PLUŽINE – Nacionalni park „Durmitor“ gazduje jednim dijelom teritorije koja pripada plužinskoj opštini, ali sudeći prema riječima mještana sela Nedajno, veoma loše i bez ikakvog plana. Nedajno je na samoj granici, odnosno kanjon Sušice, koji teritorijalno pripada selu, nalazi se u nacionalnom parku, za razliku od samog naselja. Kroz selo prolazi put, tzv. „Durmitorski prsten“, ali kako su u NP potpuno zaboravili na to i na Sušicu, koja je izvanredan prirodni dragulj, taj dio je potpuno zapušten. Prof. dr Miloš Koprivica kaže da su stara i izblijedjela signalizacija, nekad markirane, a odavno zarasle staze, vidokovci na kanjonu bez ikakve zaštite i sa slomljenim mobilijarom samo neki od pokazatelja „brige“ NP ,, Durmitor”. Kroz Nedajno, uprkos svemu, ima turista, ali se, zbog nepostojanja adekvatnih putokaznih tabli, nerijetko izgube, lutaju selom, pa im mještani pomažu da se snađu.
–Čitavo selo je nezadovoljno načinom na koji NP upravlja ovim dijelom koji pripada Nedajnu. Prije dvije godine dobili smo dobru asfaltiranu saobraćajnicu preko kanjona Sušice, koji nije mali i prilično je dubok, koja nas povezuje sa Žabljakom. Ponadali smo se da će selo živnuti i da će sadržaji u NP biti obogaćeni, ali ništa od svega toga, ovo je zaboravaljena teritorija NP „Durmitor“ – kaže prof. dr Koprivica, koji svake godine u rodnom selu provodi ljeto, a struka su mu šume i ekologija.
Da kroz taj lokalitet ljeti prolazi rijeka turista uvjerila se i ekipa „Dana“, kojoj je Koprivica pokazao prirodne ljepote. Na vidikovcu kanjona, na obodu sela, zatekli smo petnaestak stranih turista – Izraelce, Čehe i Poljake. Priroda ih jeste očarala, ali su očigledno bili razočarani rasklimanom klupom, putokaznom tablom koja je skoro polomljena i s izblijedjelim slovima na kojima se ništa ne može pročitati, ali i nezaštićenim obodom kanjona, čija je dubina oko 300 metara. Za ulazak u prostor NP naplaćuju se tri eura po osobi, a organizovanim grupama uzimaju 20 eura po vozilu. Prof. dr Koprivica pita kuda ide taj novac.
–Mi samo želimo da konačno probudimo nadležne u NP, jer smo potpuno nezadovoljni situacijom na teritoriji Pive. S druge strane kanjona je selo Mala Crna Gora, koje potpuno pripada parku. Kod nas je jedan zaposleni čuvar nacionalnog parka, a u tom selu ih valjda ima nekoliko. Pitam šta čuvaju i od koga, jer u NP nema nikakve baza u slučaju požara, nema ni krampa, lopate, naprtnjače, a u pitanju je kvalitetan šumski predio i to kad bi se zapalilo svi bismo mogli samo da gledamo u Durmitor i da se Bogu molimo. Ako već imaju te prihode, onda svi očekujemo da vidimo nešto kvalitetno, a ne ruglo – istakao je Koprivica.
Mještani Nedajna strahuju da neko od turista ne nastrada zbog neobilježenog terena. Velimir Ušćumlić naglašava da se ne može govoriti o turizmu u ovakvim uslovima.
–Turisti lutaju, nemaju nikakve uslove za boravak i obilazak. A imaju šta vidjeti. Često im objašnjavam gdje treba da idu. Neko će nastradati, kanjon je neuređen. Mnogo je manjkavosti i nešto se mora promijeniti – istakao je Ušćumlić.
Mještani posebno naglašavaju da je selo složno i da su poslednjih nekoliko godina, uz pomoć Opštine Plužine riješili brojne infrastrukturne probleme. Obnovili su dom, školu, crkvu, bunar sa pijaćom vodom, dobili kontejnere. Ipak, idiličnu prirodnu sliku kvari nacionalni park koji na svojoj teritoriji čak nema nijednu korpu za otpatke. Dobrivoje Žarković odavno živi u Švajcarskoj, ali u rodno Nedajno dolazi više puta godišnje. Tu će se, kaže, i vratiti kad se penzioniše, a već je sagradio i novu kuću. Nezamislivo je, smatra on, da se na teritoriji parka ništa ne mijenja nabolje u poslednje dvije decenije.
– Putokazi nijesu velika investicija. Ja sam postavio jedan na ulazu u selo. Mnogo puta sam pričao da se nešto mora raditi i govorio da ću ja prvi učestvovoati, jer ovo je moje selo, tu ću se vratiti. Od iduće godine pokrenuću nešto više, da se angažujemo. Ne interesuje me nikakva dobit, već bih to uradio iz čiste ljubavi prema zavičaju– rekao je Žarković.
Iako u Nedajnu zimuje svega nekoliko stanovnika, u selu su sve kuće obnovljene, a pravi život počinje u maju i traje sve do novembra. Na brdašcetu iznad mjesta uzdiže se crkva Sv. Jovana Krstitelja, a na groblju kraj nje sahranjena je Vinka Koprivica, mlada Pivljanka iz poznate pjesme, kojoj je baladu, kada je zbog bolesti mlada preminula, posvetio njen brat. Selo je, smješteno u ravnici i okruženo dvjema planinama – Durmitorom i Maglićem. B.Brašnjo


Pare uzimaju, ali se ne pojavljuju

Kanjon Sušice granica je između Plužina i Žabljaka, a Nedajno je od prije dvije godine u sastavu plužinskog Regionalnog parka „Piva“ koji je već postavio info- table na više lokacija. Nadmorska visina sela je oko 1.450 metara, od Plužina su udaljeni 22 kilometra, od prestonice zimskog turizma 30 km ako se ide preko Sušice, a 50 kilometara putem preko pivskog sela Trsa. Prof. dr Koprivica naglašava da je bezuspješno pokušavao ,preko drugih da privoli direktora nacionalnog parka Toma Pajovića da makar prošeta kroz selo i sam se uvjeri u situaciju, ili da pošalje neku komisiju‘.
–Ne pamtim da je Pajović ikada prošao kroz ovo selo i da je razgovarao sa ljudima. Niko od stručnih ljudi iz NP ne dolazi. Mi ovaj rejon čuvamo, a ne njihova nazoviadministracija. Stalno pričaju o broju turista, naplati taksa. Istina je, uzimaju pare, a ništa ne rade, iako tako malo treba za ove sitnije stvari poput mobilijara, a za veće, kao što su markiranje staza, uređenje motela i doma treba uraditi projekte – istakao je Koprivica.


Motel bez struje, izvori bez zaštite

Sušičko jezero i kanjon, kao i dva Škrčka jezera koja su na nadmorskoj visini od oko 1.800 metara, najatraktivniji su lokaliteti la NP ,, Durmitor” u ataru Nedajna. Do Sušičkog jezera, koje se ove godine, zbog loših hidroloških prilika i nije pojavljivalo, stiže se dobrim putem, ali na kojem prijete odroni koje nema ko da očisti. Do jezera je motel, napravljen prije više od 30 godina. NP ga je prodavao, zatvarao, a ove godine je otvoren... U njemu turisti mogu popiti piće, a moguće je i prenoćiti, ali u objektu nema struje. Preko tog dijela može se doći do Škrčkih jezera, ali bi se teško ko usudio da tamo krene.
–Nemarkirane staze i put kroz nepokošenu travu čija je visina i preko jednog metra, teško da bi nekoga privukli da dođe do Škrke, prirodnog bisera. Poneki zaljubljenici u prirodu ipak odu, ali je to veliki rizik. U Škrki, osim onoga što je priroda dala, neće ih dočekati ništa da valja. Tamo je dom, koji su mještani sagradili negdje 1957. godine, a koji je razvalina i bukvalno nema ni vode za piće – kazao je Koprivica.
Na jednom od izvora, ističe on, NP je postavio tablu, ali izvor je zapušten, pa onaj ko je žedan ne može piti vode jer nema česme, niti ostavljene posude. Kroz kanjon Sušice, od motela do njenog ušća u Taru, nema nikakvih staza za turiste, pa je taj inače najljepši dio kanjona nedostupan.


Pajović ne odgovara na pozive

Na pitanja da li i koliko NP ,, Durmitor” radi na unapređenju infrastrukture na zapadnom, pivskom dijelu parka, kao i da li imaju planove oko toga, nijesmo mogli dobiti odgovore od prvog čovjeka NP Toma Pajovića, kojeg mještani Nedajna pominju kao najodgovornijeg za loše stanje. Pajović, naime, nije odgovarao na naše brojne telefonske pozive. Da o pivskoj strani ne vode računa svjedoči i sajt NP, gdje je taj rejon, maltene, stidljivo pomenut, sa svega nekoliko rečenica, a nema nikakvih informacija o tome kako doći do tog mjesta, šta vrijedi posjetiti ili šta se nudi.