odnose.
Zatvaranje pregovaračkih poglavlja 32 i 33, koja se odnose na finansije, u rukama je ovih ljudi.
Mašinski inženjer vodi poljoprivredu
Ministar poljoprivrede Tarzan Milošević diplomirani je mašinski inženjer. Svojevremeno je donio odluku da se okuša u trgovini, tako da otvara firmu „Jugotes”, u okviru koje posluju prodavnice prehrambene robe. Taj mu projekat, ipak, nije uspio.
Ulazeći u partijske vode, dospio je i do Predsjedništva DPS-a, ali je nakon prošlogodišnjeg kongresa ipak sklonjen, nakon čega daje izjavu da to nije ništa strašno jer je ipak on „čovjek iz naroda”. Dugo je bio predsjednik opštine Bijelo Polje, a opozicioni SNP donosio mu je i „poklon” - analizu u skladu sa popisom stanovništva 1991. i 2003. godine i probni popis poljoprivrede 2010. godine. Tada su u SNP-u tvrdili da brojke ne lažu i da se jasno pokazalo da su porazni rezultati, kada se pogleda koliko je nekada bilo poljoprivrednih domaćinstava u Crnoj Gori, koliko je postojalo poljoprivredne proizvodnje, i koliko je nekada bilo firmi koje su se bavile otkupom, preradom i izvozom poljoprivrednih proizvoda.
Ne treba brinuti kako će Crna Gora zatvoriti poglavlje 11 – poljoprivreda – jer Tarzan sigurno smišlja spasonosno rješenje. U svakom slučaju riječ je o oblasti koja je jedna od ključnih unuatr EU iz čijeg budžeta se godišnje za poljoprivredu izdvoji oko 40 odsto.
)){kind=small}
