Piše: Milisav S. Popović
U sirotištu
Molim Vas! Sva dokumenta! Ne samo kvartalni izvještaj - upravnica je izletjela iz kancelarije potprašena strahom od inspektorke. Ova je ostala da sjedi namrgođena prelistavajući neke slijepljene papire na krilu. Osjeti pogled iza odškrinutih vrata.
Šta radiš tu dijete? -Odjednom se od vrha nosa izvuče i pojavi glava djevojčice sa najružnijim mogućim kikicama. Gledala je začuđeno "Nisam ja dijete! Ja sam mala!". Pomisli kako je preslatka.
-Šta radiš tu?
-Ništa- stavi ruke u džepove pantalona sa tregerima - a šta ti radiš tu?
-Vršim nadzor.
-A ja sam došla da kradem.
-E, pa kradi poslije... uostalom šta kradeš?
-Ne mogu poslije, jadna! Dogovorila sam se sa direktorkom Brankom da mogu da ukradem gumene bombone kada ona nije tu. Ona ode u osam da kuva kafu, ja dođem i uzmem bombone.
-Pa kako je krađa kada ona zna za to?
-Ona misli da joj kradem štapiće... nisam ja glupa znaš - primače joj se - ... Jesi li ti, teto, uvijek tako nervozna?
-Uglavnom... imam anksioznost.
-Žari li te dok piškiš?
-Ne... žari li tebe?
-Samo ako uđe u oči.
-Dijete... ovaj mala.. moram da radim. Zar ne bi trebalo da ideš da spavaš?
-Aha, ali sam dala kukuruz debeloj Miri da spava u oba kreveta. Ona će meni sjutra da vrati čarape. Ali to je duga priča, ne mogu sad da ti objašnjavam. A šta je to angziozi?
-Uh... to ti je kad drugi misle da si umislila da te drugi plaše. Istina je da su drugi krivi zbog toga.
-Da ti nisi, teto, samo luda?
-Hm... možda.
-I jesi li uvijek takva bila?
-Jesam.
-Od malena?
-Od malena.
-I tvoji te zadržali?
-Da...
-Svašta... - pogleda zamišljeno put direktoričinog stola, ode, uze kesu gumi bombona, strpa šaku u usta i poče da mljacka... - A mene je majka ostavila kada sam bila mala, malešna. I ne znam šta sam loše uradila.
-Žao mi je... da li ovaj... da li plačeš?
-Aha... ali samo utorkom.
-Utorkom?
-Tog je dana riža. Bljak! - uze da vrti kikicu iznad lijevog uveta – Jesi li ti, teto, oženjena?
-Nisam... ali imam vjerenika.
-Taj će da te prevari...
-Kako znaš?
-Pa, nisi baš najljepša. Jesi vidjela kolike sike ima direktorica Branka? Nju svi vole zbog toga. A i nervozna si. Znaš kako ljudi kažu kad su zaljubljeni da su samo u tebe zaljubljeni?
-Aha. I?
-Lažu. Zaljubiće se odmah u drugoga. Tako su meni uradili Petar, Jakša i Miljan. I onaj mali što jede sline.
-Pa, bi li se ti zaljubila ako si već zaljubljena?
-Naravno! Čim naiđe neko bolji. Ti ne bi?
-Ne, naravno!
-Kako ti, teto, lažeš - unese joj se u facu - I tvoji su te baš baš zadržali?
-DA!
-Pa šta sam ja onda Bogu zgriješila?!
-Koliko imaš godina?
-Osam... ali mogu da se pravim da imam pet - šapnu joj - ionako ne znam sva slova. Potpuno me zbunjuju... ima isto "O" i u ćirilici i u latinici?! Kako da ja znam koje je koje?! To je suludo! Da ti ne pričam o "M"... to je tek propast. A tek kad bih imala mamu i da joj kažem "mama"... kako bi ona znala zovem li je na ćirilici? Hoćeš li mi objasniti kako to druga, normalna djeca znaju? Da li si ti znala?
Usna joj zadrhti... zubima je stegnu.
-Izvini... naljutila sam te.
-Nisi, dušo... - pomilova je po licu - ...divna si. Izvini ti što sam bila nervozna.
-Izvinila sam se - naceri se osmijehom najširim - a sad me usvoji!
-Ovaj... pa... znaš djevojčice...
-Ajmo ovako da se igramo... Ako te varenika bude prevario, za dva mjeseca dođi i uzmi me. Važi?
-Pa... Važi vala!
-ToOoo!!! Onda bih i ja imala slike sa mamom i ne bi sama kikice pravila!
Opet joj zubi pomognuše da se lice ne nakrivi kako ne treba.
-Teto... samo sam se šalila. Znam da to ne može. - začu Brankine korake - Moram da idem! Da me ne otkrije! Pojedi ove štapiće! Na! - uhvati tutanj.
* * *
Došla je za mjesec dana. Sa vjerenikom. Mala je bila tamo. Nije imala kikice, nije se pravila mlađa... i na ulazu od sirotišta je snimljena njihova prva fotografija. Zajednička.
Doduše, s vremena na vrijeme bi utorkom tu i tamo zaplakala... iako nije bilo riže. Anksiozna teta je znala da je utorak bio dan kada je ostavljena... pa bi i ona tu i tamo zaplakala. A i ona je sve ređe i ređe bila anksiozna.
Uglavnom! Jedna novost! Naučila je kako se na ćirilici i latinici kaže "mama"! Potpuno fluentno i bez akcenta!...kao da je oduvijek tu imenicu koristila.
(Autor je književnik)