B
IJELO POLjE – Koritska oblast pripada Pešterskoj visoravni i obuhvata skoro deset sela koja pripadaju bjelopoljskoj opštini. Žitelji sela Ličine, Negobratina, Sušica, Osmanbegovo selo, Novo selo, Kruščica, Đalovići, Čampari, uglavnom žive od bavljena stočarstvom. Kažu da je težak život u surovim prirodnim uslovima ali da im teže pada nebriga nadležnih koji su, kako naglašavaju, zaboravili da na Koritskoj visoravni treba poboljšati putnu infrastrukturu, izgraditi vodovode, rekonstruisati elektromrežu... Koritske ovce i goveda su navikli na snijeg i vjetar, a najviše na pastirski zvuk frule. Seljani kažu da ovce za tim zvukom, ili za zviždukom dolaze do postavljenih korita da vodu piju ili da iz njih pojedu posutu so. Zbog tih korita je, najvjerovatnije, čitava oblast dobila ime. Jer, ovo je bezvodan kraj, pa su stočari pravili drvena korita, skupljali kišnicu u njima i tako pojili stoku.
Zima, kaže Bajro Adrović, predsjednik Mjesne zajednice Korita, nikad nije bila bolja kada su u pitanju vremenski uslovi.
– Nikad nije bilo manje snijega i ako se ovdje nikada ne zna kada će zime pokazati svoje ćudi – navodi on.
Na Koritima se uglavnom živi od poljoprivrede. Brojna stada se bjelasaju po pašnjacima, a zvuk medenice odzvanja poljanama. Na bjelopoljskoj pijaci koritski ovčji sir je veoma tražen, a nakupci krupne i sitne stoke često posjećuju ovaj kraj.
– Najveći problem nam je loša putna infrastruktura. Trebalo bi rekonstruisati džadu od Srđevca, preko Lozne do Korita. Istina, put je još prije tri decenije asfaltiran, ali je u lošem stanju jer su ga koncensionari sa kamionima i velikim utovarima građe potpuno uništili. Pored toga potrebno je nasuti još makar deset lokalnih putnih pravaca. Ali, to mora da se obavi uz stručan nadzor kako bi se na određenim mjestima postavili propusti za vodu kako bujice u kratkom roku ne bi sve odnijele – ističe Adrović i naglašava da su svi ovi zaseoci od glavnog puta udaljeni po desetak kilometara.
Adrović naglašava da je vodosnabdijevanje drugi veliki problem i da treba što prije završiti započetu izgradnju vodovoda Sefersko i Radičko vrelo kako bi tokom ljeta domaćinstva imala vodu, a ne kao sada da slavine nijesu suve samo kod onih koji se nalaze na najnižim kotama.
– Prije svega treba dovesti vodu do sela Negobratina, koja zbog raseljavanja ostaje bez stanovnika. Raseljava se narod zbog loših uslova za život... Najveća je muka što odlaze mladi koji ne vide nikakvu perspektivu za sebe u ovim vrletima – naglašava Adrović, dodajući da je u toku reizbor Savjeta mjesne zajednice Korita.
Stočar Ekrem Hajdarević iz Ličina kaže da je težak pastirski život. Ispred njegove kuće nalazi se velika štala za goveda i torovi sa više od stotinu ovaca. U poslu je, kaže, od jutra do sjutra, ali za gosta uvijek nađe vremena. U svako doba kod njega ima domaćeg kajmaka, sira, pršute, jarduma, varenike, kiselog mlijeka, vruće pogače...
Nurko Durović iz Dupljaka drži 50 ovaca i kaže da nije lak seljački život, ali samo da su uslovi bolji, sve bi bilo podnošljivije.
– Treba popraviti puteve i dovesti vodu, jer daleko smo od grada pa nam bar na taj način treba olakšati život – poručuje Dupljak.
Desko Đalović iz Đalovića u svom malu ima 50 ovaca i 40 govedi.
– Radimo mukotrpno. Čitave porodice su uključene i zato treba pomoći seljaku. Inače, neopravdano se misli da je stočarima dobro. Računaju samo koliko dobijamo para za jagnjad, sir, kajmak i vunu... A rijetko se ko zapita kakvi su nam rashodi. Nekada nam vuk ponese ovcu, nekada se izgubi jagnje, nekada naiđu razne bolesti pa crkne brav... I ne samo to. Uz jagnjenje ovaca noćima se ne spava, a pola godine provedemo u kućari, pazeći stado od vukova. Sve to treba izdržati – kaže Đalović.
Od Korita do Bijelog Polja ima preko 40 kilometara, pa valja preći taj put subotom kada je pazarni dan, doći na pijacu, prodati ono što si donio i opet se vratiti kući, namiriti stoku i pozavršavati sve poslove.
– Kace sira odmah „planu”, ali često dođu za naš sir i u selo. Kupuju i kajmak, mladu jagnjetinu i prodaju na pijacama u Novom Pazaru, Sjenici, Podgorici, Beogradu, Skoplju... Nema gdje ovi naši stočarski proizvodi nijesu stizali i uvijek su se kupci vraćali – sa ponosim ističu Korićani koji su jaki, stameni, kao brdo Žilindar iznad Osmanbegovog sela.
M.Novović
Žene se djevojkama iz Albanije
Do prije petnaestak godina na Koritskoj visoravni nije bilo ni toliko grla stoke niti toliko zasada žita. Zatvaranjem preduzeća i podsticajnim mjerama u poljoprivredi Korićani su shvatili da se od poljoprivrede i stočarstva može živjeti pa su se iz grada vratili na selo i počeli da obrađuju imanja. Korićani kažu da je problem što djevojke neće da ostaju na selu pa momci stasali za ženidbu ne mogu naći životnu saputnicu. Ipak, naglašavaju, taj problem je djelimično ublažen tako što se momci sa Koritske visoravni žene djevojakama iz Albanije, koje su, po priči mještana, sjajne domaćice, uzorne majke i poljoprivrednice.
– Ipak, ostalo je dosta neoženjenih momaka pa i zbog toga nadležni treba da se potrude da poboljšaju uslove života na ovom području i da možda izgrade i neki proizvodni pogon – sugeriše Bajro Adrović.
Vrsni odbojkaši
Sva sela Koritske oblasti gravitiraju ka Osnovnoj školi „Milomir Đalović” u Sušici, koju ove školske godine pohađa 130 đaka.
– Imamo tri područna odjeljenja, u Negobratini, Ličinama i Đalovićima. Radimo u slabim uslovima. Poodavno smo kandidovali projekat za rekonstrukciju škole ali još nema ništa od toga. Prvo je bilo planirano da se gradi nova, a onda kažu da se to ne dozvoljava, i da treba adaptirati postojeću školsku zgradu – kaže direktor škole Hidajet Mekić.
On naglašava da je problem kada padnu veliki snjegovi pa đaci i nastavnici teško dolaze do škole. Inače, postoji organizovani prevoz učenika školskim kombijem.
Ispred škole u Sušici su lijepo urađeni sportski tereni. Pogotovo onaj za odbojku. Otkud Korićanima ljubav prema odbojci, ne umiju da objasne, ali u holu škole vise brojna priznanja koja su učenici osvajali na opštinskim takmičenjima u ovom sportu.
– I ne samo iz fizičkog, naši učenici postižu zavidne rezultate- i iz drugih predmeta – naglašava direktor Mekić.
Najbliži prilaz Đalovića pećini
Adrović kaže da bi MZ Korita trebalo uključiti i kad je priča o valorizaciji Đalovića pećine u pitanju.
– Đalovića pećina pripada nama, a niko nas ništa ne pita. Niko i ne pominje da je sa naše strane najbliži prilaz Đalovića pećini, a ako Bog da tu će proći i budući autoput. Opštinska komisija napravila je urbanističko rješenje po kojem je za Đalovića pećinu prilaz planiran i sa strane Koritske visoravni. Predviđena je i žičara sa gondolama, ali sada to niko i ne pominje. Samo se pominju radovi i valorizacija od MZ Bistrica, preko Podvrha – ističe Adrović.