Da je stočni fond na području Vasojevića desetkovan u odnosu na neka minula vremena posvjedočavaju i mještani potkomovskih sela. Oni navode da na to ukazuju i brojne travnate površine koje iz godine u godinu sve više urastaju u korov. Ističu da je, i pored velikih olakšica koje pruža "moderno doba", sve manje je onih koji pokazuju interesovanje da se bave stočarstvom, a samim tim i da pokose imanja koja su do poslednje stope kosili njihovi očevi i djedovi. Ističu da uzroke ovakvog stanja treba tražiti u sve prisutnijoj migraciji lokalnog stanovništva i činjenici da na sjeveru Crne Gore nema organizovanog otkupa tržnih viškova.
- Država je umjesto da daje podsticaj jačanju gazdinstava, svojom nerazumnim potezima, “raskrčmila” stada na prostoru Vasojevića. Dovoljno je pogledati nekadašnje njive i livade kako urastaju u korov i uvjeriti se u to. Sa druge strane ima i onih koji pokose imanje, ali sijeno ne mogu da prodaju, jer je stočni fond uništen. Tako ima mjesta gdje se mogu vidjeti stogovi sijena stari i po nekoliko godina. Siguran sam da bi se mladi ljudi u znatno većem broju posvećivali uzgoju stoke kad bi imali neku sigurnost i garanciju da svoje tržne viškove mogu da plasiraju po nekoj realnoj cijeni. Ovako ljudi bježe od ove djelatnosti, jer uviđaju da je unosnije primati socijalu nego obrađivati imanje – ističe predsjednik mjesne zajednice Kralje Milutin Đurković.
On tvrdi da na prostoru Vasojevića nije rijetka pojava da se u pokošeno sijeno pali.
- Sjećam se kad su se ljudi grabili da kose tuđe livade kako bi za sebe uzeli pola roda. Sada ljudi nude imanja džabe, ali niko neće da ih uzme, jer u svemu tome nema računice. Ima ljudi koji sijeno skupe u plastove i danima tražio nekoga da mu ga poklone. Međutim, na kraju su prinuđeni da to sijeno zapale, jer ono više nikome ne treba. To je poražavajuće saznanje, jer su i narod i država izgubili poštovanje prema zemlji – navodi Đurković.
Da je stočni fond u Vasojevićima zaista u opadanju svjedoči i moderna stočna pijaca u Andrijevici napravljena 2006. godine na obali Zlorečice. I pored toga što je pijaca, uz ulaganja od preko 50.000 eura, urađena po savremenim standardima, sa štandovima i vagom za mjerenje stoke, kao i pratećim objektima i opremom, njene kapije godinama stoje zatvorene. Cijeli objekat se praktično nalazi van svake funkcije iako je prilikom otvaranja stočne pijace rečeno da potencijali za ekonomski razvoj Andrijevice, uglavnom, leže u poljoprivredi i turizmu, s tim što je uzgoj stoke jedna od primarnih poljoprivrednih aktivnosti. Zato kada se nekome od andrijevičkih stočara javi potreba za prodaju stoke kupca mora potražiti na beranskoj stočnoj pijaci, prevaljujući pritom i po tridesetak kilometar u jednom pravcu.
- Zatvorena stočna pijaca u Andrijevici najbolje odslikava stanje u poljoprivredi.Ona svjedočiti o nemoći i neozbiljnosti onih koji su zaduženi da prate i podstiču razvoj stočarstva. Da bi se trenutna situacija popravila trebalo bi aktivirati prodaja mjesta, gdje bi država garantovala otkup po utvrđenim i prihvatljivim cijenama. Te garancije bi unijele sigurnost kod proizvođača. Tako bi mladi ljudi krenuli da se bave poljoprivredom i stočarstvom i da tržištu nude zdravu ekološku hranu. Ako se to ne uradi stočni fond će se iz godine u godinu smanjivati, a naša sela ubrzo će ostati pusta- zaključuje Đurković. D.J.


Mobe se preselile u prošlost

Đurković podsjeća da su seoske mobe na prostorima Vasojevića, u kojima je svojevremeno učestvovalo na desetine kosača spremnih da, uz momačku pjesmu, po cijeli dan naslažu dugačke otkose trave, postale prošlost.
-Više skoro niko ne kosi ručno. Kosačice su u potpunosti preuzele ulogu kosa. No, i pored toga i ove godine brojne livade su ostale nepokošene. Stari umiru, a mladi odlaze. Zato su tradicionalne mobe postale prošlost. Ostala su samo sjećanja na neka minula vremena i zarđale kose okačene na klinovima – naglašava Đurković.