-Piše: dr Blažo Zlopaša
Ove dvije riječi su ušle u svakodnevnu upotrebu, a mnogima nije poznat njihov korijen i značenje. Uprkos činjenici da u srpskom jeziku ima prikladnijih pojmova za objašnjenje određenog događaja, novinari i mediji sve se više utrkuju da koriste ove dvije strane riječi. A tek da ne govorimo o tome koliko većina čitalaca zna o čemu se radi. Farsa je pozajmljena tuđica iz francuskog jezika (farce) označava lakrdiju, šaljivu scensku igru, odnosno lakomislenu i vulgarnu komediju. Ova riječ iz francuskog rječnika prevedena u Srbiji i Crnoj Gori ima isto pojmovno značenje, što jasno potvrđuje da Srbijanci i Crnogorci govore istim jezikom. Tipičan primjer farse je pravljenje dva „različita“ jezika od jednog. Riječ farce u francuskom jeziku označava neke pojmove i u kulinarstvu kao: sjeckano meso, nadjev, povrće, žitarice, začin itd. kojim bi se punila pečena pilad. Tom riječju počinje se metaforički označavati scenski „začin“, tj. različite duhovite bufonerije, burleske i slični humorni izrazi koji su se umetali u srednjovjekovnim crkvenim prikazanijama da bi se razbila monotonija naivne i dosadne biblijske tematike, što će reći, da se narod zabavi. Crnogorcima je ovih dana omogućeno da na televiziji gledaju jednu istovremeno komičnu i tužnu farsu.
Spinovanje je takođe, pozajmljeni pojam iz engleskog jezika koji doslovno znači „zavrtjeti“ informaciju ili priču koja će javnost okrenuti na onu stranu koja odgovara onima u čijem se interesu plasiraju informacije. Spinovanje je oblik propagande, koja se postiže kroz interpretaciju nekih događaja ili kampanje s ciljem da se javno mnjenje ubijedi u korist ili protiv odrećene političke stranke ili javne ličnosti. Pošteni tradicionalni odnosi s javnošću temelje se na kreativnoj prezentaciji činjenica, a spinovanje je u dnevnopolitičkim događanjima neiskrena, obmanjujuća manipulanska taktika radi postizanja cilja. Spinovanje je prevara bez odgovornosti u funkciji obmanjivanja naroda, jer mnogo je lakše zaglupljivati mase, nego ih prosvjećivati. Mora se priznati da su čelnici režima u Srbiji i Crnoj Gori velemajstori spinovanja. Ali, mi smo ipak mali, takoreći beznačajni za svjetska planetarna spinovanja. Spinovanje postaje profesija, a osobe koje se bave spinovanjem nazivaju se spin doktori. Njihova je obaveza u svakodnevnom ponašanju i radu da manipulišu javnošću radi ostvarivanja postavljenog cilja. Najveći spin doktori su Amerikanci. Počeću s najmanjim primjerom, usisivačem za domaćinstvo „Kirbi“, američke proizvodnje, koji je od dobrog usisivača skuplji najmanje 30 puta. Marketing je toliko agresivan, da su mnogi poklekli pred agrsivnom prevarom i kupili ga. Zbog težine i drugih vragolija domaćice bi se prilikom upotrebe o svom jadu zabavile. Ali, američke obmane su od planetarnog značaja u ostvarenju raznih ciljeva. Početkom 20. vijeka u Americi je počelo popularisanje nekih alkoholnih pića i cigara, uprkos upozorenju da su štetne po zdravlje ljudi. Tipičan primjer američkog spinovanja je vezan za napad na Irak i likvidaciju Sadama Huseina. Nekoliko mjeseci prije napada tvrdili su da Irak posjeduje hemijsko i biološko oružje, čime je ugrožen čitav svijet! Na kraju, cilj je postignut; Sadam je ubijen, a od hemijskog i biološkog oružja koje je „moglo da ugrozi čitav svijet“ nije bilo ni traga. Ista priča priređena je Muameru El Gadafiju. Organizator ove prljave igre bio je nenadmašni spiner engleski premijer Toni Bler. Gadafi je sam sebi napisao presudu, kada je održao govor u Ujedinjenim nacijama u trajanju od devedeset minuta. Američka “demokratija“ donijela je Iraku i Libiji patnje i svakodnevni haos, koji još traje.
Spinovanje nije novijeg datuma na evropskim prostorima. Musolini i Hitler, okruženi ostalim demagozima, zavodili su ogromne mase, upućujući ih u onom smjeru koji oni žele. Mase su srljale u tom smjeru koji je bio poguban. Televizija kao moćno sredstvo spinovanja nije postojala. Radio je bio glavni medij. Ajnštajn se tada obratio studentima u Minhenu (1933.) riječima: „ I najgore novine, u stanju su da lažima ubijede mnoge da su spremni da odmah obuku uniforme, da počnu da ubijaju, i dozvole da budu ubijani za nečasne ciljeve grupe i pojedinaca!“ Kakva li je tek moć današnje digitalizacije u spinovanju!? Ipak, vrijeme i istorija, spin doktore, počevši od Gebelsa do Tonija Blera, smjesti na nečasnu ljestvicu. Slučaj Račak je jedan od najkarekterističnih primjera spinovanja američke politike koji se završio tragičnom zločinačkom akcijom NATO-a -bombardovanjem Srbije i Crne Gore. Amerikanac Vilijam Voker spinovanjem je dao legitimitet agresivnoj alijansi da počini zločin, koji će imati dalekosežne posledice izazvane zagađenjem teritorije osiromašenim uranijumom, koje je dovelo do rapidnog porasta malignih oboljenja. Priključivanje takvoj organizaciji je aminovanje učinjenog zločina.
Spinovanje je jedan od glavnih instrumenta globalizma za ostvarivanje projektovanog cilja. Ako se osvrnemo na domaći teren, mora se priznati da je Vučić velemajstor u korišćenju medija za ostvarivanje svog političkog programa.
Spinovanja je na ovim prostorima bilo i za vrijeme Tita i poslije njega. Kosovo je uvijek bio povoljan teren za spinovanje. Podsjetimo se studentskih demonstarcija 1981. u Prištini. „Uzrok“ masovanog protesta studenata je „loša hrana“ u studentskoj menzi. Čak ni Azem Vlasi nije bio uključen u događaj, niti je znao o čemu se radi. Mlazni avioni, u niskom brišućem letu, nadlijetali su studente kako bi ih uplašili. JNA je stavljena u pripravnost. Baš tih dana u moju ordinaciju došao je jedan visoki partijski funkcioner, čiji je sin studirao u Prištini. Pitam ga šta se to dešava na Kosovu? On mi je studentski protest „argumentovano“ objasnio: da je zaista „loša hrana“ u studentskoj menzi, jer mu je to i sin potvrdio. Eto, da je pasulj, bio bolje i ukusnije skuvan, kosovski problem se „mogao tada riješiti“. Pamtimo i štrajk glađu 200 rudara Trepče 1989. u rudniku Stari trg, u znak protesta zbog smanjenja prava kosovske autonomije. Farsa sa spinovanjem, „zabrinutost“ Slovenaca i Hrvata za živote rudara bila je radi ostvarivanja cilja razbijanja Jugoslavije. Udruženje književnika Srbije prekinulo je sve odnose sa Slovencima zbog podrške kosovskim Albancima. Dotrčali su najviši funkcioneri tadašnje države. Ispred CK SKJ Franc Šetinc dao je lažni izvještaj: „Ukoliko se ne udovolji zahtjevu rudara, izgladnjeli će poumirati!“ Pohitali su i profesorali Medicinskog fakulteta iz Zagrebu da „spasavaju gladne rudare“. To je posebna priča. Gazeći Hipokratovu zakletvu, dali su alarmantan izvještaj o ugroženosti života rudara. Ako se ne prekine štrajk, svi će umrijeti. Ispred Predsjedništva SFRJ došao je i časni Stipe Šuvar. Spustio se u okno rudnika, da vidi kako „umiru“ rudari. Nahranjeni, čak su imali i desert- piše u izvještaju Šuvara- smjenjivali bi se da odglume „mučenike“ pred TV kamerama. Lažni izvještaj hrvatskih ljekara ne čudi, jer su neki profesori iz prevelike „ljubavi“ prema svemu što je srpsko i pravoslavno odbranili čak i doktorate; „da je anatomska struktura kosti lobanje Srbina, različita od anatotomije kosti lobanje Hrvata.“ „Naučno su dokazali“ da su kosti lobanje kod Srbina „šiljate“, što srpsko biće čini agresivnim, a da su kosti lobanje Hrvata više zaobljene. Iz ovog „naučnog otkrića“ može se zaključiti da su kosti lobanje Gavrila Principa bile zaobljene kao što je to slučaj kod Hrvata, on u tom slučaju ne bi ubio okupatora cara Franca Ferdinada i njegovu suprugu Sofiju. A onda ne bi bilo ni Prvog svjetskog rata! Dobro bi bilo, ovo „naučno“ otkriće koristiti prije donošenja presude „teroristima“, koji su htjeli da izvrše državni udar. Na skeneru utvrditi stepen šiljatosti kostiju lobanje „terorista“ i po zašiljenosti izricati visinu zatvorske kazne. Možda će sve ovo jednog dana biti pogodan materijal, ako se nađe neki Nušić da napravi pozorišnu burlesku. Burleska je šaljivo prikazivanje velikih i ozbiljnih događaja. Od ove šale i lakrdije može se napraviti i muzički komad humorističkog karaktera po kome će plesati buduće generacije. Lično sam odahnuo, što su „teroristi“ pohvatani i dovedeni pred sud ,,pravde“. Ostaje moj lični stah od terorizma nad mojim lijepim jezikom, koji sam naslijedio od predaka i čijim pravilima su me učili učitelji i profesori nikšćke gimnazije. Samo božja pomoć, vraćanjem razuma, može nas spasiti od „adnanizovanja, čirgilizovanja i kroatizovanja“ lijepog jezika kojem se divio i Gete.