-Piše: Jovo Pejović

Ako vas režim sluganstvom i prljavim novcem prisiljava da se odričete svoje istorije da bi se bolje „udali“ u Evropi, tada možete očekivati da vam svako malo počinju otimati dio po dio vašeg identiteta, dok na kraju ne ostanete bez ičega. Ako na to pristanete, činite najveći zločin sebi i svojim potomcima. Sve što radi, režim radi po pravilima koje im je nametnula međunarodna zajednica. A kad nemate svoju viziju, već svirate po tuđim notama, onda nemate budućnost. U srcu i glavi naših ljudi, Kosovo je odvajkada bilo kolijevka srpstva. To čvrsto utvrđenje utemeljeno je na istorijskim činjenicama, istini i pravdi, i prenosilo se s koljena na koljeno. Režim čini sve da građanima Crne Gore srpske nacionalnosti oduzme istorijsko pamćenje, njihov jezik i Crkvu, da ih podvrgne prisilnoj asimilaciji, da ih pod pritiskom Zapada odvoji od njihovih korijena i istorijskih prijatelja – Kosova, Rusije i Srbije. Oni koji su uvjereniji u tuđe nego u svoje postojanje očigledno su uplašeni od istorije Crne Gore. Njima je lakše primiti tuđe nego odbraniti svoje. Vlast čini sve da nas učini ravnodušnim, a ravnodušnost je uvijek saveznik tlačitelja. Ona nas čini mrtvima, a da mi to i ne znamo. Vlast nas je naučila da ne reagujemo ni na šta što nam se događa, da sve što nam priređuje doživljavamo normalnim, bilo da gledamo svake noći mlade ljude kako ginu na crnogorskim pločnicima, bilo da majkama sa troje ili više djece ukidaju naknade, bilo da ugrožavaju životni standard, bilo da kradu izbornu volju građana, bilo da prodaju naše nacionalne interese. Nereagovanje na ove pojave znači da izdajemo ono ljudsko u sebi. Izjava šefa režima da su pobjedom na lokalnim i predsjedničkim izborima konačno pobijeđene one snage koje su se bespoštedno borile protiv režima i njegove politike, najslikovitije govori o tome šta je bio cilj i režima i međunarodne zajednice. To najbolje govori o tome koliko su sve njihove odluke utemljene u volji građana, i s kakvim strahom čekaju odlazak s političke scene koji, uprkos svemu, jednoga dana mora doći.
Neka se stide sebe oni što govore da u Crnoj Gori nema nikoga ko bi mogao uspješno zamijeniti ovu vlast. Jer ako u Crnoj Gori nakon 30 godina ovakve vlasti ne postoje snage koje su sposobne da nas izvuku iz stanja u kom se kao društvo nalazimo, onda mi nemamo budućnost. Ako 30 godina koračate unatraške i to prihvatite kao stil života, onda će trebati najmanje 30 godina da dođete na početnu poziciju. Oni koji su vjerovali da će nam NATO i EU donijeti slobodu, grdno su se prevarili. Sve države koje naknadno primaju u ove saveze primaju da bi ih disciplinovali i učinili poniznim, da bi ih okrenuli protiv Rusije i pretvorili u svoje kolonije. Zato od poslušnika koje za instaliraju u vlasti traže da se brutalno obračunavaju sa svima koji nijesu spremni da ponizno služe njihovim interesima.
Da je ovo država u kojoj čauši vode glavnu riječ, pokazala su i dešavanja oko smjena u javnom servisu, ali i u mnogim drugim slučajevima. Oni su našli uhljebljenje u DPS eskadronima za zastrašivanje, smjenjivanje i prebijanje svih onih koji nijesu spremni služiti njihovim interesima. Oni čak sebi daju za pravo da određuju ko može, a ko ne smije ući na teritoriju za koju su partijski zaduženi. Zato, kad čujem komentare da treba da idu svi opozicioni političari jer ih je potrošilo vrijeme, pitam se šta bi bilo s Crnom Gorom da nije bilo otpora koji je najveći broj njih činio u protekle tri decenije?! Njihov otpor režimu, ma koliko ga neko ocjenjivao nedovoljnim, iskra je koja može jednog dana zapaliti plamen promjena u Crnoj Gori. Upravo su oni ostavili prostor da u datom trenutku sve može da se preokrene, jer se nijesu predavali niti prodavali, a to je najveći kapital koji će kad-tad doći upravo na krilima te borbe. Žurba međunarodne zajednice i režima da se uguši sve ono na čemu se zasnivao naš otpor režimu najbolji je pokazatelj da je pogođena srž problema. Ove mračne dane, koliko nam god bili teški, možemo pobijediti ukoliko iz njih izvučemo pravu poruku, a ta će pouka biti istinski naša ako ne počiva na tome da služimo tuđim interesima, već sebi i svome narodu.