BAR – U Baru je u nedjelju, na praznik Svetog Jovana Bogoslova, u prisustvu vjerujućeg naroda, osveštana prva crkva posvećena Svetom Petru II Lovćenskom Tajnovidcu. Crvu je osveštao arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit mihalovsko-košicki Pravoslavne crkve Češke i slovačkih zemalja Georgije, episkopi budimljansko-nikšićki Joanikije, istočnoamerički Irinej, pakračko-slavonski Jovan i dioklijski Kirilo, uz sasluženje mnogobrojnog sveštenstva. Riječ je o vjernoj replici Njegoševog počivališta na Lovćenu, koju su vlasti porušile 1972. godine. Iznad vrata hrama, prema drevnoj praksi u crkvenom graditeljstvu, pjesnik i vladar prikazan je u bogoslužbenoj odjeći, sa maketom kapele u ruci, i svetiteljskim oreolom.
Unutrašnjost crkve oslikana je po istom rasporedu kao u nekadašnjoj lovćenskoj kapeli. U mozaiku su oslikani likovi najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja u Crnoj Gori, Svetog Jovana Vladimira, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Stevana Piperskog, kao i ostalih kanonizovanih ličnosti porijeklom iz ovog kraja.
Nakon osvećenja novosagrađenog hrama, u porti hrama Svetog Jovana Vladimira, u barskom Sabornom hramu služena je Sveta arhijerejska liturgija.
U liturgijskoj besjedi episkop pakračko-slavonski gospodin Jovan je rekao da je današnji dan praznik Tajnovidca Lovćenskog koju se zrcali u prethodnom Tajnovidcu Svetom Jovanu Bogoslovu.
Mitropolit Amfilohije je rekao da je prvi hram posvećen Lovćenskom Tajnovidcu sletio sa Lovćena.
– To se desilo kada je oskrnavljen njegov grob, njegove mošti utamničene, kada je oburdana njegova crkva koju je sam projektovao i sagradio i posvetio je svome stricu. Onda je iz tog kamenja podignuto, evo, četrnaest ili petnaest lovćenskih crkava. I sada, ne slučajno, i ovdje u Baru, pored ovoga veličanstvenog hrama posvećenog prvom našem svetitelju, kralju i mučeniku, i svjedoku samožrtvene ljubavi prema Bogu i prema bližnjima – besjedio je mitropolit crnogorsko-primorski.
On je rekao da su se tako spojili Lovćenski Tajnovidac i Sveti vladika Nikolaj – velikomučenik, i naš prvi mučenik.
– I tako je ponovo obnovljen taj sveti temelj na kome se gradi ljudska sudbina, na kome se gradi Božanska tvorevina, na kome je sagrađeno sve ono što je sveto i čestito širom Vaseljene i u sudbini svih zemaljskih naroda, pogotovo našega hrišćanskog srpskog naroda. Ako Bog da, tim sjedinjenjem Jovana Vladimira i Petra Lovćenskog Tajnovidca, kroz ova dva hrama postavljeni su temelji obnove onoga oskrnavljenoga, razorenoga hrama na Lovćenu – rekao je mitropolit Amfilohije i dodao kako se nada u Boga da će naše pokoljenje i sva Crna Gora biti ispunitelj toga Svetiteljevog zavještanja i pozvao vjerne da se i sami pomole Bogu za to.
– Da se vrati zlatni krst na Lovćen i da se ponovo Lovćenski Tajnovidac oslobodi iz tamnice. Da bi se kroz njega, kroz njegove svete mošti, kroz njegovo bogoslovlje, njegov um, njegovu mudrost i njegovo znanje podigla i obnovila duša Crne Gore – poručio je mitropolit Amfilohije koji je Zlatnim likom Svetog Petra II Lovćenskog Tajnovidca posthumno odlikovao Isa Mahmutovića, koji je prilikom rušenja crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka odbio da učestvuje u tom nepočinstvu i zbog toga ostao bez posla.
– Posthumno odlikujemo Zlatnim likom Petra Drugog Tajnovidca Lovćenskog Isa Mahmutovića zato što je, vjeran Bogu i sudnjem danu, odbio da ruši crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, sačuvavši time svoj obraz i obraz Crne Gore – rekao je vladika Amfilohije uručujući odlikovanje koje je, uz burno odobravanje i aplauze prisutnog vjernog naroda, primio Isov sin Ćazim, koji je iz Pariza specijalno doputovao na osvećenje crkve Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca.
Vladika je istim priznanjem odlikovao dobrotvore hrama Rista Drekalovića, protomajstora Momčila Stanojevića i Milisava Miša Ostojića, a arhijerejskom pohvalnicom Miloša Bata Vukadinovića i Mladena Gajevića.
– Iso, rodom iz Bijelog Polja, bio je radnik preduzeća koje je trebalo da sruši crkvu na Lovćenu. Rekao je: „Ja neću rušiti crkvu na Lovćenu, da je to moja bogomolja poginuo bih za nju, ali neću udariti pijukom u Vlašku bogomolju”. Direktor ga je pitao zna li on ako to ne uradi da će biti otpušten sa posla. Iso je odgovorio: „Računaj, direktore, da sam ti već podnio ostavku”. I onda su morali dovesti robijaše iz Spuža da ruše crkvu na Lovćenu – podsjetio je mitropolit Amfilohije.
Ćazim Muratović živi u Francuskoj, a sa suprugom Portugalkom Marijom došao je da primi posthumno odlikovanje za oca Isa.
– Došao sam iz Francuske da bih ovim svojim činom odao poštu i poštovanje mom časnom ocu koji nas je ostavio evo već 18 godina. Od njega sam čuo šta se dogodilo sa crkvicom na Lovćenu i da nije htio da učestvuje u njenom rušenju. Posle tog događaja on je napustio Crnu Goru, i jedno vrijeme živio je sa porodicom u Zenici, a odatle je pošao u Francusku. U roditeljsku kuću u Bijelo Polje otac je dolazio ljeti na odmor. Ponosan sam na svog oca i srećan zbog ovog odlikovanja njemu u čast – kazao je Ćazim Mahmutović.
Potom je priređena slavska trpeza sa prazničnim kulturno-umjetničkim programom.
Bećković: Dogodine na Lovćenu
U porti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u subotu uveče održana je svečana duhovna akademija posvećena novosagrađenom, prvom hramu Svetog Petra Drugog Tajnovidca Lovćenskog.
Svečanu besjedu izgovorio je akademik Matija Bećković, koji je kazao da je crkva Svetog Petra Cetinjskog oburdana sa Lovćena, krova naše otadžbine, ali da nije nestala nego je osvitala na drugim mjestima.
– Kao u ono doba kad su crkve letjele. Za sada ih ima deset-petnaest, više nego Vlašića. Kao da se rađaju iz svakog kamenčića oburdanog sa Lovćena. Kao da su se četiri domaća sveca, čijim likovima je bila ukrašena, razletjela na sve četiri strane i ustala da je brane. Sadašnji mitropolit, ako tako smijem reći, nije imao kuće, ako kućom ne zovemo onu u kojoj se kao Risto rodio, ali je kao Amfilohije napravio kuće za sve ljude kakve Crna Gora nikad nije vidjela, poput Sabornog hrama u Podgorici i ovog u Baru, pa je ozidao kuću i Svetom Petru Lovćenskom Tajnovidcu – istakao je Bećković koji je okupljene na svečanoj akademiji pozdravio riječima: „Dogodine na Lovćenu”.
D.STOJANOVIĆ