-Piše: Aleksandar Mrdak
Kada tradicionalni odnos prema oružju spojimo sa modernim vremenom, gdje se služenje vojnog roka ukida, a na ulici sve više bjesne ratovi zavađenih pojedinaca i klanova, koji nemaju drugih neprijatelja do sebe samih, nastaje pravi mali građanski rat
Već dugi niz godina, naslovnim stranama crnogorskih štampanih medija nemilo krstare šokantni detalji i fotografije krvavih obračuna, najčešće sa smrtnim ishodom.
Bezbjednosne strukture i mediji u Crnoj Gori te krvave obračune dovode u vezu sa famoznim nestankom velikih količina kokaina što je, po njima, dovelo do rata kriminalnih klanova.
Zli jezici smatraju da je vlast, zbog svoje nemoći da se obračuna s pripadnicima kriminalnih klanova, zaplijenila famozni kokain, kako bi zavadila klanove i sa strane posmatrajući rat oslabila njihovu moć.
Evidentno je i primirje kada se organi bezbjednosti oglase u medijima, tvrdeći da su operativnim radom i strožim mjerama represije broj kriminalnih obračuna sveli na minimum.
Istina je obično drugacija. Bilo da je ona skrivena od naroda, što je vrlo vjerovatno ili zato što su organi bezbjednosti dovedeni u zabludu od strane klanova ili svojih nadređenih. Što i nema neke logike.
Nastalo primirje je samo kupljeno vrijeme iliti plaćeni termin mira od strane vlasti, koji zavađeni pojedinci ili klanovi vješto koriste za detaljne pripreme planiranih zločina.
Međutim, ako se vratimo vremenu prije nestanka kokaina, sačuvani primjerci dnevnih novina biće nam vjerodostojni svjedok da krvavi obračuni u Crnoj Gori nikada nisu utihnuli.
Obračuni i osvete su dio naše svakodnevice.
Crnogorski narod, svjesno ili nesvjesno, uvijek iznova, svojim pričama i pripovijedanjem, oživljava kult osvete. A o najstarijim crnogorskim osvetnicima se snimaju dokumentarci.
Svaki je otac sinu, a djed unuku ispričao neki čuveni slučaj pravde, koji je u njihovoj prošlosti, postignut upotrebom vatrenog oružja.
Kada tradicionalni odnos prema oružju spojimo sa modernim vremenom, gdje se služenje vojnog roka ukida, a na ulici sve više bjesne ratovi zavađenih pojedinaca i klanova, koji nemaju drugih neprijatelja do sebe samih, nastaje pravi mali građanski rat.
Preventivne mjere, preduzete od strane Uprave policije, već na samom početku gube svoj značaj. Na jednoj strani reklama akcije policije “Poštuj život, vrati oružje”, dok je s druge strane reklama o pristupanju NATO alijansi, gdje se s uvažavanjem ta organizacija predstavlja mašinom za ubijanje.
Da kontradiktornostima nema kraja, svjedoče saopštenja Uprave policije u kojima se nakon nekog ubistva žrtva okarakteriše pripadnikom nekog kriminalnog klana, jednostavno kao da kriminalno udruživanje nije krivično djelo.
Može se čuti da je žrtva očekivala napad, pa se kretala u pratnji obezbjeđenja i u blindiranom vozilu, što očigledno nijesu bile dovoljne indicije da prije ubistva policija preduzme sve potrebne preventivne mjere.
Pojedini mediji jednak prostor daju policijskoj akciji “Poštuj život, vrati oružje”, kao i informacijama da ubice mogu pronaći oruže na crnom tržištu po relativno niskim cijenama, što dovodi u pitanje kvalitet sprovedenih preventivnih mjera bezbjednosti.
Stoga je neophodno da nezavisne agencije sprovedu istraživanje da li i u kojoj mjeri građani Crne Gore vjeruju policiji i drugim organima bezbjednosti. Ukoliko bi se pokazalo da veoma mali procenat građana vjeruje organima mira i bezbjednosti, neophodne su hitne reforme, a sve u cilju opstanka našeg društva i države.