O
ptužbe protiv članova porodice premijera Mila Đukanovića nikada nijesu bile predmet istraga u Crnoj Gori, piše austrijski list Tiroler tagescajtung. U opširnoj analizi posvećenoj desetogodišnjici referenduma na kojem je Crna Gora postale nezavisna država ukazuje se na to da su i dalje aktuelne duboke podjele, kao i da se većina građana i dalje protivi ulasku države u NATO. Autor članka podsjeća na poruke čelnika nekadašnjeg suverenističkog bloka da Crna Gora treba da se okrene budućnosti i da zaboravi stare podjele.
–Crna Gora je u deset godina nezavisnosti napravila veliki napredak u približavanju Evropskoj uniji i NATO-u. Evropska unija pregovara sa Podgoricom već u 22 od 35 poglavlja, a dva su već privremeno zatvorena. Uprkos jakim protestima Rusije, NATO je sa Crnom Gorom nedavno potpisao protokol o učlanjenju. Ali, i pored toga, Crna Gora je ostala raspolućena zemlja. Rovovi se protežu duž etničkih linija. Srbi, koji čine oko 30 odsto stanovništva, i dalje tuguju za savezom sa Srbijom. Srbi u Crnoj Gori su i protiv ulaska države u NATO. Ukupno gledano, 48 odsto građana Crne Gore protivi se ulasku u Alijansu –navodi se u tekstu austrijskog lista.
Autor teksta podsjeća da je Đukanović na čelu države još od 1991. godine, što kao premjer, što kao predsjednik.
–Permanentne optužbe za korupciju nijesu mu mogle ništa. Italijanski istražni organi su stavili ad akta optužnice protiv Đukanovića zbog šverca cigareta u devedesetim godinama, pošto je osumnjičeni opet zauzeo položaj premjera i time stekao imunitet. Optužbe protiv članova njegove familije nikad nisu bile predmet bilo kakve istrage. Tako je njegova sestra Ana bila optužena da je uzela mito za privatizaciju Telekoma. Ni problematične poslovne prakse Prve banke, u vlasništvu Đukanovićevog brata Aca, nikad nisu bile predmet istrage – piše u tekstu.
Dalje se navodi da je Đukanović nedavno uspio da prebrodi do sada najtežu krizu Vlade. Novinar austrijskog lista podsjeća da je Socijaldemokratska partija, dugogodišnji koalicioni partner premijerove Demokratske partije socijalista, u januaru napustila koaliciju. Navode da je Đukanović stvorio novi, široki savez zahvaljujući tome što je podijelio ministarske fotelje manjim opozicionim partijama. Autor analize predočio je čitaocima da opozicioni Demokratski front protestima traži Đukanovićevu ostavku.
–Za razliku od Đukanovića, jednom Crnogorcu ipak nije uspjelo da pobjegne od pravde. Poslednji predsjednik srpsko-crnogorskog državnog saveza Svetozar Marović, po svemu sudeći, bio je šef jedne grupe korumpiranih lokalnih političara u primorskom gradu Budvi. Od mahinacija sa nekretninama, kako izgleda, stavio je u džep nekih 15 miliona eura. I najbliži članovi njegove familije – brat, sin i kćerka –napunili su džepove. Po slovu dogovora sa organima pravosuđa, Marović, dugogodišnji Đukanovićev najbliži saradnik, otići će na četvorogodišnju robiju – istaknuto je u tekstu.
Autor analize je podsjetio da se 21. maja 2006. godine 55,5 građana Crne Gore izjasnilo za nezavisnost, nakon čega je parlament 3. juna, na svečanoj sjednici, proklamovao nezavisnost male balkanske države sa oko 620.000 stanovnika, nakon 88 godina zajedništva sa Srbijom u različitim državnim formama.
–Predstavnici Beograda su tada izostali sa svečanosti, iako su i tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i njen premjer Vojislav Koštunica crnogorskog porijekla. Nacionalno-konzervativni srpski političar Koštunica vodio je intenzivnu kampanju protiv nezavisnosti Crne Gore. Odnosi sa Srbijom su zahladnjeli, a tek nekoliko godina kasnije, poslije smjene vlasti u Beogradu 2012. godine, opet su normalizovani – konstatuje novinar austrijskog lista.
On podsjeća i na podatak da se na poslednjem popisu stanovništva 2011. godine 45 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci. Citira i izjavu istoričara Šerba Rastodera da je Crna Gora država samo za probrane, a da je razlog to što nikad nije došlo do smjene vlasti na izborima.
V.R.
KAS: Opstanak vlasti pod znakom pitanja zbog korupcije
Stanjem u Crnoj Gori deset godina nakon nezavisnosti, kao i procesom NATO integracija, bavi se i Fondacija „Konrad Adenauer”. Konstatuju da pristupanje NATO-u predvode crnogorska vlada i premjer Milo Đukanović.
–Upitno je da li će ova vlada poslije izbora u oktobru 2016. godine ostati na vlasti i nastaviti dosadašnji prozapadni kurs, posebno stoga što premijera i njegovu partiju optužuju za tešku korupciju –navodi se u tekstu koji potpisuju Norbert Bekman-Dirkes, direktor KAS u Beogradu, Evelin Hefs, Štefan Kavol i Milica Mijatović.
Ocjenjuju da bi parlamentarni izbori u oktobru mogli biti odlučujući za pitanje NATO integracija.
–Pripadnici srpske manjine, koja čini skoro 29 odsto stanovnika Crne Gore, većinski odbijaju članstvo u NATO-u jer sa Alijansom ne povezuju odbranu nego prvenstveno rat. Oni nisu zaboravili NATO bombardovanje Jugoslavije 1999. godine – piše, između ostalog, u tekstu.