-Autor: Sofija Mandić

Svečanost organizovana 31. maja u Skupštini Srbije, koju su pratila i okupljanja (pristalica i protivnika) na ulici, u medijima je najčešće nazivana „inauguracijom novog predsjednika“. Istom sintagmom taj događaj nazivaju i mediji koji ovih dana objavljuju fotografije nasilnika sa ovog skupa koji nesmetano, u prisustvu policije, nose i dave novinare i građane. Međutim, prije i posle događaja od 31. maja u medijima se pojavljuju i informacije o inauguraciji novog predsjednika koja će biti održana krajem juna. Tako jedan od dnevnih listova objavljuje raskošne planove nove inauguracije koja će „biti u znaku sprskog nasleđa“ i koju će „uveličati šefovi država, predstavnici EU i čitave delegacije pojedinih zemalja“. Ova manifestacija bi trebalo da se desi 23. juna u Palati Srbija. Pitanje je, dakle, da li je Aleksandar Vučić uopšte inaugurisan, to jest da li je stupio na dužnost predsjednika Srbije. Takođe, koliko nas još inauguracija čeka, ako ćemo u ovih mjesec dana imati čak dvije.
Vučić i njegovi saradnici i dalje se uspješno služe novogovorom (inače neizostavnim obelježjem ur-fašizma). Kao što je prinudni rad postao „radna aktivacija“, suspenzija ustavom propisanog rada najvišeg predstavničkog tijela „redovna pauza“, eksploatacija rada djece „dualno obrazovanje“, a kritika rada ministra „povreda ugleda i časti“, tako je i polaganje zakletve predsjednika Srbije i njegovo stupanje na dužnost postalo mnogo otmenija „inauguracija“. Ustavna i zakonska rješenja poznaju samo termine polaganje zakletve i stupanje na dužnost i njima određuju trenutak u kom predsjednik preuzima svoja prava i obaveze.
Možda su građani Srbije nešto pogrešno shvatili? Možda se inauguracijom naziva neki drugi događaj, a ne stupanje na dužnost predsjednika? Ako konsultujemo rečnik stranih riječi i izraza, vidjećemo da inauguracija (lat. inauguratio) označava: posvetu u neko dostojanstvo, svečano uvođenje u zvanje, položaj, dužnost; svečano otvaranje; svečano otkrivanje; započinjanje, označavanje početka. Dakle, nesumnjivo je da je novi predsjednik Srbije to već obavio polaganjem zakletve na svečanoj sjednici Narodne skupštine, kojoj i odgovara za svoj rad. Međutim, stvaranjem iluzije da to nije učinio, novi predsjednik čini dvije stvari – otvara fiktivni pravni vakuum u kom može da radi sve što mu se prohtije, mimo ijedne dozvoljene procedure. Ovo je omiljena politička disciplina novog predsjednika. Druga okolnost se tiče potrebe za stvaranjem iluzije o novom početku, kojom je Vučić opsjednut od dolaska na vlast. Ovdje je već bilo riječi o obrazloženju raspisivanja izbora 2014. godine zbog težnji ka novom punom mandatu. Isti razlozi su bili u igri i kod svake rekonstrukcije vlade i Vučićeve kandidature za predsjedničke izbore, posle samo šest mjeseci od formiranja vlade u avgustu 2016.
Zašto bi sve ovo uopšte bilo važno u moru drugih problema na koje građani svakodnevno nailaze? Zašto je važno da znamo šta će se tačno dogoditi u Palati Srbija 23. juna – ako to već nije prava inauguracija? Prvi razlog je neprihvatanje institucionalizacije novogovora. Ponavljanjem fraza koje nameću fašističke vlasti podržavamo njihov sistem vrijednosti i ostavljamo bez sadržaja riječi koje su nekada nešto značile. Ako smo nekada znali da se na dužnost predsjednika stupa polaganjem zakletve i da se to može dogoditi samo jednom u toku jednog mandata – upornim ponavljanjem vijesti o inauguraciji to znanje (i zdravu pamet koja ide s njim) odbacujemo. Ispada da se na svaku dužnost, pa i predsjedničku, može stupiti onoliko puta koliko aktuelni politički trenutak to zahtijeva. Ako je to dva puta mjesečno – neka bude!
Važno je šta će se zapravo odvijati 23. juna i zato što će nova inauguracija, makar i na simboličkom nivou, definisati one kojima novi predsjednik odgovara i pred kojima polaže novu posebnu zakletvu. To su prije svega strani gosti, predstavnici drugih zemalja i ambasada koje će Vučiću prije priznati da je bolji (od svih drugih) nego što će to učiniti osiromašeni i poniženi građani Srbije. Njima će, pored posebne zakletve, novi predsjednik prirediti i adekvatan vašarski program – sa pet hiljada gostiju, tematskim salonima, digitalnim platformama, muzikom i filmovima. Biće za svakog ponešto i biće neumjesno postaviti pitanje koliko će upravo građane Srbije koštati taj veličanstveni skup. (Kad smo kod građana, sva je prilika da u Palati Srbija neće biti mjesta za Vučićeve glasače. Ali će mjesta svakako biti ispred – ministar unutrašnjih poslova je čak najavio da je u tu svrhu prijavljeno više skupova, zakazanih različitih datuma tokom juna, kada će biti prilika „da se obeleži i potvrdi većinska volja građana Srbije“.)
Nova inauguracija treba da nas zanima i zato što je to još jedna u nizu sličnih podmetačina kojima nas vlasti zasipaju svakog dana. Sprska napredna stranka razvlašćuje Narodnu skupštinu kada kaže da je „ovlastila svog predsjednika da izabere predsjednika vlade“. Naime, predsjednik prije ukidanja parlamentarne demokratije u Srbiji neće birati predsjednika vlade, već će to činiti Skupština Srbije. Otpor neistinama, poluistinama i parakonstrukcijama nosilaca izvršne vlasti jeste i otpor stvaranju paralene stvarnosti.
Najavljena inauguracija 23. juna je zato lažna inauguracija predsjednika Srbije, na sličan način lažna kao što je to bila i pobjeda proglašena od strane partijske izborne komisije, dok je batinu držala partijska policija. Aleksandar Vučić je već stupio na dužnost i odgovoran je nama i nikom drugom – koliko god je to za samog Vučića neprihvatljivo. Junska manifestacija nije neophodna, već je posrijedi isključivo neukus i megalomanija jednog autoritarnog vladara. Važno je da mediji odbiju da izvještavaju novogovorom lažne inauguracije i pratećih sadržaja. Time bi se makar djelimično spriječila institucionalizacija besmislene mogućnosti višestrukog stupanja na dužnost.
Peščanik.net