Odlazak u Jordan bio je pun pogodak za Nebojšu Jovovića. Nekadašnji sportski direktor Budućnosti i strateg Sutjeske preuzeo je u martu Fejseli i za svega nekoliko mjeseci ekipi donio duplu krunu. Uspjeh koji je postigao zaista je veliki, a Jovović je postao prvi crnogorski trener kojem je za rukom pošlo da osvoji duplu krunu.
- Iskreno nisam očekivao ovakav uspjeh. Ono što sam priželjkivao jeste jedan trofej. Znao sam da je riječ o velikom klubu, jednom od najvećih klubova na Bliskom istoku, koji ima veliki broj trofeja. Kada sam stigao, ekipa je bila na diobi trećeg mjesta. Bilo je to u jednoj situaciji kada se strahovalo da neće izaći na međunarodnu scenu, kada je trofej je bio u magli. U najavi sam rekao da sam otišao u Aman da probam da donesem velikoj armiji navijača trofej koji smo iščekivali punih pet godina, ali kažem i za mene je to veliko iznenađenje. Kao cilj postavljen mi je bio jedan trofej, a evo na kraju oba. Svakako, ovo je kruna moje karijere, ali i velika obaveza za ono što predstoji – rekao je Nebojša Jovović u razgovoru za „Dan“.
Nakon duple krune, Jovović nastavlja saradnju sa Fejselijem.
- Sa radom nastavljamo 29. juna, jer nas vrlo brzo čekaju nove obaveze. Već 23. jula kreće Arapska liga šampiona koja se održava u Egiptu. Kairo je domaćin dvije grupe, a Aleksandrija jedne. Učestvuju ekipe iz 12 zemalja iz Afrike i sa Bliskog istoka koje su arapskog govornog područja. Fejseli će kao prvak Jordana biti učesnik, a rekao bih da su sve grupe jake, nema loših protivnika. Tu su prvaci Alžira, Egipta i UAE i sigurno da će ta utakmica 26. jula sa prvakom Egipta i osvajačem Afričke lige šampiona Ahlijem biti naš najveći protivnik. Sama činjenica da će tu utakmicu gledati uživao 80.000 gledalaca jeste razlog da se što bolje pripremimo i uđemo spremni u to takmičenje koje predstavlja samo pripremu za ono što slijedi, Super kup. Posle toga su kvalifikacije za Azijsku ligu šampiona i ukoliko ne prođemo direktno ćemo se plasirati u AFC, što je takmičenje kao Liga Evrope.
Kakav je kvalitet fudbala u Jordanu?
-Teško je praviti neke komparacije. Sama činjenica da moju ekipu svako kolo prati 25.000 gledalaca govori da je dobar nivo. Ali, vidjećemo. Mislim da su ova međunarodna takmičenja, u kojima ćemo igrati sa prvacima Alžira, Egipta i ostalih država prave skale za upoređivanje sa različitim zemljama. To je najbolja prilika da se izmjerimo, a ja sam prijatno iznenađen o kkavom se kvalitetu radi kada je jordanski fudbal u pitanju.
Jovović je u Jordan otišao iz Sutjeske, ekipe koja je nakon toga osvojila Kup Crne Gore. Sigurno je da jedan veliki udio u tom trofeju pripada i ovom strategu.
-Moje je veliko zadovoljstvo što je Sutjeska došla do trofeja i čestitam svima na tom uspjehu. Presrećan sam ako sam doprinio da se svi simpatizeri Sutjeske raduju zbog osvajanja pehara. Kada se podvuče crta, Nikšićani su zasluženo na kraju došli do trofeja.
Koliko vas čini srećnim što ste jedini trener iz Crne Gore koji je osvojio prvenstvo i kup u jednoj sezoni u nekom inostranom klubu.
- Često kolege kažu da su napravili pojedine igrače, ja kažem da su igrači ti koji su napravili mene. Ja sam vodio jednu sjajnu generaciju omladinaca sa kojom sam osvojio duplu krunu, a nakon sedam godina stigla je dupla kruna u seniorskoj konkurenciji. Srećan sam neizmjerno zbog toga, ali je ona obavezujuća da u periodu koji je ispred mene to opravdam i opet osvajam trofeje.
A skor u Jordanu za ovaj period Jovoviću je bio osam pobjeda i remi.
- Posle tog remija sam osjetio da ekipa može nešto da uradi. Cijeli stadion je aplauzom ispratio ekipu, a mi smo u tom trenutku tim neriješenim rezulatom gubili prvo mjesto. Na zvaničnoj konferenciji za novinare nakon meča, jedan od tamošnjih novinara mi je rekao da javnost ima toliko povjerenje u mene i da sam trener Fejselija, bez obzira na poziciju na tabeli na kraju. To je bila energija koja mi je dala snagu da je prenesem na igrače. Zaigrali smo onda još bolje, osvojili najprije prvenstvo, a potom i Kup.
Imate li nakon ovog uspjeha želju da se oprobate u nekoj jačoj evropskoj ligi?
-Svi treneri imaju tu želju, ali je realnost da treneri sa ovih prostora teško dolaze u Zapadnu Evropu. Ja sam posle rada u Kuvajtu sa Miodragom Radulovićem, bio u Saudisjkoj Arabiji dvije godine, sada sam u Jordanu i nekako sam vezan za Blisti istok. Osjećam se dobro tamo, prija mi, osjećam dobru energiju... Ali, ako bi mi se ukazala šansa da odem u Evropu, zašto da ne – istakao je na kraju Nebojša Jovović.
D.P.
Derbi
Svaka zemlja ima svoj veliki derbi, pa i Jordan.
-Najveći rival Fejseliju je Vardas i taj derbi se pomno prati ne samo u Jordanu, već i šire. Zanimljivo je da najmanje četiri-pet hiljada noć uoči utakmice provede na stadionu, ujutro se kapije otvaraju u devet, tribine su pune u podne, iako se meč igra u sedam naveče. To je nešto što je nezamislovo, nešto što Jordan dijeli na plave i zelene, meč koji svi čekaju. Lijepo je biti učesnik tog derbija – poručio je Jovović.
5 godina je Fejseli čekao na trofej u Jordanu, a ove sezone je osvojio dva. Zanimljivo je da sada ima isti broj pehara kao i Real u Španiji - 33 prvenstva i 19 osvojenih Kupova.