Pljuvačne žlijezde (glandulae salivatores s. oris), smještene u usnoj duplji, dio su digestivnog trakta, luče pljuvačku važnu za varenje i gutanje hrane, govor, fiziološki čiste usta i one su kao, uostalom, i ostali organi i te kako podložne bolestima. Koliko ima pljuvačnih žlijezda i šta je njihova osnovna funkicija u intervjuu za „Dan” objašnjava mr sci. dr Tanja Boljević, specijalista maksilofacijalne hirurgije na Klinici za ORL i MFH u Kliničkom centru Crne Gore.
– Pljuvačne žlijezde se dijele na velike i male. Postoje tri para velikih pljuvačnih žlijezda – doušne, podvilične i podjezične, dok malih pljuvačnih žlijezda ima mnogo više, oko hiljadu. Male pljuvačne žlijezde se nalaze oko usne šupljine i ždrijela, u predjelu obraza, nepca, usana, jezika, kao i u predjelu zuba molara. Sve pljuvačne žlijezde, velike i male, imaju svoje izvodne kanale koji se otvaraju u usnoj šupljini, kako bi se pljuvačka koju stvaraju izlučila u usnu šupljinu. Pljuvačka nije potpuno istih karakteristika kod različitih žlijezda, ali je njena funkcija slična. Utvrđeno je da sastav pljuvačke varira tokom dana i u zavisnosti od toga koja se hrana koristi. Pljuvačka ima zaštitni efekat na sluznicu usled glikoproteina i mukoidnih produkata sprečavajući isušivanje sluznice usne duplje tokom disanja na usta. Štiti u određenoj mjeri sluznicu od štetnih efekata iz duvanskog dima i od drugih hemijskih sredstava. Kako je usna šupljina u početnom dijelu organa za varenje, enzimima koje luči, pljuvačka je bitna za započinjanje ovog procesa. Značajna je za proces žvakanja, pri čemu se formira zalogaj, tako da olakšava i proces gutanja hrane. Pljuvačka ima i odbrambenu ulogu zbog IgA antitijela koje luči – objašnjava doktorka Boljević.
Koje su najčešće bolesti pljuvačnih žlijezda i koji faktori dovode do oboljenja? U kojim slučajevima je neophodan operativni zahvat?
– Najčešće bolesti su svakako zapaljenja pljuvačnih žlijezda. Zapaljenja se uglavnom javljaju u doušnoj (parotidnoj) pljuvačnoj žlijezdi, rjeđe u ostalim velikim, a posebno malim pljuvačnim žlijezdama. Mogu se javiti izolovano ili u sklopu nekog drugog oboljenja, najčešće virusnog oboljenja, nerijetko i bakterijskog, gdje usled veće gustine pljuvačke dolazi do zastoja sekreta, a ponekad i začepljenja kanala. Sve ovo pogoduje razmnožavanju bakterija usled nemogućnosti oticanja pljuvačke i nastanku otoka, bola, otežanog gutanja i porasta tjelesne temperature. U ovakvim je slučajevima nekad potrebno pacijenta operativno zbrinuti, ali prvo treba pokušati sa konzervativnom terapijom. Od oboljenja koja se javljaju u pljuvačnim žlijezdama nijesu rijetki ni tumori, kao i formiranje kamena (posebno u velikim pljuvačnim žlijezdama). Ova oboljenja uglavnom zahtijevaju operativno liječenje.
Kod kojih pljuvačnih žlijezda se javlja tumor i koliko su oni česti? Koji su češći – benigni ili maligni tumori?
– Tumori pljuvačnih žlijezda su većinom benigni i nemaju tendenciju metastaziranja u druge organe. Benigni tumori se uglavnom javljaju u velikim pljuvačnim žlijezdama, dok su maligni tumori češći u malim pljuvačnim žlijezdama. Oko 70 do 80 odsto tumora u malim pljuvačnim žlijezdama su maligni. Oko 80 odsto tumora u velikim pljuvačnim žlijezdama su benignog karaktera. Kada su u pitanju velike pljuvačne žlijezde, benigni tumori su najčešće u doušnim, zatim u podviličnim, a rjeđe u podjezičnim pljuvačnim žlijezdama. Kod velikih pljuvačnih žlijezda maligni tumori su najčešći u podjezičnim, zatim u podviličnim, a rjeđe u doušnim pljuvačnim žlijezdama.
Od benignih tumora su najčešći Miksni i Vartinov tumor. Dok Vartinov tumor ima jasnu kapsulu i nema karakteristiku da se transformiše u maligni, kod Miksnog tumora nema jasne kapsule i postoji mogućnost maligne transformacije. Dakle, jedini sigurni način liječenja je operativni. Kod benignih tumora operativnim liječenjem postižemo potpuno izlječenje. Vrlo rijetko, benigni tumori mogu da postanu maligni. Takođe, ako se u potpunosti ne uklone mogu se vratiti (recidivirati) na istom, ili na nekom drugom mjestu.
Kako se liječe, koliki je stepen izlječenja i kada je operacija jedini lijek?
– Kada su u pitanju maligni tumori u ovim regijama, radi se o veoma agresivnim tumorima. Za razliku od benignih, oni imaju tendenciju metastaziranja u druga tkiva i organe i time je prognoza znatno lošija. Mogu postojati karcinomi koji su češći, ali i sarkomi i brojni drugi. Kada je god moguće neophodno je sprovesti hirurško liječenje koje ponekad zahtijeva operaciju i susjednih regija, a nekad i žrtvovanje facijalnog živca (bitan za mimiku). Pored hirurgije, neophodno je sprovesti radioterapiju, čak i hemioterapiju, sve u zavisnosti koji je tip malignog tumora. Nekada se pacijenti jave u odmakloj fazi bolesti, kada se operativno liječenje ne može sprovesti (usled proširenosti bolesti ili lošeg opšteg stanja pacijenta), pa se tada sprovodi radioterapija, nekad hemioterapija, ili samo simptomatska terapija. Dakle, kod malignih tumora stepen izlječenja zavisi od toga koji je tip tumora, kao i u kojoj fazi bolesti se pacijent javio.
Da li se kamenac u pljuvačnim žlijezdama može liječiti samo operacijom. Koliko su to zahtjevni operativni zahvati?
– Kamenac u pljuvačnim žlijezdama (sijalolitijaza) se najčešće javlja u podviličnoj žlijezdi (do 80 odsto) usled položaja njenog izvodnog kanala, kao specifičnog sastava salive (pljuvačke). Rjeđa je pojava kamena u doušnoj pljuvačnoj žlijezdi (manje od 20 odsto) ili podjezičnoj (do jedan odsto). Najčešće se radi o solitarnom kamenu (oko 60 odsto), rjeđe ih ima više u jednoj ili više pljuvačnih žlijezda. Veličina kamena može biti od nekoliko milimitera, pa do dva, rijetko do tri centimetra. Ukoliko je kamen mali i u blizini otvora kanala u usnoj šupljini, može se desiti da se spontano evakuiše. Nekada pacijentu sugerišemo da masira kanal, ne bi li došlo do evakuacije kamenčića uz terapiju antibiotika. U novije vrijeme se optičkim instrumentom (endoskopski) ulazi u žlijezdu kroz izvodni kanal i izvadi kamen. Operacija se može izvršiti pristupom kroz usta i uz lokalnu anesteziju ako se kamen nalazi u izvodnom kanalu. Međutim, ukoliko je kamen veći, u pljuvačnoj žlijezdi ili udaljen od otvora, potrebno je sprovesti operaciju najčešće pristupom kroz vrat. Veliki kamen često zahtijeva odstranjenje cijele žlijezde.
Kolika je uspješnost izlječenja najčešćih oboljenja pljuvačnih žlijezda? U vašoj praksi da li je neki slučaj oboljenja bio posebno izazovan?
– Akutna zapaljenja pljuvačnih žlijezda su u većini slučajeva potpuno izlječiva, dok se kod hroničnih radi o dugoročnom procesu liječenja koji zahtijeva povremene kontrole. Dobroćudni tumori su u većini slučajeva povezani sa potpunim izlječenjem, dok je prognoza malignih tumora različita (zavisi od tipa tumora, faze u kojoj je otkriven, stepena proširenosti, kao i načina davanja metastaza). Uvijek je izazov maligni tumor parotidne pljuvačne žlijezde koji zahtijeva žrtvovanje facijalnog živca, koji kod pacijenata dovodi do naruženosti i teškog prihvatanja takvog stanja. Naročito su izazov ovakvi tumori upravo zbog toga što u odmakloj fazi mogu zahvatiti duboke strukture lica, vrata i glave koje mogu biti životno ugrožavajuće i zahtijevati rekonstrukcije, a to su zahtjevne operacije.
Kako brinuti o pljuvačnim žlijezdima, kako ih čuvati, na šta svako treba da obrati pažnju i koji su to simptomi koji ukazuju na neki problem?
– Dakle, prije svega moramo brinuti o higijeni usne šupljine. Kariozni zubi takođe mogu da doprinose pojavi zapaljenskih procesa. Usljed loše higijene usne šupljine, stvaraju se pogodni uslovi za razvoj bakterija, koje putem izvodnih kanala pljuvačnih žlijezda mogu da dovedu do zapaljenskog procesa u izvodnom kanalu ili u samoj žlijezdi. Usljed zapaljenskih procesa u žlijezdi ili kanalu veća je vjerovatnoća da dođe i do formiranja kamena u njima. Takođe, ne preporučuje se konzumiranje duvanskih proizvoda i alkohola u većim količinama.
Ukoliko pacijent primijeti u predjelu usne šupljine, ispred ili ispod ušne školjke ili na vratu ispod donje vilice, otok, bol, izraštaj ili izmijenjeni oblik žlijezde, bez razmišljanja treba da se javi na pregled izabranom ljekaru, koji će sam ili uz konsultaciju maksilofacijalnog hirurga postaviti pravu dijagnozu i sprovesti liječenje. Kod malignih oboljenja pljuvačnih žlijezda, upravo javljanje dosta kasno od pojave simptoma ili znakova bolesti doprinose lošijoj prognozi i maloj stopi preživljavanja. Kako neki maligni tumori doušne pljuvačne žlijezde mogu da infiltrišu facijalni živac, ukoliko se pacijent asimetrično osmjehuje, ne može da zatvori jedno oko ili da nabere simetrično čelo, to je znak da treba odmah da se javi na pregled.
Ljiljana Minić
Virusna oboljenja zbog odbijanja vakcinacije
Postoje neka oboljenja ovih žlijezda sa kojima se medicina skoro srela?
– Sa novijim oboljenjima, ili bolje rečeno rijetkim oboljenjima ili onima o kojima se malo zna su bolesti u sklopu virusnih oboljenja (koja su usljed odbijanja vakcinacije kod djece ponovo počela da se pojavljuju) ili u sklopu bakterijskih oboljenja (kao što je tuberkuloza, sifilis) ili rijetki maligni tumori ove regije sa relativnom lošom prognozom – kaže Tanja Boljević.
Maligni tumori najčešći kod muškaraca starijih od 60 godina
Doktorka Boljević ukazuje da ne postoji pravilo javljanja određenih oboljenja pljuvačnih žlijezda po polu i uzrastu, ali možemo govoriti o većoj ili manjoj učestalosti.
– Tumori pljuvačnih žlijezda se javljaju najčešće u četvrtoj, petoj i šestoj deceniji života. Maligni tumori pljuvačnih žlijezda se najčešće javljaju kod muškaraca starijih od 60 godina, dok su benigni tumori najčešće kod žena mlađih od 40 godina. Formiranje kamena u pljuvačnim žlijezdama je češće kod muškaraca nego kod žena i to u srednjim godinama života najčešće. Zapaljenski procesi se javljaju u različitim uzrastima, u zavisnosti od uzročnika zapaljenja – kaže doktorka Boljević.
Otok šalje poruku upozorenja
Otok u predjelu regija gdje su pljuvačne žlijezde nije uvijek znak njihovog oboljenja, kaže doktorka Boljević.
– Kada se pojavi, potrebno je detaljnim pregledom procijeniti da li se radi o oboljenju pljuvačnih žlijezda, ili je otok druge etiologije. Kako se uz velike pljuvačne žlijezde nalaze i limfne žlijezde, otok može biti usljed njihovog uvećanja u sklopu virusnog, bakterijskog, limfoproliferativnog oboljenja ili je nastao usljed infekcije koja potiče od karioznih zuba. Neke abnormalnosti krvnih sudova se takođe mogu ispoljiti otokom. Ne treba zaboraviti alergijske reakcije koje se mogu javiti otokom, a da ne budu prepoznate kao takve. Ovo su samo neka od oboljenja koje se mogu ispoljiti otokom u predjelu pljuvačnih žlijezda – naglašava Boljević.