-Piše: Milka Šćepanović
Ako se nekad osjećate kao salata u restoranu, ono, postojiš ali te niko neće (okej, bar ste pokušali) možda naš/vaš razum ne vidi stvari onakvima kakve zapravo jesu, nego onakvima kakve bi trebalo da budu. I zato te drugi, tuđi razumi ne prihvataju i vrlo često ne razumiju.
Sigurno će se mnogi pitati o kakvim razumima pričam? Pa evo, oni koji me poznaju znaju da nisam ljubitelj čitanja knjiga. Pomislićete, vidi ove budale, međutim, i samu sebe sam iznenadila uzevši, u nekom bunilu i brizi oko svakodnevnih obaveza, knjigu Geri Čepmena koji u svojoj knjizi „Pet jezika ljubavi“ upoređuje ljubavne odnose sa REI teorijom o razlikama u komunikaciji naša tri razuma (Racio, Emocio i Instinkt) koji stvaraju jedinstven svijet svake osobe.
Svaka osoba sopstvenim razmišljanjem može drugom svijetu istu stvar da izrazi na posve drugačiji način. Zbog toga dolazi do nesporazuma koji nisu, kako mi često mislimo, posledica različitih očekivanja, već su jednostavno nesporazumi u našim izražavanjima. Već na početku sviđanja (koja glupa riječ!), kad dolazi do izražavanja naklonosti jedne osobe ka drugoj, dva različita razuma iskazuju je na posve drugačiji način. Čak i kad smo nekome slični, većina nas ili čak svi smo mi malo drugačiji jedni od drugih, malo više ,,ludi" kad je u pitanju ljubav… Ako sebi dozvolimo, ako sebi damo šansu, sigurno jednom u životu naći ćemo nekog sličnog sebi. Ne možemo da kažemo da će nam se i taj neko na prvi pogled učiniti različit ili možda čak sličan, ali već na drugom ili petom sastanku znaćemo da li smo slični.
Najgora bitka u životu je između onoga što znaš i onog što osjećaš. Međutim, jednom u životu shvatite da bitke treba da birate. Ne treba da se borite za sve i svakog, posebno ne za one koji se ne bore za vas. Moja, tvoja, vaša dobra crta u karakteru nije uvijek ostati i izdržati do kraja.
Znam, shvatila sam sa 31 godinu da loši odnosi nisu suđeni. U redu je da ponekad dođe do sitne prepirke ili svađe, u redu je da nekad imamo različita mišljenja i stavove, ali nije u redu da ostaješ u odnosu u kojem te neko na oči laže. Možda ću biti oštra ako kažem da nije u redu ostati u odnosu u kojem te neko omalovažava ili se osjećaš manje vrijednom. Nikad, zbog nikog, a najmanje zbog osobe koju volimo, ne bi trebalo da se osjećamo tako.
Nije u redu da ostaneš u odnosu u kom ti tvoj momak, vjerenik, ili muž, poklanja pažnju jer si to tražila... To mora da osjeti sam. Nije u redu kada neko stalno kasni na dogovore. Ne kasni. Ja bih rekla da dođe kad mu odgovara. Neki to shvate sa 19, neki sa 25, neki tek sa 40 ili kasnije, a neki nikad, nažalost. Još davno, Sigmund Frojd je životnoj energiji dao ime libido. Libido znači želja / volja. Zar ne želimo svi onu posebnu ljubav? Onog nekog istog? Onog nekog s kim možemo da živimo svoje snove, a ne da ih samo sanjamo? Ta velika, rekla bih čak životna ljubav, želja je svih nas. Zar ne bi time želja za njenim ostvarenjem, ako možemo vjerovati Sigmundu, trebalo da bude još veća?
Dakle, nema formule da pravu ljubav nađemo, ona nam je ionako sudbinom određena, možemo sebi samo da dozvolimo da se desi. Čudi me da niko još nije napisao knjigu, ili sam možda ja neinformisana, ,,kako da upropastimo sopstveni život tražeći pravu ljubav".
Žene nijesu ničije vlasništvo. Doista, ljudi, prestanite da se zavaravate da možete promijeniti nekoga. Prestanite da se zavaravate da vaša ljubav to može, jer ako ona nije prisutna s obje strane, ne može.
Umorićete se. Nećete više biti djevojčica koju on može ućutkati nježnošću i poljupcima. Shvatićete jednom da ste srećni samo kad je on tu, a zapravo tu je sve manje. Nemojte misliti da vas nije ničem naučio. Učimo iz svega, vi ste naučili njega, a on vas.
Da, jednog dana ćete, ako vam nije suđeno, otići ili će otići on, a vi više nećete imati snage da ga zadržite. Kraj koga se vrijedi probuditi ujutro? Kraj nekoga ko vam neće reći da ide napolje samo nakratko, a vi ga ljuti zovete u četiri ujutro i on vam se ne javlja.
Da ne bi ispalo da se obraćam samo djevojkama, a dragu nam gospodu muškarce degradiram (mada sigurna sam da ste shvatili da nije tako, ali eto čisto da preciziramo), obraćam se i muškom rodu. Vama, ,,jači pole", koji imate savršenu djevojku ili ženu pored sebe, vama koji ste s onom koja vas zaslužuje... A posebno tebi, koji je imaš, a nemaš!
Sve je isto. Ako imaš potrebu da izađeš s prijateljima, ali nemaš potrebu da joj pošalješ poruku da te ne čeka, jer ćeš ostati duže, ne zaslužuješ je.
Doći će ona, ako budeš muškarac, a ne govedo, zbog koje nećeš prevrtati očima na rečenicu svoje majke: "Sine, gledaj kako se ovo jelo pravi, pa da i ti svojoj ženi napraviš kad se oženiš" i odgovarati: "To je ženski posao, kuvaće ona meni, a ne ja njoj", okrenuti se i otići. Osobe koje voliš ne lažeš. Tačka!
Ako si već našao onu koja vrijedi, savjet- ponašaj se prema njoj tačno onako kako bi volio da se jednom neki drugi momak ponaša prema tvojoj kćerki ili sestri. Zadrži je dok neko drugi ne uzme ono što ti nisi znao da cijeniš. Dok ne bude prekasno. Jer, život jeste jedna žena.
(Autorka je direktorica
NVO ,,Naše sunce'')