-Piše: Vukić-Garo Brajković
Bez ljubavi čovjek bi izgubio vezu sa sobom u svestranom, samobitnom životu. Nastao bi nered i haos neviđeni, gdje bi čovjek postradao. Ljubav je u sve dane; u sve godine prisutna i mora biti uz čovjeka i sa čovjekom. Čovjek bez ljubavi je nemoćan u životvoru i postojanju. Čovjek ljubav mora nositi u sveočnom vidu, u sveputu i u srcu, gdje je god se nađe u svijetu. Čovjek bez ljubavi je beživotan, nema radosti, nema radovanja u kući, na putu, kod roda i poroda. U ljubavi je sveživot, i dijete i majka, i čovjek i sveljublje za svakog čovjeka. U ljubavi se nađe izgubljeni put, izgubljeni čovjek, izgubljeni korak i putovanje. Ljubavi se raduju i bolesnik i beskućnik i mučenik i paćenik, i slijepac, i gluvonijemi i nedozvani. Bez ljubavi, izgubili bismo sebe, izgubili bismo sve svoje u svevidu, izgubili bismo vid kod vida, i kuda biste stigli, gdje biste se našli i šta bi vas našlo i snašlo. Nema velike i male ljubavi, ima samo ljubav, ljubav se ne dijeli, jer je čovjek nedjeljiv, ne može se čovjek poloviti i prepoloviti... Ljubav se poklanja i šalje svakoga časa i dana, svakom čovjeku u svako vrijeme, u sva vremena i kada srce nađe ljubav pođe i stigne svuda i kod svakog čovjeka i kod svevidnog svijeta. Gdje je nevolja, gdje je nered, gdje je bol, tu ljubav možda nije stigla ili se sklonila. Svijet je u ovom vremenu izgubio srčanik ljubavi, pa zapada u nevolje, u nered, u zlo i zla i prosto ne zna kako da se izbavi i da pronađe živokrug ljubavi, da ga uzme u ruke, u vidnom polju srca i koji svijet nađe živokrug ljubavi, spasiće glavu, spasiće potomstvo. Sve je prazno i isprazno bez ljubavi, život je prazan. Ljubav se ne nosi u torbi, ljubav se nosi u srcu, nije ljubav samo u jednom čovjeku, u jednom prostoru i jednom mjestu. Ljubav je drugo Sunce. I kad čovjek odlazi na mitska putovanja, nigdje ne može stići bez ljubavi. Ne može se život srećni naći bez ljubavi. Ljubav je kao žito kada se sije, i žanje. Ljubav je i kada se hljeb uzme od čovjeka i doda čovjeku. Nije ljubav kod ispraznih riječi i kazivanja. Puna riječ je ljubav, puna ruka je ljubav, nije ljubav ruka koja grabi i uzima. Ljubav su ruke koje i uzmu i daju svedobro čovjeka. Ne može se ljubav kupiti, kupljena ljubav je mora, teška i lažna. Ljubav se zavređuje kod sveljubavi, vječna je i postojana. U lažnoj ljubavi nema dobra, nema dugovjerja i izgubi se u izmaglici laži. Ljubav nije laž i laskanje i prihvatanje lažnosti. Ljubav je istina, iskonski velika i kristalno sija odkad je kod čovjeka i svijeta došla laž. S lažnom ljubavi od časa, od trena, čovjek strada i dokle je lažne ljubavi, čovjek će stradati. Ljubav je spasavala čovjeka, ljubav jedino može konačno spasiti čovjeka i čovječanstvo. I sve što čovjek uzme bez znanja ljubavi blagodatne uzeće mu se višestruko i dobiće zlobrigu bolnu. Koliko čovjek uzme i otme bez blagodarnosti, mora biti spreman da vrati i uzvrati za dobrobit sveživotnu za čovjeka... Nema života bez ljubavi. Sa srećom i dobrotom može ljubav samo da živi. Život u istini je najveća ljubav.
Vjeruj ljubavi, vjeruj u ljubav, vjeruj životu.
Vjeruj čovjeku kad traži ljubav.
Vjeruj čovjeku kad dođe do ljubavi.
Vjeruj uvijek u ljubav i naći ćeš smisao života.
(Autor je pjesnik)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.