Godinje je malo selo na obali Skadarskog jezera, koje broji oko stotinu domova. Selo je poznato po mnogo čemu, a posebno ga izdvaja nevjerovatna arhitektura seoskih kuća, kojoj su se divili mnoge poznate arhitekte. Nekad je u ovom selu život bio veoma težak. Živjelo se od ribolova i lova divljači, a u trgovinu se moralo ići na pazar u Virpazar, četiri kilometra udaljen od sela. Glavno zanimanje bilo je vinogradarstvo, pa je ovaj kraj prepoznat po proizvodnji kvalitetnog vina i lozove rakije.
Senka Nikač, rodom iz ovog sela, kaže da ovom živopisnom selu danas puno toga fali. Razočarana je, kako kaže, ponašanjem političara iz Crmnice, koji, dok su bili na vlasti, nijesu ništa učinili da poprave uslove života lokalnog stanovništva. Ona je Godinje s porodicom napustila 1958. godine, i nakon života u Beogradu došla u ondašnji Titograd, gdje i danas živi.
– Ovo prelijepo selo prije nekoliko godina počeli su da posjećuju turisti. Čak su ljudi napravili apartmane i sobe za izdavanje... I da ih ima još toliko, mogli bi se izdati. No, selo nema vodovod, nema prodavnicu, nema autobusku liniju. Ja imam kuću tamo, ali je prazna...Ne idem u Godinje, jer nemam mogućnosti, imam malu penziju - kaže ona, podsjećajući da je na rukovodećim mjestima u Baru bilo mnogo Crmničana, koji su malo uradili ili gotovo ništa nijesu učinili za lokalno stanovništvo.
– Usta ljudi iz vlasti su puna evropskih integracija, a ko će to nas da primi sa selima bez vode, prodavnice ili autobusa? Ja sam apolitična, i ne pripadam nijednoj partiji, ali tvrdim da sve te političare rodom iz Crmnice uopšte nije briga za narod. Oni se oglase ili dođu pred izbore, i samo obećavaju, i naravno, moram reći - slažu. Jedan od njih je i Branimir Gvozdenović, koji je rodom iz sela Gluhi Do. On je prije nekoliko godina otvorio vodovod u svom ogranku u Gluhom dolu, ali ne za čitavo selo. Moja majka je rodom iz Gluhog Dola, zato mi je ta situacija i poznata. Kako političare nije sramota da dijele narod, a onda pozivaju medije i hvale se navodnim rezultatima? Tako je bilo i prilikom otvaranja tog Gvozdenovićevog vodovoda. Otvaranju su prisustvovali razni ministri i poručili su sa tog skupa da Crmnica svaki dan dobija nove infrastrukturne projekte, kao preduslove za povratak ljudi koji potiču iz tih krajeva. Slagali su i tada, kao i danas kada daju nova obećanja - kaže Nikač.
Prema njenim riječima, najveći problemi Godinja su što nema ni vodu, ni prevoz, a nemaju gdje da kupe ni osnovne životne namirnice.
– Najvažnije je da se političari bogate na grbači naroda. Selo je udaljeno od Virpazara tri kilometra, ali kako doći do tamo? Morala bih da plaćam da bih došla do Virpazara, a ja za to nema novca, jer mi je penzija mala. Ljeto po onom žaropeku provodim u stanu, umjesto da odem u Godinje. Vodu nekako dovodimo cijevima sa izvora, ali toliko kuća nije moguće snabdjeti. Zato mnogi vodu donose u kantama sa izvora ispod puta koji vodi za Bar i Ulcinj. Tako se gubi vrijeme, a mi stariji ne bismo ni mogli da pođemo po kantu vode, niti je imamo gdje kupiti - žali se Senka Nikač.
D.S.
Marković: Niko mi se nije žalio
Predsjednik Mjesne zajednice Đuro Marković kaže da mu se niko iz Godinja nije žalio da imaju problema s vodom.
– Koliko se ja sjećam, MZ i Opština su pomagali odbor koji je bio osnovan za vodosnabdijevanje. Šta je bilo- ne znam, jer nijesam imao kontakte s mještanima. Svako ko ima problema treba da se obrati mjesnoj zajednici. Što se tiče prodavnice, nje nema ni u jednom selu u Crmnici. Prije 50 godina bila je autobuska linija Podgorica - Utrg - Podgor, ali je ukinuta zbog nerentabilnosti - kaže Marković.
)){kind=small}
