- Piše: Jovo Pejović
Montirani politički sudski postupci uobičajeni su u diktatorskim državama kao sredstvo za uklanjanje nepodobnih. Postupci se vode protivno načelima vladavine prava, i služe za eliminaciju i kompromitaciju okrivljenih. Zato su montirani politički procesi inscenirani kao veliki medijski spektakl i služe zastrašivanju i disciplinovanju neistomišljenika. Najpoznatiji montirani procesi u prošlom vijeku su Staljinove čistke, Hitlerove čistke i Titove čistke nakon Drugog svjetskog rata. U grupu montiranih političkih procesa svakako spada i suđenje liderima Demokratskog fronta u Crnoj Gori i državni teror koji se sprovodi nad najjačom opozicionom grupacijom, ali i mnogi drugi procesi koji su obilježili godine vršenja vlasti ovog režima, koji bi se po ugledu na sve naznačene i druge u svijetu poznate čistke mogli nazvati „Milovim čistkama“. Tome u prilog ide činjenica da institucije sistema u Crnoj Gori nijesu nezavisne, jer za svaki iole ozbiljniji posao moraju dobiti „zeleno svjetlo“ od političkih komesara DPS-a. Na jedan način se postupa prema ljudima bliskim vlasti koji su opljačkali i ojadili Crnu Goru, dok obične ljude koji nijesu bliski režimu teatralno hapse i procesuiraju kao najveće prestupnike za izmišljena krivična djela. Najtipičniji primjer koliko je ovoj vlasti stalo do pravde i pravičnosti je vođenje postupka protiv pripadnika Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, koji su brutalno pretukli poznatog boksera Mija Martinovića u noći oktobarskog protesta. Očigledna opstrukcija u izvođenju dokaza od strane državnih organa je primjer bez presedana, od čega se gnuša svaki pošteni građanin Crne Gore. Represije prema neistomišljenicima, obračuni kriminalnih grupa, ubistva nedužnih mladih ljudi i druga kriminalna djela najbolje svjedoče o tome kakvu vlast imamo. Još mi je u svježem sjećanju jedan tužni ispraćaj mladića stradalog nesrećnim slučajem, nad čijim odrom njegov otac izgovori rečenicu: „Ovo sam ja, sine, a ne ti, zaradio.“
Da li se izvođači režiranih sudskih procesa plaše božje kazne, ako imaju djecu, slične ovoj koju sam naveo, ili je sluganjstvo šefu režima preče od svih tragedija koje ih mogu zadesiti? Daj Bože, ako već mora, da njihove grijehove ne ispaštaju nedužni. Zato sam hiljadu puta zažalio što sam i sebe i druge obmanjivao pričom da do opozicionog jedinstva mora doći. Među njima ima najviše prozirnih, nezajažljivih i dvoličnih ljudi, podlaca i sitnih duša, nespremnih i nesposobnih da se ozbiljno i državnički mudro uhvate u koštac s problemima koji su nas kao društvo doveli na ivicu ponora. Od njih su samo gore režimlije koje su tu gdje su, između ostalog,zahvaljujući i tome što u opoziciji uvijek postoji neko ko nađe razlog da se opozicija ne ujedini.
Da li je u politici baš sve dozvoljeno i postoji li granica ispod koje se ne smije preći? Svaka saradnja opozicije sa režimom na čijem se čelu nalazi čovjek koji je Crnu Goru pretvorio u privatni posjed je sramota za opoziciju. Nakon svega što je režim radio opoziciji, ni po koju cijenu ne smijemo prihvatiti bilo kakvu ponudu režima koja bi je mogla uvući u podjelu odgovornosti za nepočinstva koja su decenijama činjena Crnoj Gori i njenim građanima. To treba jasno staviti do znanja mešetarima sa Zapada, kojima režim u Crnoj Gori treba da bi našu teritoriju koristili kao NATO bazu za obračun sa Rusijom. Jer, kad su krali, zaduživali i uništavali Crnu Goru, i radili sve što im je palo na pamet, ne smijemo pristati da s njima dijelimo odgovornost za račun koji su sami napravili, a koji će nažalost morati plaćati oni koji nijesu ni bili rođeni kad su ovi došli na vlast. Uostalom, nema dijaloga s režimom koji svakodnevno hapsi, vrijeđa, omalovažava i satanizuje svakoga ko ima drugačije mišljenje od njega i njegovih nalogodavaca.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.