KOLAŠIN – Proplanci iznad Kolašina, udaljeni svega nekoliko stotina metara od centra grada, Barutana, Vladoš, Vinića brdo i Kadine vode, postali su interesantni predjeli za strane turiste koji uživaju u netaknutoj prirodi.
Dvoje turista iz Njemačke, Tanja Majštajn i Lukas Šmit, kažu da su odlučili da odmor provedu u Kolašinu, ali su umjesto hotela odabrali apartmane Minić, koji su smješteni u podnožju Barutane. Kažu da su željni prirode i, umjesto šetnje po gradu, odlučili su da sami krenu i istražuju okolinu. Ne znajući apsolutno ništa o okruženju, krenuli su, kako kažu, uz brdo i izašli do stare turske tvrđave po kojoj je proplanak i dobio naziv Barutana, a zatim na Vinića brdo odakle se pruža pogled na Kolašin i okolinu.
– Krenuli smo dalje, makadamskim putem, uživajući u livadama i šumama koje su nas okruživale. Prateći GPS izašli smo na brdo koje se izdiže iznad rijeke. Kasnije smo saznali da se zove Vladoš. Ostali smo bukvalno bez daha uživajući u pogledu na rijeku Taru i magistralni put. Vidjeli smo čak i šetalište i hotel Bjanku – oduševnjeno priča Majštajn, a Šmit dodaje kako mu je za oko zapala jedna livada koja se nazirala kroz šumarak, i krenuli su prema njoj.
– Samo što smo prošli kroz lijeske ispred nas je bio nevjerovatan pogled... Kadine vode... livade, šume, vrh Bjelasice, nazire se Manastir Ćirilovac, željeznička stanica, a sa druge strane vide se vrhovi Sinjajevine i opet cio Kolašin kao na dlanu. Predivno, očaravajuće – priča Šmit oduševljeno.
Kažu da su šetajući livadama spazili djecu koja su se bezbrižno igrala i uživala u toplom jesenjem danu.
– U blizini nije bilo kuća pa smo se začudili odakle djeca tu. Kada smo prišli vidjeli smo da je u pitanju porodični izlet. Pozdravili smo se, a oni su nam ponudili da sjednemo za njihov sto napravljen usred šume, da odmorimo i popijemo čaj – priča Šmit, dodajući da takvo gostoprimstvo na otvorenom nikada nije doživio.
– Bio sam radoznao i objasnili su mi da je to porodično imanje i da tu često dolaze da se odmore. Klupe i sto su, kažu, napravili kako bi prolaznici mogli da sjednu i da se odmore, čak imaju i sve što je potrebno za čaj, okačeno na jednoj kao polici na drvetu. Odmorili smo sa njima i uživli gledajući njihovu djecu kako se igraju, a zatim pošli dalje u obilazak Kadinih voda. Porodica sa kojom smo popili čaj uputila nas je da se držimo puta jer ima dosta strmina i potoka pa bismo mogli da zalutamo ili da se povrijedimo. Na Kadinoj vodi je bazen ili kaptaža. Čuje se kako voda bruji, a hladnoća bije iz stijene. Tu je uklesana godina, ako se dobro sjećam 1925. Kasnije sam saznao da je to zemljište u privatnom vlasništvu više porodica koje ga ljuboromno čuvaju, jer, tvrde, njihova zemlja nema cijenu – priča Šmit.
Par iz Njemačke kaže da je oduševljen divljom i netaknutom prirodom Kolašina i da će i sledeće godine opet doći u apartmane Minić ali, kako ističu, sa prijateljima i da će potražiti vodiča da ih upozna sa cijelim ovim područjem.
Na kraju razgovora Majštajn i Šmit su otkrili da su imali i turu preko Bjelasice i katuna ali da se tamo vidi komercijalizacija, a u okolini Barutane, Vinića brda, Vladoša i Kadine vode još uvijek je sve netaknuto. Uz osmijeh kažu da će možda narednog ljeta kampovati na jadnoj od najljepših livada na svijetu gdje su našli i izvor žive vode. Navode i da su im vlasnici livade ponudili da, ukoliko žele, postave šatore i bez ikakve nadoknade uživaju u prirodi.
– To je ponuda koju sigurno nećemo odbiti – kroz osmijeh ističu Tanja i Lukas.
J. Š.
)){kind=small}
