Vijest dana SPORNA KADROVSKA RJEŠENjA MINISTARSTVA VANjSKIH POSLOVA
Diplomate od afera, ne od karijeraDušanka Jeknić i Branko Perović bili su pod istragom u Bariju, Goran Rakočević sumnjičen je za zloupotrebe u RTCG, Ramo Bralić je povezivan sa sumnjivim tenderima Fonda za zdravstvo, Darko Uskoković je jedan od aktera afere Telekom, dok je Miodrag Vlahović autor zloglasne analize medija
■ Za diplomatiju vlast regrutuje povjerljive kadrove, koji su u javnosti obilježeni kao akteri korupcionaško-mafijaških poslova – kaže Miodrag Lekić
Kadrovska politika u crnogorskoj diplomatiji potvrđuje da je aktuelna diplomatija dominantno partijsko-privatni segment na koji društvo nema nikakav uticaj, ocijenio je nekadašnji šef crnogorske diplomatije i profesor na Univerzitetu u Rimu, Miodrag Lekić. On je, u izjavi za „Dan” kazao da se odanost režimu crnogorska vlast nagrađuje mjestima u visokim diplomatskim centrima.
Kadrovska rješenja ministra vanjskih poslova i evropskih integracija Milana Roćena krajnje su čudna. Značajan broj konzularnih predstavnika Crne Gore u inostranstvu povezivan je sa brojnim aferama, od šverca cigareta do privatizacije Telekoma.
Lekić je način izbora ministra vanjskih poslova ocijenio kao sporan, i dodao da je neshvatljivo što se na tako ozbiljno mjesto ne imenuju mlađe osobe.
– Vozači teretnih kamiona izgledaju mnogo diplomatskije i suptilnije od aktuelnog ministra, pa i od nekih njegovih prethodnika. Ljudi koji se biraju na tu funkciju su figure iz unutrašnje politike, glasni propagatori najnovije partijske linije, duboko odani vrhovnom šefu, poznavaoci otužnih policijskih metoda, recimo prisluškivanja, čak i stranih diplomata. Paralalno, oni su upadljivo inferiorni na međunarodnom planu, čak posjeduju i talenat za proizvodnju antipatija, koje se prenose i na zemlju koju predstavljaju – naveo je Lekić.
Italijansko tužilaštvo u Bariju okrivilo je Dušanku Jeknić, koja je svojevremeno bila predstavnik crnogorske trgovinske misije u Milanu, za učešće u kriminalnom udruživanju u cilju međunarodnog šverca cigareta. Sudski postupak je u toku. Jeknićeva je prije nekoliko godina postavljena za otpravnika poslova u crnogorskoj ambasadi u Sloveniji. Kasnije je postala direktor predstavništva Turističke organizacije Crne Gore u zemlji i član Upravnog odbora Budvanske rivijere, u kojem je i potpredsjednik Demokratske partije socijalista Svetozar Marović. Tužilaštvo u Bariju teško je optužilo Jeknićevu tvrdeći da je ona omogućila kontakt čuvenom i osuđivanom mafijašu Paolu Savinu sa Milom Đukanovićem. Štampa je objavila i transkript snimljenih telefonskih razgovora između Jeknićeve i Savina koji to dokazuje.
Iz ambasade u Sloveniji, u kojoj je Jeknićeva službovala, iznenada je 2008. godine sa mjesta ambasadora odlukom Vlade povučen Branko Perović. Navodno je Perović tada došao u sukob sa Roćenom, zbog organizacije proslave Dana državnosti Crne Gore. Uprkos brojnim kontroverzama, kasnije je postavljen za nacionalnog koordinatora za EXPO. U međuvremenu, on se pomirio sa Roćenom, nakon čega je predložen za ambasadora u Kini. Najvažniji detalj njegove „diplomatske” karijere bila je optužba tužilaštva u Napulju da je Perović, kao diplomata, organizovao šverc cigareta preko Jadrana. Nakon izbijanja afere, Perović je povučen a slučaj nikada nije dobio epilog na sudu.
Kao i Jeknićevoj i Peroviću, bliskost sa šefom DPS-a Milom Đukanovićem pomogla je i bivšem ambasadoru u Hrvatskoj Goranu – Situ Rakočeviću. Od mnogih funkcija koje je imao, izdvaja se članstvo u bordu direktora Prve banke. Đukanovićev brat Aco, većinski vlasnik banke, tužio je kasnije Rakočevića za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je, na Rakočevićevoj svadbi, javno prozivao dužnike da Prvoj banci vrate dugove. Dok je bio čelnik RTCG, poslovna 2000. godina završena je sa gubitkom od oko sedam miliona njemačkih maraka.
Lekić ističe da su javna lojalnost vlastima i vrhovnom šefu i zasluge raznih vrsta u korist vrha režima i kruga oko njega, osnovni kriterijumi u izboru kandidata za ambasadorska mjesta.
– Kadrovanje u diplomatiji je sastavni dio šire priče o nastavku politizacije i partitizacije državne uprave. Specifičnost crnogorskih prilika jeste da se za diplomatiju regrutuju i povjerljivi kadrovi, posebno povjerljivi šefu, koji su u javnosti obilježeni kao akteri mutnih korupcionaško-mafijaških afera, na domaćem, pa čak i na međunarodnom planu – kazao je Lekić.
Ambasador u Turskoj, Ramo Bralić, iskoristio je pravo da dobije nacionalnu penziju. Kadar Socijaldemokratske partije bio je pod istragom zbog sumnji u poslovanje Fonda za zdravstvo, na čijem je čelu bio. Navodno, radilo se o tenderima koji su bili teški oko 250.000 eura. Provjeravan je tender na kojem je nabavljen pejsmejker za potrebe Centra za kardiologiju Kliničkog centra, kao i nabavka medicinske opreme za 15 opština. Sve to nije spriječilo Vladu da ga predloži za diplomatskog predstavnika u Turskoj, za šta su saglasnost dali vladajuća skupštinska koalicija i šef države.
Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Predrag Simić ističe da se diplomatija često doživljava kao mjesto kojim se nagrađuju ljudi koji su zadužili vladajuću stranku.
– Vladajuće partije nerijetko u diplomatiju šalju zaslužne kadrove, koji nijesu diplomatski odgovorni, kao izraz zahvalnosti za njihovu dugotrajnu službu. Partijska kombinatorika i koalicioni dogovori ne smiju pretvoriti diplomatiju u javna preduzeća. Ukoliko dopustite da vam nesposobni kadrovi zauzmu veliki dio diplomatske mreže, ona neće moći da odradi svoj posao – kazao je Simić.
Bo. M.
Uskoković dogovarao prodaju Telekoma
Nekadašnji ambasador Crne Gore u Italiji Darko Uskoković imao je jednu od glavnih uloga u privatizaciji Telekoma, koju su američki pravosudni organi označili kao korupcionaški posao. Američke finansijske vlasti su utvrdile da je Mađar telekom pri kupovini Crnogorskog telekoma podmitio nekoliko crnogorskih zvaničnika sa više od sedam miliona eura. U sklapanju ugovora centralnu ulogu imali su predstavnici Vlade Mila Đukanovića. Uskoković, tadašnji ministar ekonomije, bio je zadužen za vođenje pregovora sa mađarskim partnerima.
Burzan mjesecima čekao agreman
Jedinstveni primjer u novijoj diplomatskoj praksi na ovim prostorima postavio je Dragiša Burzan, nekadašnji ambasador u Londonu, a sadašnji savjetnik predsjednika Filipa Vujanovića za međunarodne odnose. On mjesecima nije mogao da dobije ambasadorski agreman. Burzan je poznat kao ministar koji je donio odluku o ukidanju dječijeg dodatka.
Analize i krediti
Bivši crnogorski ambasador u Vašingtonu Miodrag Vlahović javnosti je najviše poznat po skandaloznoj analizi medija, kojom je razrađen projekat stavljanja medija u funkciju realizacije projekta državne nezavisnosti Crne Gore. U toj analizi pominju se ocjene o porodičnim i privatnim životima novinara, a iako je nudio ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova, Vlahović je nikada nije dao. Navodno, lično Vlahović je bio naručilac sporne analize. Umjesto da snosi posledice, on je nagrađen mjestom ambasadora u Vašingtonu. Crnogorska komercijalna banka tužila je Vlahovića zbog duga u iznosu od 400.000 eura. On je u toj banci podigao kredit koji kasnije nije otplaćivao.
)){kind=small}
