Lokalna vlast u Ulcinju već godinama ne čini ništa da spriječi devastaciju najvrednijih prirodnih potencijala najjužnije crnogorske opštine, uz opravdanje da nema nikakvu ingerenciju nad tim prostorima. Na to je podsjetio i nedavni slučaj zatvaranja ušća na desnom rukacu rijeke Bojane, nakon čega je iz Opštine Ulcinj saopšteno da neko, zbog neznanja i sakupljanja sitnih političkih poena, pokušava na njih prebaciti dio odgovornosti za taj problem. Oni su tada naglasili da su rijeka Bojana, cijelo njeno korito, Ada i ušće u zoni morskog dobra i da Opština Ulcinj nema nikakvu nadležnost nad tim područjem.
Istina je, ipak, malo drugačija, jer je i sadašnja lokalna vlast, kao i one koje su joj prethodile, i na državnom nivou u koaliciji sa partnerima iz lokalne uprave. Shodno tome, bilo logično očekivati da će Forca, čiji je lider Nazif Cungu predsjednik opštine, predsjednik skupštine iz redova DPS-a i DUA, čiji je lider Mehmet Zenka na čelu Ministarstva za ljudska i manjisnka prava, učiniti više jer imaju, ili su imali, mehanizme (koalicione sporazume) da postave u fokus pitanje zaustavljanja devastacije i očuvanja prirodnih bisera Ulcinja. A treba podsjetiti na propadanje Borove šume, eskalaciju ekoloških problema u kanalu Port Milena, probleme Solane i nestajanje Šaskog jezera, devastaciju obala rijeke Bojane, nestajanje pješčanih dina na Velikoj plaži...
Iako je visoki funkcioner Force Džaudet Cakuli godinama na čelu UO JP za upravljanje morskim dobrom, u čijoj je ingerenciji kompletna obala, to nije smetalo lokalnim moćnicima da odgovornost za stanje na Bojani prebace u dvorište JP Morsko dobro.
Prema ocjeni izvršnog direktora NVO „Zeleni korak“ Dželjala Hodžića, u pitanju je čist oportunizam.
– U Ulcinju dominiraju lični i partijski interesi i moćnicima nije stalo da nešto učine. U pitanju je i nedostatak znanja iako svi tvrde da imaju ljude sa raznoraznim diplomama. Takođe, evidentno je odbijanje saradnje sa stručnjacima i ekolozima, čak i po cijenu da resursi propadnu. Teodor Ruzvelt je svojevremeno rekao da se do valorizacije i očuvanja reesursa dolazi obilaskom terena, upoznavanjem sa problemima i vrijednostima prirodnih potencijala, formulisanjem vizije razvoja i rješavanjem problema, formiranjem stručnih timova uz naglašenu odgovornost i, na kraju, upornim i posvećenim radom. U ovom našem slučaju ne radi se ništa od navedenog, niti ima vizije. Jednostavno interveniše se ad hok i od slučaja do slučaja. Šasko jezero propada jer nema vode, Bojana se uništava, Solana propada, Port Milena takođe, Borova šuma nestaje....Ako mislimo da opstanemo, sve to moramo sačuvati – istakao je Hodžić.
A kako lokalna vlast radi na rješavanju gorućih problema u slučaju očuvanja reusursa najbolje se vidi u slučajevima Port Milene i Borove šume. Nedavno je iz Opštine saopšteno da radove na sanaciji zagađenja u kanalu Port Milena nije održivo preduzimati i da se odlažu dok se ne završi izgradnja kanalizacione mreže za naselja Kodra, Totoši, Bijela Gora i Donja Bratica, koja gravitiraju potoku Bratica i koja danas predstavljaju ključni izvor zagađenja kanala Port Milena. To je ujedno i zaključak završnog sastanka upravnog odbora za realizaciju projekta „Transfer ekološki prihvatljivih tehnologija za remedijaciju kanala Port Milena”, u kojem učestvuje i Opština Ulcinj. Iako skoro najveći dio projekta finansira Vlada Slovenije (210 hiljada od planiranih 258 hiljada eura), lokalna vlast nije ni blizu početka gradnje kanalizacione mreže koja je uslov sanacije Port Milene.
O Borovoj šumi, koja je ozbiljno ugrožena, najviše brinu NVO sektor i građani, koji se organizuju i sami preduzimaju akcije čišćenja i pošumljavanja. Taj jedinstveni primorski ambijent u zaleđu brojnih kupališta na ulcinjskoj obali mogao bi narednih godina drastično da se promijeni, pa čak i da nestane. Borova šuma se prostire od nekadašnjeg hotela „Galeb“ prema istoku u dužini od više od dva kilometra.Trenutna situacija na tom lokalitetu je više nego zabrinjavajuća jer je šuma, zbog erozije tlai nebrige, a ne rijetko i zbog devastacije, znatno prorijeđena u odnosu na ranije godine. Kiša godinama spira zemlju oko borova i kao rezultat toga aktivno je ogoljavanje korijena i padanje drveća, uglavnom usled vjetra.
Slična situacija je i sa pješčanim dinama, za koje se projekat revitalizacije već neko vrijeme najavljuje iz JPMD. Umjesto da se taj prirodni specifikum, koji je već duže vrijeme ugrožen, revitalizuje na biološko-ekološki način, na djelu je uništavanje pješčanih dina gradnjom parkinga i ugostiteljskih i smještajnih objekata. M.K.
Novcem dobijenim od Morskog dobra krpe rupe u budžetu
Iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom saopšteno je da je Opština Ulcinj prošle godine prihodovala 490.536 eura od naknade za morsko dobro. Kako se procjenjuje, ove godine će taj iznos premašiti pola miliona eura. Korišćenje prihoda lokalnih samouprava od naknade za morsko dobro definisano je zakonom, a još konkretnije sporazumom koje je to preduzeće zaključilo sa opštinama. Međutim, Opština Ulcinj ta sredstva već godinama ne troši namjenski, već njima krpi rupe u budžetu.
Shodno pomenutom sporazumu, opštine imaju obavezu cjelogodišnjeg održavanja komunalnog reda u zonama morskog dobra na svojoj teritoriji. To podrazumijeva održavanje čistoće na svim javnim površinama u zoni morskog dobra koje nijesu ustupljene na korišćenje drugim pravnim ili fizičkim licima i sezonsko i vansezonsko čišćenje i održavanje javnih kupališta koja nisu data u zakup. Pored toga, lokalne samouprave su obavezne da održavaju javnu rasvjetu u zoni morskog dobra i postojeće zelenilo, uz sadnju novih zasada, a tu je i čišćenje bujičnih potoka i održavanje komunalnih objekata.