- Autor: Vladimir Gligorov

Prošle godine je bila stopedesetogodišnjica prvog izdanja prvog toma,,Kapitala‘‘, ove je dvestogodišnjica rođenja Karla Marksa. Prošle godine nije bilo mnogo napisa, dok ove godine čini se da će ih biti da im se ni broj ne zna. Niko ne čita,,Kapital‘‘, sve zanima pojava njegovog autora.
Sam Marks je držao do svoje najvažnije knjige, koja je, za razliku od većine njegovih drugih literarnih i naučnih poduhvata, ostavljala utisak dovršenosti i cjelovitosti. Mada je to bio tek prvi tom, Marks se poslije njegovog objavljivanja posvetio uglavnom novinarstvu, a tako je i počeo.
Štrajk i građanski sukobi koje je kao mlad čovjek vidio i o njima pisao ostavili su na njega dubok trag. To se često događa ljudima koji imaju priliku da na nekom dramatičnom primjeru, kada je bitno sve što se događa, vide kako sistem djeluje. Pa je Marks uzeo da proučava, s namjerom da objasni, upravo taj sistem. On jeste, da to drukčije kažem, pošao od neposrednog iskustva klasne borbe, ali se na tome nije zaustavio, jer nije htio da samo ukaže na nepravde i na korišćenje sile da se disciplinuju radnici već i da objasni zašto je sistem upravo takav. I dok je na početku mislio da je revolucija takoreći tu, da će izbiti svaki čas, kasnije je uglavnom izučavao racionalnost sistema kapitalističke proizvodnje.
I tako je nastao,,Kapital‘‘. Kada se čitaju i dva dodatna toma, i napomene, i razmatranja koja su sabrana u tri toma,,Teorije o višku vrijednosti‘‘, mislim da se ne može izbjeći utisak da je vjerovatno dobro što se Marks zaustavio na prvom tomu. Zašto?
Prije svega zato što je tu riječ o ekonomskoj teoriji izloženoj sasvim nezavisno od ekonomske politike, trgovine, izučavanja tržišta ili preduzeća, o politici, svjetskoj i domaćoj, gdje god da bi ta domovina mogla biti, nema praktično ništa. Marks je težio, poput Smita, koga nije cijenio, i Rikarda, koji mu je bio uzor, da razumije mehaniku i dinamiku industrijskog društva i da otkrije zakone stabilnosti i kretanja. Što je, naravno, podrazumijevalo da se prikupljaju podaci gdje god se mogu naći – i zaista,,,Kapital‘‘ je i knjiga sa značajnim elementima empirijskih ili statističkih podataka i njihove analize. Mada je Marksov osnovni cilj bio da vidi kako se sukob klasnih interesa razrješava u svakodnevnom djelovanju privrede u cjelini.
U nekom ranijem dobu staljinista Altiser vjerovatno je to najbolje vidio. Po prirodi stvari, ako hoćete da razumijete zakonitosti, u ovom slučaju industrijskog društva, nećete moći da ne pretpostavite da je riječ o racionalnoj pojavi. Prednost prvog toma,,Kapitala‘‘ je upravo u tome što, za razliku od druga dva i od svih drugih Marksovih zapisa, sve ono što se vezuje za, recimo, poslovne cikluse ili za monetarnu politiku, ili za finansiranje države, gdje je ovo poslednje bilo posebno važno Rikardu, svega toga u prvom tomu,,Kapitala‘‘ nema.
Marksov cilj je bio da pokaže kako je kapitalističko uređenje racionalno u tom smislu što efikasno koristi resurse i ostvaruje ubrzani, za ono doba i za doba koje mu je prethodilo, veoma ubrzani rast. Pri tome, teorijski posmatrano, od ključnog značaja je bilo da se vidi kako se eksploatacijom – koju je on pokušao da formalizuje teorijama vrijednosti i viška vrijednosti koje ovdje ostavljam po strani – dakle, kako se eksploatacijom postiže racionalno funkcionisanje privrednog sistema. I kako taj sistem koristi akumulaciju eksploatisane vrijednosti da ubrza privredni rast i, zapravo, bude sredstvo emancipacije radnika i društava od egzistencijalne nužde.
Knjiga nije o radnicima i kapitalistima, i o sukobu njihovih interesa, i o nepravednoj raspodjeli već o kapitalu. O tehničkom napretku i o rastu produktivnosti. Oni koji su tražili filozofiju u tome su vidjeli Hegelovu dijalektiku. To je uglavnom irelevantno u Marksovom,,Kapitalu‘‘. I, zapravo, Marks nije imao strpljenja ni za političke pokrete niti za intelektualne proizvode koji su bili posvećeni raskrinkavanju nepravičnosti sistema. Ta nepravičnost je, da se tako izrazim, funkcionalna i insistiranjem na, recimo, pravičnoj naknadi za rad samo se iskazuje nerazumijevanje zakonitosti na kojima je zasnovan sistem kapitala.
Niko, kao što rekoh, ne čita,,Kapital‘‘, a teško je reći da je ta knjiga bila popularna lektira, recimo, među marksistima i pogotovo humanističkim marksistima u socijalističkim zemljama. U zatvorima i u kružocima na Zapadu ona je izučavana, ali kako je tu bila riječ o politički motivisanim čitaocima, Marksova teorija o stabilnosti i rastu industrijskog sistema rijetko je bila ispravno shvaćena.
Ima li smisla čitati Marksa? Za nekoga ko se bavi društvenom naukom svaka velika knjiga je veoma korisna, pa tako i,,Kapital‘‘. Marks je uložio sve čime je intelektualno raspolagao i svako može da nauči čitajući je kako se trud isplati i kako se prave greške.
Peščanik.net