Piše: Nik Gašaј

Balkan po svom geografskom položaju i istorijsko civilizacijskom razvoju predstavlja pupčanik i kolijevku Evrope, velika vrata prema istoku i zapadu, sjeveru i jugu Evrope. Dakle, o njemu s pravom govore kao "verigama svijeta", mostu i granici susreta različitih civilizacija, kao svojevrsnom "geopolitičkom krstu", "balkanskom geopolitičkom čvoru". U geokulturnom smislu to je prostor na kome se susreću i sijeku civilizacijski lukovi najvećih svjetskih religija (pravoslavlja, katoličanstva i islama). U etnografskom smislu to je zona "etničkog koktela", kako bi se izrazio Z. Bžezinski. U saobraćajno-komunikacijskom pogledu – to je most između istoka i zapada, sjevera i juga. U političko-istorijskom i sociološkom smislu to je vruće područje diobe naroda i država, balkanizacije, sukoba, migracije, vječite tranzicije i seoba naroda. Prostor koji pati od "viška istorije", koja se brzo zaboravlja i tragično ponavlja.
U "Enciklopediji Jugoslavije" (1985.) Balkan se definiše kao "prostor jugoistočne Evrope između Crnog, Mramornog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora, što znači da njegovu sjevernu granicu čini linija povučena od Tršćanskog zaliva do Crnog Mora, tj. od Trsta do Odese". Polazeći od antropogeografskog položaja Balkana pojedini autori ističu, da je "izgrađena kuća nasred puta". U tom smislu Balkan predstavlja vrata i prag Evrope, njenu trđavu, ali i most preko koga su se i na kome su se sukobljavale različite civilizacije i vojna formacije velikih sila u svojim krstaškim pohodima u osvajanju svijeta.
Ovakav geopolitički položaj Balkana sa raznovrsnim rudnim bogatstvom i etničkim šarolikikim sastavom stanovništva, predstavljao je izazov za ratnike i vojne intervencije, za permanentno miješanje velikih sila. Otuda se tzv. istočno pitanje držalo otvorenim u nizu vijekova, a Balkan se predstavljao kao svojevrsni "tamni vilajet" sukoba i mržnje kao "bure baruta".
Upravo na području Balkana najviše se ratovalo u XX vijeku i počinjeni su najveći genocidi u dva svjetska rata. U tom smislu izrazi "Balkan", "balkanski", "balkanizacija" služili su za podrugljivo označavanje zone najvećeg rizika u kojoj vladaju nasilje i haos, diobe i sukobi. Među istraživačima se govori o homo-balkanikasu i balkanizaciji kao oznaci primitivnog, zlom, kao prostoru mržnje, međusobno zavađenih država i naroda, u čije se sukobe vazda upliću veliki i moćni koji ih, vlastitim geostrateškim interesom, dalje dijele i međusobno sukobljavaju. Nažalost, brojni procesi vezani za naučno-tehnološki progres i modernizaciju svijeta u XX i XXI vijeku, koju su izmijenili ekonomsko i političko lice Balkana, nisu mnogo promijenili njegovu dušu, tj. kolektivnu psihologiju balkanskih naroda. O tome, između ostalog, govore i pojave nacionalističke mitologije, prisutnosti etničkih predrasuda, kao i druga opterećenja iz prošlosti koje još uvijek žive u savremenosti i dokazuje da u društvenom razvoju ne postoji koincidencija između tehnološko-ekonomskog razvoja i kulturnih promjena, kao i da se etnički mentaliteti sporo transformišu kroz istorijske vjekove.

Poslije krvavog raspada bivše SFRJ, federalne jedinice Jugoslavije su se odvojile i formirale svoje posebne samostalne i suverene države. I Kosovo se odvojilo i proglasilo samostalnost. Treba se podsjetiti da je Kosovo bilo dio jugoslovenskog federalizma, da je participiralo u svim federalnim državnim organima, da je između ostalog imalo i člana Predsjedništva SFRJ, kao kolektivnog šefa jugoslovenske države, dakle i Kosovo jednako kao i sve druge jedinice jugoslovenske države.
Kosovo je kao samostalnu i suverenu državu priznalo 117 država u svijetu, među njima i velike sile, kao što su: SAD, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Italija, Turska, itd. Takođe, treba istaći, da je Međunarodni sud pravde u Hagu, po zahtjevu Srbije da ispita zakonitost međunarodnog prava o proglašenju nezavisnosti Kosova, donio odluku, u julu 2010. godine, u kojoj se navodi "da se proglašenjem nezavisnosti Kosova nije kršilo međunarodno pravo".
Nakon raspada bivše (avnojske) Jugoslavije, novonastale države na tlu stare Jugoslavije su se međusobno priznavale kao samostalne i suverene države. Kosovo su priznali: Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, dok Srbija i Bosna i Hercegovina još nisu.
Dalje, i Srbija i Kosovo se zalažu za evropske integracije, ali EU ima utvrđene kriterijume o prijemu novih članica u svoje redove. Pored vladavine prava, razvoja demokratije i zaštite ljudskih i manjinskih prava, EU traži i normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova. S tim u vezi odavno je uspostavljen dijalog između Srbije i Kosova, uz pomoć i posredovanje predstavnika EU, koji treba da rezultira obavezajućim pravnim Sporazumom o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, a što podrazumijeva i njihovo međusobno priznavanje. U političkom smislu, to bi se moglo nazvati i istorijskim sporazumom o normalizaciji srpsko-albanskih odnosa. A to bi značilo da se trajno i zauvijek zatvara jedno otvoreno pitanje ili poglavlje u njihovim međusobnim odnosima, kao i da se Srbija i Kosovo okreću evropskim vrijednostima i evropskoj budućnosti, tj. progresu i prosperitetu njihovih država i naroda. Time bi uvjerili i dokazali široj demokratskoj javnosti u regionu, Evropi i svijetu da imaju demokratski kapacitet, racionalnost i mudrost da rješavaju i teška pitanja kao nasleđe prošlosti. To bi pozdravio čitav demokratski i civilizovani svijet. Naprotiv, politička situacija je veoma jasna, tj. bez rješavanja problema Kosova ne može biti učinjen nijedan korak ka Briselu ni Srbiji ni Kosovu.
Finalni dijalog Srbije i Kosova i sporazum koji treba da se postigne ne treba da bude sporazum koji bi stvarao više problema nego što će ih riješiti. Ne treba se vraćati u prošlost. No, mora se jednom zauvijek reći zbogom konfliktu na Balkanu, a naročito na Kosovu. S tim u vezi, između Srbije i Kosova mora se postići sporazum koji će biti primjenljiv i dugoročan i koji će doprinijeti stabilnosti na Kosovu i u regionu. Svaki budući sporazum mora da obezbijedi sigurnost i mir za sve građane i nacionalne zajednice, za kosovske Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu na Kosovu, tj. zaštitu ljudskih i manjinskih prava u skladu sa međunarodnim standardima.

(Autor je politikolog i vanredni član DANU)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”.