ROŽAJE – Žitelji sela Lučice, udaljenog od Rožaja 10 kilometara, koje broji pedesetak domaćinstava, suočeni su sa brojnim problemima, od od ogromne nezaposlenosti, siromaštva, neadekvatne putne infrastrukture, nedostatka prodavnice, pa do loše snabdjevenosti električnim naponom. Žitelji Lučica ističu da selo polako pusti jer omladina odlazi, a starci umiru.
– Ljudi ovdje mnogo obolijevaju i smatramo da je to posledica stresa jer roditelji teško podnose to što njihova djeca odlaze iz sela u inostranstvo. Željni su da vide njih i svoje unuke. Život nas koji smo ostali ovdje je tavorenje bez ikakve perspektive i nade u bolju budućnost. Smatramo da je za ovakvo stanje odgovorna vlast koja sve radi u svom interesu jer rade samo za sebe i svoje najbliže a građani su prepušteni da se snalaze kako znaju i umiju – tvrde mještani sela Lučice.
Zamjenik predsjednika MZ Hajro Kuč, potvrđuje navode svojih komšija i kaže da mladi konstantno napuštaju selo i odlaze u inostranstvo upravo zbog nemogućnosti da ovdje nađu zaposlenje. On ističe da je i Melja Kuč, predsjednik mjesne zajednice iz istih razloga otišao u zapadnu Evropu.
– Uglavnom odlaze pojedinci radi posla dok njihove porodice ostaju u selu i žive od novca koji im šalju njihovi najmiliji. U našem selu su zaposlena svega dva žitelja, jedan radi u policiji, a drugi u Domu zdravlja – kaže Kuč.
Na pitanje kako je moguće da mještani koji imaju pravo glasa, i pored teških uslova za život, redovno glasaju partije na vlasti, Kuč naglašava da mnogi podliježu propagandi koju šire partijski aktivisti.
– Pojedinci toliko šire propagandu kao da mi živimo u savršenim uslovima i da nam ništa ne nedostaje. Oni koji govore da ovdje ima meda i mlijeka, vjerovatno imaju nekakve koristi od toga jer im vlast po nešto udovoljava. To je jedna vrsta pritiska da se osiromašeno stanovništvo privoli da glasa one koji ništa ne čine da nam poboljšaju život. Domaćinstva uglavnom preživljavaju od socijala jer je stočni fond desetkovan u odnosu na osamdesete godine prošlog vijeka kada se ovdje veoma dobro živjelo od stočarstva – navodi Kuč, ističući da od promjene vlasti na lokalnom nivou za više od tri godine ništa nije urađeno u njihovom selu.
– Što se tiče MZ Lučice, oktuelna vlast ništa nije dosad učinila na stvaranju uslova za bolji život građana. U više navrata obraćali smo se lokalnoj upravi sa zahtjevom da riješi nekoliko najnužnijih projekata, ali od toga ništa nije bilo- kaže Kuč.
On dodaje da su od lokalne uprave tražili da asfaltira seoski put u dužini od 1,5 kilometara kao i da put očisti na nekoliko mjesta, te da im urade razdjelnice na dva bazena sa kojih se selo snabdijeva vodom.
– Ni po ovom pitanju lokalna uprava nam nije okrenula glavu. Što se tiče električnog napona skoro da ga i nemamo. Dalekovod prema našem selu je u raspadu, drveni stubovi su satruli a kada pada snijeg ili duva vjetar mi redovno ostajemo bez struje. Što se tiče vodosnabdijevanja, imali smo sreće da je jedan privrednik u zamjenu za vrelo koje je bilo bliže njegovoj fabrici, nama doveo vodu i zauvijek riješio barem ovaj problem sa kojim smo se suočavali decenijama. Međutim, bazeni nemaju vodorazdjelnice pa je potrošnja vode ogromna. Zbog toga smo tražili od lokalne uprave da nam riješi ovaj problem – kaže Kuč, ističući da se žitelji Lučica nadaju da će aktuelna vlast do kraja mandata, riješiti bar jedan od njihovih problema.
V.Ratković
Nemoguće oživjeti poljoprivredu
Kuč navodi da brojni domaćini, iako žive u selu, ne gaje stoku.
– Ima domaćina koji drže jednu ili dvije krave. Ranije je bilo sramota da neko iz sela kupuje sir i mlijeko u prodavnici. Danas je to normalno, pa u našem selu ima onih koji kupuju te namirnice ili kod komšija u selu ili, pak, na gradskoj pijaci. Sve ovo vodi u propast sela, poljoprivrede i stočarstva – kaže Kuč, uz podsjećanje da su sedamdesetih i osamdesetih godina livade u Lučicama bile preplavljene stadima ovaca i krdima goveda.
– Ljudi su držali stoku sve do 90-ih godina, a od tada je sve krenulo u sunovrat. Bila su to teška vremena kada su brojne porodice otišle u inostranstvo iz straha od ratnih dešavanja, a stočni fond je naglo opao. U livade sa kojih se nekada moglo ukositi na desetine tovara sijena već tri decenije kosači ne ulaze, obrasle su u korov, a sadašnji vlasnici uglavnom mladež koja je otišla da živi u grad ili u inostranstvo, i ne znaju gdje su te livade i međe – kaže Kuč, koji smatra da je skoro nemoguće oživjeti poljoprivredu.
Domaćinstva preživljavaju od socijale
– Sagledavajući situaciju u Lučicama, žitelji su suočeni sa ogromnim siromaštvom, ali nekako se preživljava. Brojna domaćinstva preživljavaju od socijala tako da o nekoj perspektivi u razvoju poljoprivrede i stočarstva ne možemo govoriti. Interneta u selu nemamo, a i signal za mobilnu mrežu je jako loš. Ako hoćemo da obavimo razgovor moramo izaći barem 200 metara iznad sela. Smatramo da bi nadležni barem na ovome mogli poraditi – zaključuje Kuč.
Prioritetno uređenje dvorišta škole
- Jedan od najprioritetnijih problema je uređenje dvorište osnovne škole kako bi naša djeca u njemu bila sigurna. Objekat je izgrađen prije nekoliko godina i trebalo je riješiti pitanje visoke škarpe koja se redovno odronjava a kamenje koje pada niz tu strminu svakodnevna je prijetnja učenicima jer može da ih ubije. Iz straha da se nekom od djece ne dogodi nesreća MZ je tražila od lokalne uprave da prostor oko škole uredi. Međutim, niko od nadležnih nije ni obišao školu kako bi ovaj projekat makar upisao u investicione planove – naglašava Kuč.