Kontroverzni biznismen Branislav Brano Mićunović dogovarao se sa čelnim čovjekom kriminalističke policije Srbije Rodoljubom Milovićem o predaji Darka Šarića, dok je bio u bjekstvu, navodi se u povjerljivim dokumentima Bezbjednosno-informativne agencije, sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. U dokumentima je dat i iskaz pripadnika Šarićevog klana Dragana Dudića, zvanog Fric, koji je pristao da bude zaštićeni svjedok u tom procesu. Dudić je u razgovoru sa službenicima tajne službe Srbije i tamošnjeg tužilaštva ukazao na „piramidu nosilaca kriminalnih aktivnosti u državnom vrhu Crne Gore, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok se Darko Šarić nalazi na nekoliko pozicija iza aktulenog premijera“. Mjesec dana nakon razgovora sa predstavnicima BIA Srbije, Dudić je ubijen u Kotoru.
U dokumentima BIA nalazi se i službena bilješka o video i audio dokumentovanju kontakta bezbjednosno interesantne osobe čije se ime ne navodi, dok su imena predstavnika Agencije zatamnjena crnim markerom. U izvještaju piše i da je Dragan Dudić Fric, biznismen iz Kotora, jedan od najpovjerljivijih ljudi Darka Šarića i da je ubijen 30. maja 2010. godine u restoranu „Moka”, to jest mjesec i po poslije sastanka na Jelovoj gori, gdje se sreo sa službenicima tajne policije.
– Tokom aprila 2010. godine tadašnji pripadnici Pete uprave BIA (sada je to Osma uprava), motornim vozilom iz pravca Crne Gore na teritoriju Srbije, prebacili su Dragana Dudića Frica i dovezli ga u prostorije na Jelovoj gori, gdje su sa njim razgovor obavili predstavnici tužilaštva i tajne policije, a njima je rukovodio predstavnik BIA Ivica Petrović. Dudić je na osnovu neprovjerenih indicija pristao da posredstvom nadležnih istražnih instanci Srbije postane zaštićeni svjedok u sudskom postupku koji se vodi protiv organizovane kriminalne grupe Darka Šarića. Na sastanku je Dudić navodno ukazao na piramidu nosilaca kriminalnih aktivnosti u Crnoj Gori, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok se Darko Šarić nalazi na nekoliko pozicija iza aktuelnog predsjednika Crne Gore – navodi se u dokumentu BIA.
Audio i video kontrolu navedenog kontakta iz susjedne prostorije vršili su predstavnik BIA, sada pokojni Željko Rašeta i Rodoljub Milović, tadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije.
Mjesec dana nakon tog sastanka na Jelovoj gori, Dragan Dudić je ubijen u centru Kotora, a za ubistvo je osuđen Ivan Vračar.
Prema neprovjerenim saznanjima, kako se navodi u dokumentima BIA, likvidacija Dudića bila je dobro osmišljena tako da je zbog navodno „lascivnih pogleda prema djevojci N.N. ubice, isti iz vatrenog oružja lišio života imenovanog”. U dokumentu piše i da je u trenutku likvidacije Dudić bio u društvu supruge, te da je između ostalog i zbog iznijetog, razlog za navodni oružani napad u najmanju ruku nelogičan.
U izvještaju BIA se navodi da je CD sa snimkom sastanka nestao i da je navodno prodat za milion eura u Crnoj Gori.
Sudu je, u sklopu izvještaja, dostavljena i službena bilješka o saslušanju pripadnika Osme uprave BIA, čije je ime zatamnjeno. Taj pripadnik je naveo da je od njega potekla inicijativa za razgovor sa Dudićem i da je u prvoj polovini 2010. godine o mogućnosti tog razgovora obavijestio tadašnjeg direktora Sašu Vukadinovića. Zatim je dobio usmeni nalog od Petrovića da omogući bezbjedan transfer Dudića do Jelove gore i da razgovara sa Miloradom Veljovićem, direktorom policije koji ga je povezao sa pripadnikom MUP-a Srbije kako bi omogućio bezbjedan prelazak sa teritorije Crne Gore alternativnim putem. Po dolasku na Jelovu goru, Dudić je, prema navodima iz bilješke, pretresen i smješten u apartman, a poslije sastanka vraćen je na isti način.
Pripadnik BIA je u svom izvještaju naveo da procjenjuje da je Dudić ubijen zbog razgovora sa srpskim istražnim i pravosudnim organima i da je neko od osoba koje su bile uključene u sastanak na Jelovoj gori prenio sadržinu razgovora, za šta je dobio adekvatnu finansijsku nadoknadu.
U izvještaju se navodi izjava Ivice Petrovića koji tvrdi da su informacije o potencijalnom razgovoru sa Dudićem potekle od Milorada Veljovića koji je dao signal i garantovao diskreciju.
Navodi se da sastanak sa Dudićem nije ispunio očekivanja i da je on izbjegao da bilo šta kaže kako o razlozima zbog kojih je tražio razgovor, tako i o drugim osobama iz Šarićevog klana.
Rodoljub Milović je, kako je navedeno u službenoj bilješci, kazao da je Dudić 2009. godine posredstvom Milovićevog rođaka u Crnoj Gori pokušao da sa njim razgovara, ali da to nije uspjelo, jer je Veljović obavijestio Milovića da će se susret obaviti uz asistenciju pripadnika BIA i tužilaštva. Posrednik u sastanku bila je izvjesna žena čiji identitet Milović nije želio da iznese kao ni prirodu njenog odnosa sa Dudićem. Milović je drugačije od svojih kolega iz BIA govorio o sadržini Dudićevog iskaza, tvrdeći da je on na Jelovoj gori do detalja objasnio funkcionisanje klana Šarić, kao i organizaciju nabavke i preprodaje droge. Milović je naveo da se Dudić interesovao za svoj status i eventualne pogodnosti, ali da od tužioca Saše Ivanića nije dobio nikakve garancije. Milović je istakao da mu nije poznato gdje se nalaze snimci razgovora, ali da je saznao da je Dejan Jovanović Keka uz pomoć neke osobe iz Ministarstva pravde došao do diska i predao ga klanu Šarić, zbog čega je Dudić kasnije ubijen.
Prema navodima izvještaja, Rodoljub Milović je rekao da je svojevremeno organizovao sastanak sa Branislavom Branom Mićunovićem sa kojim je razgovarao o uslovima Šarićeve predaje. Mićunović je tada tražio da srpsko pravosuđe izađe sa konkretnim predlogom o visini zatvorske kazne na koju bi Šarić bio osuđen ukoliko bi se dobrovoljno predao. Milović je kazao da je Mićunović tražio čvrste garancije da će dogovor biti poštovan i zaprijetio da će u suprotnom izvršiti atentat na Milorada Veljovića, direktora policije Srbije. Poslije toga, Milović se, kako se dalje navodi u izveštaju a čiji je dio objavio Kurir, sastao sa tužiocem Miljkom Radisavljevićem kako bi razgovarali o uslovima Šarićeve predaje, ali tužilac nije bio zainteresovan da dostavi garancije i uslove o predaji Šarića. Milović je istakao da više nije uspostavljao kontakte sa Mićunovićem budući da nije imao šta da mu ponudi.
Kotoranin Ivan Vračar je 30. maja 2010. u Kotoru ubio Dudića i pritom, kako se navodi u optužnici, s umišljajem doveo u opasnost život Željka Bojanića.
– Između 12 i 13 časova, iz pravca terase kafe-bara „Forca” u Starom gradu u Kotoru, Vračar je neopaženo s leđa prišao Dudiću, koji je sjedio na terasi susjednog kafe-bara „Moka”, naoružan pištoljima marke CZ 99 i „smit veson”. Zatim je izvadio iza pojasa pištolj CZ, repetirao ga i ispalio više hitaca prema Dudiću, od kojih su ga dva pogodila. U tom napadu je ranio Bojanića u desnu potkoljenicu. Zatim je pobjegao kroz glavnu kapiju Starog grada u pravcu rive – navodi se u optužnici.
Dudić je zbog povreda preminuo istog dana oko 22 časa. O njegovom ubistvu postojalo je više verzija koje nijesu potvrđene u istražnom postupku. Prema jednoj, u ubistvo Dragana Dudića bio je umiješan Šarićev klan, čiji je interes bio da ukloni Dudića kao neygodnog svjedoka. Policija je istraživala i da li je riječ o osveti jer su nekoliko mjeseci prije likvidacije Dudića u Kotoru ubijena dva Vračarova prijatelja.
D.Ž.
Provjeravane Fricove firme
Specijalno tužilaštvo Srbije ranije je od kolega iz Crne Gore zatražilo provjeru poslovanja kotorskih preduzeća „Trekom” i „Bastion komerc” kako bi se utvrdilo da li je preko ovih firmi Darko Šarić eventualno prao novac zarađen od šverca narkotika. Radilo se o firmama u kojima se kao osnivač i ovlašćeno lice pojavljivao Dragan Dudić. Tužilaštvo je ranije tražilo i provjere preduzeća „Luka Risan bastion”, jer se sumnja da ga je kupio upravo Šarić, ali preko svojih poslovnih saradnika.
Sporni milioni
Na jednom od ročišta Darko Šarić je optužio Rodoljuba Milovića da je uzeo sedam miliona eura, koje mu je isplatio Dragan Dudić. Policijski funkcioner je to energično demantovao, a tužilaštvo sumnja da je Dudić taj novac isplatio kako ne bi bio procesuiran i kako bi istovremeno izbjegao da bude zaštićeni svjedok.
Izvještaj BIA stigao u sud
Advokat Radoslav Baćović rekao je da je u sud pristigao izveštaj BIA o sastanku na Jelovoj gori sa pokojnim Draganom Dudićem Fricom 18. aprila 2010. godine na kojem su prisustvovali pripadnici MUP-a, BIA i specijalnog tužilaštva.
– Svi akteri su saslušani – Jadranko Petković, Ivica Petrović i Rodoljub Milović – i svi su različito govorili o sadržaju razgovora. Jedini nije saslušan Saša Ivanić, koji je prema Petkovićevoj izjavi vodio glavnu riječ i kanalisao tok razgovora sa Dudićem. Smatramo da je to zato što je Dudić afirmativno govorio o Šariću. Razgovor je obavljen mimo zakona, bez ikakvog pisanog traga i službene bilješke u dogovoru sa Miljkom Radisavljevićem. Zagorka Dolovac znala je a nije ništa preduzela da spriječi ove nezakonitosti čak ni kada je izvještaj BIA stigao u sud i kada je sa njega skinuta oznaka tajnosti, naveo je Baćović.
Dudića pratila italijanska policija
Među osobama koje je zbog šverca kokaina tada pratila italijanska policija bio je i Dragan Dudić. Na ekskluzivnim snimcima koje je tada objavilo italijansko tužilaštvo povodom realizacije akcije „Loptice”, Dudić je snimljen u dva navrata. Snimci datiraju iz 2008. i 2009. godine, a na njima se Dudić vidi u društvu mlađeg muškarca, kojem nešto objašnjava, dok je u drugom kadru u grupi od nekoliko ljudi za koje se pretpostavlja da su dio organizovane grupe. Prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama balkanskog klana Darka Šarića datira iz oktobra 2008. Tada je Crnogorac poznat po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma droge nadomak ulice Gali. Skvadra mobile, italijanska specijalna jedinica, otada je počela intenzivno da prati saradnike Darka Šarića. Italijanski mediji navode da Skvadra ima na desetine fotografija skutera kojima se razvozila droga u vrijednosti od nekoliko miliona eura, 36 automobila i kombija, kao i deset stanova. U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Tamošnje vlasti potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na toj listi je Goran Soković. Vođe međunarodne kriminalne mreže djelovale su iz Srbije i Slovenije, kao i, kako je istraga utvrdila, preko ćelija u Italiji, u drugim evropskim zemljama i nekim državama Južne Amerike, i između 2007. i 2009. godine podsticali su nabavku i prodaju velikih količina kokaina. Akcija je sprovedena po nalogu italijanske Direkcije za borbu protiv mafije, koja je dala nalog za hapšenje 108 osumnjičenih za nabavku i distribuciju nakrotika za italijansko tržište.