CETINjE - U rejonu Cuca život još uvijek nije stao u Mjesnoj zajednici Trešnjevo. Mjesto se prostore na oko 32 kvadratna kilometra i, kako su nam tamošnji žitelji ispričali, zadnja su mjesna zajednica Cetinja koja obuhvata nekoliko sela i zaselaka. Na cijelom tom području danas obitava svega oko 50 domaćinstava kojima, kako kaže mještanin Neđeljko Mišo Perović, ne smeta udaljenost od Nikšića i Cetinja niti loša infrastruktura.
- Trešnjevo je siromašan kraj, ali je iz ovog ljutog kamena sve dobro. Nigdje u drugim mjestima, kao odavde, ne može biti dobar ni med, ni rakija, meso, ni krompir.Namučimo se, ali ipak živimo, kao naši stari koji su svojevremeno odavde odlazili u Vojvodinu i na Kosovo ali su se vraćali- ističe ovaj sedamdesetogodišnjak koji je do prije tri godine bio šef mjesne kancelarije.
Do Grahova u nikšićkoj opštini imaju asfaltni put, koji je, kako tvrde mještani, tokom zime uvijek prohodan, kao i onaj dug oko 45 kilometara prema Cetinju. U jednom od najkrševitijih krajeva stanovnici se vodom snabdijevaju iz bistijerni, u okolnim selima nema izvora osim u Trešnjevu, ali samo kada je kišni period.
- U današnje vrijeme nećete naći mjesto kojem nešto ne fali, posebno u onim poput našeg. Međutim, ovo mjesto opstaje, u okolnim selima imamo više domaćina koji gaje stoku, neki zazime i stada od po 300 ovaca. I ja u ovim godinama imam malo stado, idem da čuvam po ovom kršu, ali mi je to uglavnom samo terapija u penzionerskim danima – kroz šalu priča Perović.
Sa lošom infrastruktorom su se saživjeli, a ono što im najviše fali je narod. U naselju Trešnjevo prema popisu iz 2003. godine živjelo je 69 stanovnika, a sada tokom zime otvoreno je svega nekoliko kuća. Za boljim životom ponajviše se odlazilo u godinama nakon Drugog svjetskog rata kada je mjesto brojalo 176 stanovnika. U naselju je smještena ambulanta u koju medicinsko osoblje, kako Perović kaže, dolazi petnaestodnevno, a tu je Osnovna škola „Šunjo Pešikan“ koju ove školske godine pohađa svega desetak đaka. Tu ustanovu, koja je osnovana 1870. godine, svrstavaju u najstarije obrazovne u Crnoj Gori, a trenutno je jedina škola na cijelom području Cuca koja radi.
- Broj đaka je izuzetno mali u odnosu na ono što smo navikli. Nekad je u školi bilo i po 120 učenika, deset i više prosvjetnih radnika.Objekat je očuvan, nešto bi uradili mi, nešto cetinjska opština, a pomogao je i ministar Milutin Simović. Škola je inače u kući našeg znamenitog Stevana Perovića Cuce – kaže Perović.
U Mjesnoj kancelariji svojevremeno je bilo dosta posla. Idavao je vjenčane i rodne listove, uvjerenja o državljanstvu, sklapao brakove kojih u tom kraju nema poslednjih nekoliko godina.
Do Cetinja autobuski prevoz imaju jednom sedmično, i to petkom kada je pazarni dan Sreća je, ističe Perović, te gotovo svi mještani imaju svoja auta, pa ono što proizvedu, po potrebi sami prevoze ili u Nikšić ili na Cetinje.
U obližnjem selu Rokoče, kaže mještanin Dragiša Banićević, osnov života je stočarstvo, i tu je ove zime šesnaest domaćinstava.
-Do škole u Trešnjevu, koja nam je udaljena pet-šest kilometara, svakodnevno iz našeg sela dolaze četiri đaka kojima je ministarstvo obezbijedilo prevoz. Veoma je mali broj mještana iz cijelog ovog kraja koji negdje imaju posao, pa uglavnom živimo od svog rada – priča Banićević.
Nedostatak vode najveći je problem u cijelom Trešnjevu, ali kako je Banićević istakao, u tom dijelu spasavaju ih Grahovljani koji ne brane, niti žale vodu sa svog jezera za potrebe komšija iz susjedne opštine.
B.Brašnjo
Crkva kao istorija mjesta
Hram Sv. Nikole Mirlikijskog Čudotvorca, prema Perovićevim riječima, sagrađen je prije oko 130 godina. U unutrašnjosti, odmah naspram oltara, sahranjena je Marija Andrijina Perović, majka Stevana Perovića Cuce, supruga senatora i serdara Andrije, a sestra vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša. Smatra se da je prva žena u Crnoj Gori, a možda i jedina, koja zaslužila takvu čast da počiva u unutrašnjosti jedne svetinje. Stevan je bio, kao mu i otac, senator i serdar, ali i pjesnik. Školovao se u Beogradu, Dubrovniku i Beču, ali je zbog sukoba sa knjazom Danilom morao da napusti Crnu Goru. Knjaz je, međutim, naložio njegovo ubistvo, pa je Stevan 1857. godine ubijen u Carigradu. Godinu kasnije, Marija, za koju kažu da je bila majka hrabrost, u svoj dom primila je ubicu svog sina koji je bio ranjen na grahovskom bojištu.
- O Trešnjevu ćete najbolje saznati kada pogledate crkvu i iščitate natpise na nadgrobnim spomenicima ispred nje. Tu je sva istorija ovog mjesta – ističe Neđeljko Mišo Perović.
Politika mnogima „zatvorila usta“?
O problemima sa kojima se suočavaju, mnogi koje smo zatekli u Trešnjevu nijesu željeli da govore. Ekipu „Dana“, koja je obišla taj teren, odbijali su za razgovor nezvanično ističući da „ nijesmo ista politika“, te da je cijelo Trešnjevo za Demokratsku partiju socijalista (DPS). Bivši šef mjesne kancelarije uz osmijeh ističe da se narod, shodno vremenu, mijenja, da svak ima pravo odluke na koju će stranu, ali da su Cuce uvijek bile „državi na raspolaganju“.
- Ovo je istorijsko mjesto, počev od Petra Prvog Petrovića pa do danas uvijek kad je trebalo državi bili smo na raspolaganju, odavde su mnogi rodoljubi. Možemo mi međusobno biti ljuti, ali smo pravični, a najveći blagoslov ovih i generacija koje dolaze je to da smo ovdje uvijek čuvali jedni druge. Bilo je četnika i partizana, ali smo mi na obje strane imali dobre ljude koji nijesu dozvolili da bude međusobnih ubistava – kaže Perović.