R
OŽAJE – Žitelji Mjesne zajednice Bukovica u Rožajama složni su u ocjeni da je njihovo selo zapostavljeno te da se suočavaju sa brojnim nedaćama, ističući loše snabdijevanje vodom i strujom i lošu putnu infrastrukturu. Na pitanje kako se živi u Bukovici, jednoglasno odgovaraju da „muke imaju na pretek a dobra, daće Bog”. Kao i žitelji ostalih rožajskih sela, i Bukovičani su usled siromaštva i nemogućnosti da dođu do posla prinuđeni da napuštaju svoja ognjišta i odlaze za boljim životom. U selu, kažu mještani, obitava 95 domaćinstava sa tek oko 250 stanovnika a na biračkom spisku imaju 518 osoba sa pravom glasa. Za sve nedaće kroz koje decenijama prolaze, mještani Bukovice optužuju lokalne vlasti koje, kako tvrde, veoma malo ili skoro ništa nisu radile na poboljšanju uslova života i opstanak stanovništva u ovom selu.
– Kod nas u selu skoro da nema ničeg lijepog. Najgore od svega je to što je snabdjevenost strujom katastrofalna. Dešava se da za jedan sat po desetak puta ostanemo bez struje. Osim što je dotrajao dalekovod, napon je krajnje loš usled čega dolazi do kvara kućnih aparata a farmeri koji se bave uzgojom krava muzara ne mogu da uključe muzilice kako bi obavili mužu, što izaziva ogorčenje i revolt. Isto tako smo suočeni i sa nedostatkom vode za piće. Brojna domaćinstva su vodu dovodila sa po nekoliko kilometara udaljenih izvora, dok pojedina gazdinstva u ovom 21. vijeku vodu za najosnovnije potrebe sa udaljenih izvora donose u balonima – kaže Meho Hot, odbornik BS-a u lokalnom parlamentu, ističući da je Bukovica udaljena od centra Rožaja oko 30 kilometara.
U nadi da će Bošnjačka stranka koja je preuzela vlast od DPS-a prije više od tri i po godine, prepoznati probleme žitelja ove MZ i urediti infrastrukturu u Bukovici, Hot je ušao u političke redove te partije.
– Potpuno sam razočaran odnosom BS-a prema našem selu, u kojem su imali ogromnu podršku. Ono čime se možemo pohvaliti je vodovod za potrebe ovdašnje osnovne škole, koja je sa nedostatkom pijaće vode kuburila decenijama. Ono što se još radi u našem selu je poligon za male sportove u okviru osnovne škole. Uprkos tome učenika je iz godine u godinu sve manje jer su uslovi za opstanak u selu krajnje nezadovoljavajući – ističe Hot, i naglašava da Bukovičani decenijama saobraćaju makadamskim putevima.
– U selu imamo oko 30 kilometara neasfaltiranih seoskih puteva. Još prije dvije godine smo imali obećanje da će biti asfaltirano oko 3,5 kilometara puteva ali od toga nije bilo ništa. Zbog toga što lokalna vlast nije imala sluha za sve naše probleme, ja nemam komentar. Prosto se stidim da izaĐem na oči komšijama i rođacima kojima je partija kojoj pripadam i čiji sam odbornik u predizbornoj kampanji obećavala kule i gradove, ali od toga nije bilo ništa. Internet dobijamo samo povremeno a prijem signala lokalnog Radija Rožaje nemamo. Mještani veoma loše žive i to većinom od stočarstva. Ja danas ne mogu da izađem na ulicu ili odem na posjedak jer me ljudi psuju. Omladina masovno napušta selo, a samo iz moje šire porodice osam mladića je otišlo u Njemačku i Rusju, jer ovdje nema posla niti boljeg života koji vlast sa državnog nivoa decenijama najavljuje – s ogorčenjem konstatuje Hot, ističući da selo ima svega troje zaposlenih.
Predsjednik MZ Bukovica Sabro Ibrahimović naglašava da je selo bilo zapostavljeno i od prethodne vlasti, koju je oko dvije decenije vršila DPS.
– Aktuelnoj vlasti nije lako da postigne ogroman zaostatak u razvoju iako su pokušavali da nam pomognu kroz sanaciju seoskih puteva, koje su odmah po stupanju na vlast nasuli šljunkom. Bošnjačka stranka je, čim je zauzela pozicije u opštini, velikom broju domaćinstava pomogla jednokratnim novčanim pomoćima. Mnogima su pomogli da dobiju krovove nad glavom, kao i u dovođenju vode za piće, te izgradnji štala i drugih objekata. Putem donacija smo obezbijedili računare za potrebe naše škole. Ipak, najveća investicija je izgradnja školskog poligona, vrijednog 85.000 eura, čiju realizaciju smo obezbijedili posredstvom naših kadrova (BS). Do dolaska BS na vlast više od deceniju i po nismo imali nijednog zaposlenog a sada imamo četvoro – kaže Ibrahimović.
On potvrđuje da mladi Bukovičani napuštaju selo te da migracije traju više od dvije decenije. Naglašava da je kao predsjednik MZ od aktuelne vlasti još prije više od tri godine dobio uvjeravanja da će Bukovica biti prioritetna kada je riječ o izgradnji infrastrukture.
– Dosad je malo urađeno ali nam je obećano da će naše selo na proljeće dobiti prioritet. Ukoliko misle da ostanemo na svoja ognjišta vlast bi morala da izgradi puteve, obezbijedi kvalitetnu struju i vodu. Ukoliko nam ova vlast ne ispuni poslednja obećanja, mi ćemo priznati da ni Bošnjačka stranka nije radila za dobrobit građana – zaključuje Ibrahimović uz podsjećanje da je Bukovica prije deceniju i po imala nekoliko desetina uposlenih.V.Ratković
Zbog lošeg napona crkavaju aparati
Snabdjevenost strujom je alarmantna jer je dalekovod od 63 kilometra do temelja zastarao usled ćega Bukovica, kao i naši susjedi iz Paučine trpimo veliku štetu, zbog nedostatka napona. Stubovi su istrulili pa zbog ovih i sličnih problema mi struju dobijamo na 15 minuta a isto toliko ostajemo bez nje po nekoliko puta dnevno. Zbog toga naši kućni aparati ne mogu da izdrže više od pola godine. Ukoliko padne mali snijeg ili dune vjetar mi ostajemo bez struje a dodatne probleme stvara i drveće koje dolazi u kontakt sa dalekovodnim žicama. Slična situacija je u svim ovdašnjim selima ali u Bukovici je napon vrlo slab i taj problem traje decenijama. Obraćali smo se nadležnima da nam riješe ovaj problem, ali nam je rečeno da treba da se radi trafostanica, a kada će ona biti izgrađena to niko ne zna – kaže Ibrahimović
Rujović: Sa ovakvom vlašću ne možemo naprijed
Poljoprivrednik Rasim Rujović, koji uzgaja 24 krave, ističe nezadovoljstvo podrškom koju farmeri imaju od države.
– Sa državnog nivoa se mnogo priča da pomažu poljoprivredu, ja ne osjećam da mi bilo šta pomažu. Prije svega, farmeri iz našeg sela su ugroženi otkupom mlijeka jer nemamo kome da ga predajemo. Do prije par mjeseci smo ga predavali Lazinama a kada su uvidjeli da imaju mlijeka na pretek oni su počeli da se žale na kvalitet našeg mlijeka i navodno prisustvo bakterija. Ista je priča i sa otkupom stoke koju smo prinuđeni da tjeramo na stočnu pijacu u Beranama. Tamo često imamo problema s policijom koja nam traži da imamo registrovane prikolice ali mi ni ovako ne možemo da opstanemo, pa nas njihove kazne dodatno iscrpljuju. Struje nemamo, pa muzilice ne mogu da rade i zbog toga mi dođe da sve predam đavolu. Smatram da je nebriga prema seljaku prevršila svaku mjeru – kaže Rujović i dodaje da u susjednoj Srbiji isplaćuju premije po ovci više nego u Crnoj Gori za kravu, za koju je u Srbiji premija čak 250 eura.
– Moja dva brata su se do skoro bavila stočarstvom ali zbog ovakvog odnosa države napustili su sve i otišli u inostranstvo pa ću vjerovatno i ja isto učiniti. Ranije je svaka kuća imala po najmanje 10 grla krupne stoke i na desetine ovaca a sada neko drži jednu ili dvije krave. Ako se nešto ne promijeni utrijeće se stočni fond jer narod bježi trbuhom za kruhom tražeći bolje a svuda je bolje nego što je kod nas. Sa ovakvom vlašću ne možemo naprijed – zaključuje Rujović, koji smatra da bi bilo potrebno izgraditi mljekaru u Rožajama.