Piše: Milutin Mićović
„Raspisan je novi konkurs za Crnogorce. Očito da su ovi više idejno izamortizovani, isplaćeni i izrađeni. Rijetko se takvi konkursi raspisuju, i sprovode se više tajno nego javno. Mogu, naravno svi da apliciraju, ali se u aneksu traže i posebni uslovi, koji određuju smisao projekta...“
Pitam čovjeka (sa kojim razgovaram samo o sudbini našeg narodića, geopolitičkim planovima, i o uvijek aktuelnoj mističko-filosofskoj osnovi čovjeka) - šta mi to priča, da nije poludio, kakav „konkurs za Crnogorce“, kao da se Crnogorac postaje preko konkursa, možda pomišlja da sam lud, pa može da mi priča, što normalnom čovjeku ni na pamet ne pada?
-Ne, ne - sve ti je živa istina što ti govorim. Ja barem imam sigurne izvore. Ti valjda znaš da, na osnovu toga, imam i dobre uvide u stvarnost koja nas okružuje, i davi. Mnoge sam ti već stvari u najdubljem povjerenju kazao. Ovo što ti sad govorim, cijeni na osnovu onoga što sam ti već govorio, da bi i ovu priču koju ti sad pričam, ozbiljno shvatio. Znaš, u politici se uvijek vodi više igara. Za takozvane „završne igre“, mnogi koji su „do balčaka“ ušli u prvu igru, ne znaju kako će se odigrati.
-Ajde, kažem mu, mora da si loše spavao pa ti se u glavi sve isprevrtalo. Nijesu valjda Crnogorci spali na to da budu nečiji tender? „Igra u politici, ponekad podrazumijeva i igru u jeziku’’, kaže mi i nastavlja. Ovi Crnogorci koji su se prije dvadesetak godina prijavili na konkurs koji je raspisan u centrali EU, već su odradili svoj posao. Oni su uglavnom izveli Crnu Goru iz srpske priče, i tu je njihov posao i smisao završen. Odigrali su samo početnu igru. Sad je otvoren konkurs za nove igre i igrače.
–Pa šta ako nema više Crnogoraca, ako su odigrali svoje i poslani na odmor?“ Da, kaže mi moj sagovornik, sada će se na konkurs „za Crnogorce“ javiti Bošnjaci i Albanci, a možda će biti i Hrvata. Jer Crna Gora treba da se oslobodi i od Srba i od Crnogoraca. Političke i geopolitičke igre nijesu nikad jednosmjerne. Oni koji u te igre ulaze s jednosmjernim umom, prvi postradaju. Tj. odrade početni posao, i onda ih šalju u mirovinu. Crnogorci su se zeznuli što su mislili da drugi ne mogu biti Crnogorci, nego samo oni. Romi su shvatili tu igru, a eto, neki Crnogorci još nijesu. Romi će se bez problema nazvati Crnogorcima, a kamoli da neće, recimo, muslimani, Bošnjaci, Albanci, Egipćani, Hrvati, Makedonci, Cincari, ili Jevreji. Jer smisao konkursa je -„Crna Gora nazovi Crnogoraca“. A prednost na novom konkursu imaju upravo oni kojima je to „slobodni izbor“, a ne izbor po nasljeđu ili nekoj balkanskoj mitomaniji. Naravno, ovo se doslovno ne naglašava u konkursu, ali se podrazumijeva.
Vidiš da je u Crnoj Gori zavladala opšta apatija, posebno među Crnogorcima. Vidiš li da su se o svom jadu zabavili. Imaju vlast, ali kao da je nemaju. Imaju sve, ali kao da nemaju ništa. Sve su uradili što se od njih tražilo, sad kao da ništa nijesu uradili. Ne znaju više šta će sa sobom. Vidiš, Albanci i Bošnjaci šta rade. Vidiš kako im se diže nacionalno osjećanje i samopoštovanje. Malo su im njihove zemlje i gradovi. Diže im se raspoloženje da pritiskaju i druge zemlje i gradove. A pogledaj Crnu Goru kako je samu sebe razbila. Početni posao uradiše Crnogorci koji se javiše na „tender za Crnogorce“. Ugaziše joj um. A sve s pokličem da je oslobađaju od Stevana Nemanje, i Dušana. Sve tako dok je na kraju ne oslobodiše i od Crnogoraca. Sad i sami vide, da u njoj već drugi kolo vode. A oni ga započeli na sramotu Crne Gore i Lovćena. A vidite šta rade Bošnjaci i Albanci! Malo im je što su ušli u parlament, vladu, nego već kažu nema više Crne Gore bez njih. Zato se i raspisuje iznova „konkurs za nazovi Crnogorce“, koji treba da postanu bolji Crnogorci od Crnogoraca. Ovi naši Crnogorci se već osjećaju degradirani. Ne diže im se mašta, padaju u bezvoljnost. Ni crnogorski jezik, ni crnogorska crkva ne mogu u tome da im pomognu. Kao da su za jednu noć (ultra)montenegrinske histerije, pojeli svoju budućnost?
(Autor je književnik)