Kampanja za predsjednika SDP-a pretvorila se u duboki sukob između dvije partijske opcije i prijeti da podijeli stranku, koja očito nema saglasnost oko daljeg strateškog puta, ocijenila je direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević.
–Ako Krivokapić pobijedi, on će to iskoristiti da ojača svoju pregovaračku poziciju sa DPS-om, ali to ne znači i da će se dogovoriti, jer uvijek može da razgovara i sa opozicijom, što DPS čini nervoznim, čime se koalicija dovodi u pitanje. U slučaju Brajovićeve pobjede, budućnost koalicije je daleko izvjesnija – rekla je Uljarevićeva u intervjuu za „Dan”.
● Kakav epilog stranačkih izbora u SDP-u očekujete i da li će od ishoda tih izbora zavisiti opstanak vladajuće koalicije?
–SDP se već sada nalazi u izuzetno složenoj situaciji i na ivici izbornog cenzusa. Kampanja za predsjednika pretvorila se u duboki sukob između dvije partijske opcije i prijeti da podijeli stranku, koja očito nema saglasnost oko daljeg strateškog puta.
Ako Krivokapić pobijedi, on će to iskoristiti da ojača svoju pregovaračku poziciju sa DPS-om, ali to ne znači i da će se dogovoriti, jer uvijek može da razgovara i sa opozicijom, što DPS čini nervoznim, čime se koalicija dovodi u pitanje. U slučaju Brajovićeve pobjede, budućnost koalicije je daleko izvjesnija.
Oba kandidata su najavila samostalni izlazak na sledeće izbore i biće interesantno pratiti hoće li onaj koji pobijedi održati to obećanje i što će u tom slučaju biti osobenost izborne ponude SDP-a.
● Mislite li da je završen period saradnje između Krivokapića i Mila Đukanovića i da li vjerujete da opozicija može da računa na aktuelnog predsjednika SDP-a, bez obzira na to kako će proći na predstojećim stranačkim izborima?
–Sigurno je da Đukanović i Krivokapić ne dijele nekadašnju bliskost i da, u konačnom, Đukanović ne vidi više Krivokapića kao partnera na kojeg se može osloniti. Isto tako, i opozicija je imala svoj niz razočaranja u Krivokapića, dijelom zbog sopstvenih nerealnih očekivanja, a dijelom zbog činjenice da je Krivokapić, kad je ušao u tu vrstu dijaloga sa opozicijom, već imao poljuljanu moć u SDP-u, što je za njega bilo ograničavajuće.
Ali, u politici nema ni vječnih prijatelja ni vječnih neprijatelja i dalja saradnja će zavisiti od procjene onog što sam Krivokapić može da donese u smislu političke moći jednoj ili drugoj strani.
● U poslednje vrijeme pominju se sve bliži odnosi DPS-a i SNP-a. Vjerujete li da će Milić napraviti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista?
–SNP je kao partija godinama u krizi, što je rezultiralo i sa nekoliko markantnih cijepanja, nejedinstvom partije na političkoj i liderskoj ravni i širokim rasponom kad je riječ o spoljnoj politici – od Vašingtona do Moskve. Za razliku od mnogih drugih opozicionih političkih subjekata, SNP ima kondiciju i kontinuiran rad na terenu, kojim uspijeva da ograniči mnoge od ovih turbulencija i da se poslije određenih padova povrati i da faktički ostaje u igri sa manje gubitaka u glasovima nego druge opozicione strukture u sličnim situacijama. U tom kontekstu, možemo posmatrati i pokušaj širenja koalicionog kapaciteta SNP-a i laganog građenja pregovaračke pozicije koja bi uključila i pregovore sa DPS-om o vršenju vlasti nakon izbora.
● Kako vidite odnose u opoziciji i da li, uprkos svemu, postoji mogućnost pravljenja jednog širokog opozicionog bloka?
–Opoziciona politička scena je u fazi preraspodjele političkog uticaja i svi akteri pokušavaju da se u ovoj fazi što bolje pozicioniraju, primarno štiteći svoj partijski interes. Cijenim da je nerealno insistiranje na jednom opozicionom bloku jer su odnosi između lidera opozicije urušeni i tu nema potrebnog nivoa povjerenja i potencijala za iskrenu saradnju.Uz to, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se mijenja i stepen podrške, pa do juče najjače opozicione strukture to više nijesu, a neke parlamentarne partije ulaze u neizvjesnu borbu da taj status sačuvaju. Mnogo je razloga koji su uticali na prilično lošu situaciju u onom što bi trebalo da bude snaga i kvalitet opozicione ponude i promjene. Na objektivnoj ravni, opozicija je najčešće ulazila u izbornu trku iz finansijskog i infrastrukturnog minusa, a vladajuća struktura bez tog opterećenja, uz zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe. Međutim, ne treba zaboraviti ni subjektivne i podjednako destruktivne razloge koji se ogledaju i u egoizmima malih i velikih razlika opozicionih lidera. Zato nije realno očekivati da će neki opozicioni lideri prihvatiti novi odnos snaga i ući u najširi oblik organizovanja u kojem bi faktički priznali da gube svoju lidersku poziciju. Ukoliko bi opozicija ušla u nove izbore samo uz dogovor o međusobnom nenapadanju, to bi već bio veliki iskorak i ohrabrenje crnogorskim građanima da se okrenu prema opozicionoj ponudi. M.V.
Komisija za novinare
da Vladi da rok za odgovor
● Uprkos pozivima iz međunarodne zajednice da Vlada prihvati preporuke Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare i imovinu medija, to tijelo se konstantno suočava sa opstrukcijama. Kako to komentarišete?
–Jasno je da je Vlada tu komisiju osnovala prevashodno zato što je htjela da sebi upiše pozitivan poen kod onog dijela međunarodne javnosti koja pažljivo prati odnos vlasti prema pitanjima napada na novinare i imovinu medija. Ali, relativno brzo se pokazalo da Vlada nema namjeru da to tijelo učini funkcionalnim. I to nije izuzetak jer su brojna tijela koja Vladi koristi samo za promociju i demonstriranje navodne volje da se bavi nekim problemom, pokušavajući od njihovog osnivanja da ih anestezira. Vjerujem da predsjednik Komisije Nikola Marković najbolje zna koliko je napora, vremena i upornosti potrebno da bi se napravili i puževi koraci i da bi se ta komisija, uprkos svim opstrukcijama, održala živom.
Možda bi sada trebalo razmisliti o davanju nekih rokova nadležnima u kojima se Komisiji moraju dostaviti sve tražene informacije i uvažiti njene preporuke, ili da u slučaju da se to ne ispuni predstavnici medija i civilnog sektora zamrznu svoje članstvo. Na taj način bi se vlastima možda istrgla iz ruke ova zastavica kojom često mašu u međunarodnoj zajednici kao pokazateljem svoje posvećenosti unapređenju položaja medija i vlasti bi bile prinuđene ili da zbilja naprave neke od koraka koje im Komisija traži ili da praktično priznaju svoj pokušaj manipulacije.
Privilegije članova Vlade urušavaju Univerzitet
● Evidentirane su brojne nezakonitosti na Univerzitetu Crne Gore, u prvom redu duplo zapošljavanje profesora. Jeste li zadovoljni dosadašnjim naporima Vlade i rektora da suzbiju tu praksu?
–CGO godinama ukazuje na ozbiljne probleme koji urušavaju kredibilitet UCG. Utisak je da to Vladu ne zanima iako je UCG budžetski korisnik i vladin interes bi trebalo da bude zaštita zakonitosti rada i kontinuirano unapređivanje kvaliteta nastavno-naučnog procesa na UCG. Nasuprot tome, Vlada se nerijetko prema UCG ponašala maćehinski, što otvara pitanje da li su lični i partikularni interesi nekih članova Vlade bili iznad javnog interesa kad je u pitanju UCG?
Ipak, pozitivno je, hrabro i profesionalno što je nova rektorka prekinula sa nekim ranijim lošim praksama, uzimajući ozbiljno i odgovorno u obzir naše dopise o nezakonitim duplim zapošljavanjima i nedozvoljenim dodatnim angažmanima akademskog osoblja. Za takvo postupanje ona treba da ima podršku svih koji se zalažu za uvođenje reda na UCG. Isto tako, oni članovi akademskog osoblja koji kreativnom pravnom gimnastikom sada manipulišu pokušavajući da nas ubijede da je moguće da jedan čovjek bude fizički na dva mjesta u isto vrijeme i ima puno radno vrijeme u dvije države treba da dobiju društvenu osudu. Niko ne osporava dodatne angažmane ako oni imaju dozvolu Senata, u skladu sa ugovorom o radu. Ali, niko ne može ni da opravda činjenicu da u jednoj finansijski iscrpljenoj zemlji, u kojoj se odavno upalila crvena lampica kad je riječ o korupciju i niskom kvalitetu u obrazovanju, neki profesori zarađuju duple plate, a sjutra će imati i duple penzije, dok se UCG lupom traži na rang-listama svjetskih univerziteta. Oni time ne doprinose kvalitetu UCG, već samo prate lični interes.
● Što su sledeći koraci CGO u ovoj oblasti?
–U okviru fokusa na primjeni zakona na UCG, a sve zarad doprinosa unapređivanju kvaliteta visokog obrazovanja u Crnoj Gori, CGO će pažljivo pratiti razvoj situacije kad je riječ o duplim ili nedozvoljenim angažmanima akademskog osoblja, iako je ovo pitanje postupanjem rektorke institucionalizovano, što nam je bio i primarni cilj.
Ali, postoje druga brojna i vezana pitanja na kojima ćemo nastaviti da insistiramo podjednako posvećeno i dokumentovano, poput finansijskog rukovođenja, načina zapošljavanja i napredovanja na crnogorskim univerzitetima, plagijatima, studentskom aktivizmu, itd. Ta pitanja će biti još jedan veliki test u kojoj mjeri će sadašnje rukovodstvo biti odlučno da se izbori sa svim nezakonitostima na UCG. Bilo bi veoma važno za budućnost UCG da rektorka i u tim pitanjima pokaže odlučnost da stanje uredi na zakonit način.