KOLAŠIN - Apelujemo na nadležne organe Crne Gore, pogotovo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja da zaustave devastaciju rijeke Bistrice i samim tim spasu opstanak stotinjak postojećih domaćinstava u selima Lipovska Bistrica i Vojkovići, kaže za „Dan” predsjednik mjesne zajednice Petar Keker.
On pojašnjava da je podgorička kompanija BB Hidro koja je dijelom u vlasništvu Blaža Đukanovića, sina predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, 2016. godine odlukom Vlade Crne Gore dobila koncesiju na pomenutom vodotoku. Od kada su mještani saznali za tu koncesiju, počeli su svim silama da se bore protiv gradnje mini-hidroelektrane, jer tvrdi Keker, ukoliko se išta izgradi na tom vodotoku tim selima slijedi propast jer Bistrica je jedini izvor vode koju imaju i koji koriste. Skoro svi mještani ta dva sela, kaže Keker, potpisali su peticiju, kojom traže da se rijeka zaštiti od investitora, odnosno od pogubnih posledica realizacije projekta.
- Kao predsjednik MZ Lipovska Bistrica odgovorno tvrdim da mještani neće dozvoliti ulazak mašina u korito Bistrice. Nećemo dozvoliti da nam neko ugrozi ili uništi život na našim ognjištima – ističe Keker dodajući da ako je Vlada napravila gršku i dala koncesiju čudi kako je Ministarstvo poljoprivrede moglo da da saglasnost za ulazak u rijeku kako bi se izvršile geodetske i geološke radnje u svrhu izrade elaborata.
- Ne mogu da shvatim da je neko izdao dozvolu, a da prije toga nijesu utvrdili činjenično stanje na terenu. Stvar je u tome da sela Lipovska Bistrica i Vojkovići jedini izvor vode imaju sa Bistrice. Stotinu domaćinstava sa te rijeke navodnjava svoja imanja, tu vodu koristimo za piće. Ulazak mašina u korito rijeke i izgradnja mini – hidreolektrane znači da možemo da se selimo jer mi vodu više nećemo imati - ubijeđen je Keker.
On dodaje da je procijenjena količina vode 600l/s , a to je, kako kaže, moguće samo nekoliko mjeseci godišnje.
- To znači da bismo, uzimanjem predviđenih 350 l/s, ostali bez vode za osnovne životne potrebe, mogli bi samo da se odselimo ili umremo tu na našim imanjima - ističe Keker.
On je kategoričan da mještani neće dozvoliti izgradnju mini HE niti uvođenje mašina u korito rijeke.
- Ne postoji način da dozvolimo relizaciju tog projekta, jer bi on za preko 100 domaćinstava u ova dva sela bio poguban. Tri velika klizišta se nalaze iznad vodozahvata za mHE. Da bi bilo koja mašina došla do mjesta gdje su planirani radovi neminovno je da uništi prirodnu obaloutvrd, što bi za nas koji smo upućeni na život pored rijeke imalo nenodaknive posledice Preko tri vodooda, mještani Vojkovića i Bistrice se snabdijevaju vodom za piće. Navodnjavaju imanja sa sedam jazova, a na rijeci postoje i tri vodenice. Uz Bisticu je nedavno podignut i turistički kamp porodice Dragović, a porodica Bogdanović je dobila i potrebne dozvole za ribnjak, što su planirali kao porodični biznis. Pošto nas država tretira kao što su nekada tretirani Indijanci, poručujemo da ćemo se i ponašati kao Idijanci da bi odbranili svoje - kaže mještanin Milan Medenica.
On naglašava da su se, kako kaže, „vlasti malo prevarile” kada tvrde da je zemljište pored rijeke kuda koncesionar planira da uvede mašine u državno.
- Saglasnost nećemo dati jer bi to bilo isto kao da dozvoljavamo da nas neko iseli ili da nas pogubi. U korito rijeke sa mašinama neće ulaziti, ako postoji neka mašina koja može da izvrši ispitivanja a da se nosi na leđima, neka izvole. Pješice naka uđu u korito rijeke, drugačije neće moći. Mi smo svi spremni, stotinu domaćinstava da naše branimo i životima ako treba - ističe Medenica. J.Š.
Neka smisle kako da nam uzmu i vazduh
Predsjednik MZ Lipovska Bistrica Petar Keker kaže da u ovom trenutku mještanima nije bitno ko je dobio koncesiju na njihovu rijeku već je sporan način na koji je ona dodijeljena„ netransparentno, nepošteno, ukratko bezobzirno”.
- Koncesija je data bez ikakvih konsultacija sa mještanima čiji preci su naselili ovo područje još davne 1878. godine kada su dobili određena prava koja i danas važe. Možda bi bilo dobro da neko u ministarstvima smisli način da se sa određene teritorije izvuče vazduh, pa bi se tako lakomi investitori posve oslobodili naroda - predlaže Keker.
Posjeduju dokumentaciju iz 1878. godine
Medenica tvrdi da to zemljište pripada selu i mještanima i da je zahvaljujući Milošu Dragoviću, koji je radio u sreskom sudu kao pisar, sačuvana ta dokumentacija.
- Posjedujemo dokumentaciju da su se naši preci mještani Vojkovića i Bistrice doselili u taj kraj 1878. godine, poslije osobođenja od Turaka. Od tada, porodice imaju i određena prava na vode rijeke, koja nijesu mijenjana do danas. Oslobodioci su dobijali po kosu zemlje, ako nije postojala mogućnost navodnjavanja, a ralo ako je za to postojala mogućnost. Zatekli su u Bistrici tri jaza i kasnije iskopali još jedan, dogovorili način korištenja, koji i sada važi. Na lijevoj, vojkovičkoj strani, postoje tri jaza. Prvi je iskopan 1893. godine. Dogvoren je i način dijeljenja vode između dva sela - objašnjava Medenica i naglašava da ta dokumentacija jasno govori da je zemlja seoska a ne državna, tako da niko ne može „bez saglasnosti mještana u korito rijeke uvoditi mašine”.