Književnu javnost ovih dana potresa afo-groznica u kojoj dominira nedavno objavljeni prvijenac mladog aforističara Bojana Rajevića ,,Brodogradnja u boci”. Poslije uspješnih promocija u Podgorici i na Cetinju, Rajevićevi aforizmi mogli su se čuti i na upravo završenom Satira festu u Beogradu. Rajević za ,,Dan” govori o neobičnoj ,,Brodogradnji”, inspiracijama, planovima, ali i o tome kako je mladi aforističar zaplovio i političkim vodama.
●„Brodogradnja u boci”... Otkuda ideja za takav naslov za jednu knjigu aforizama?
– Oko naslova za svoj aforistički prvjenac sam morao da se potrudim, čini mi se više nego i za jedan aforizam zastupljen u knjizi. Nisam želio da bude previše eksplicitan, ali ni da upućuje na neku od tema kojima sam se u aforizmima bavio jer bi onda, osjećao sam, ostale teme bile na neki način skrajnute. Onda sam se odlučio na to da naslovom uputim na prirodu samog aforizma kao žanra. „Brodogradnja u boci” govori o pisanju aforizama kao filigranskom radu.
●Vaša knjiga je nedavno predstavljena u Podgorici i na Cetinju? Kakve su reakcije i da li planirate još neke promocije?
– Moram izraziti zadovoljstvo dosad održanim promocijama. S obzirom na to da su čitaoci u Crnoj Gori prilično nenaviknuta na aforizam, posjećenost je premašila i ona najoptimističnija očekivanja, što je za mene kao nekoga ko pokušava da se bavi aforizmom veoma važno jer mi obnavlja vjeru da to što radim nije bez nekog smisla. Još jednu potvrdu za to dobiću na Beogradskom sajmu knjiga ove godine, gdje će 28. oktobra o mojoj knjizi govoriti Aleksandar Baljak i Mihailo Šćepanović.
● Aforizme ste govorili i nedavno na Satira festu u Beogradu. Kako beogradska publika reaguje na aforizme iz Crne Gore?
– Najprije moram reći da Satira fest organizuje Beogradski aforističarski krug, kultno aforističarsko udruženje koje je osamdesetih godina prošlog vijeka okupilo najbolje aforističare Beograda u kojem su se zatekli, po mnogima, najbolji aforističari na svijetu. Nastupiti u takvom društvu već predstavlja veliki uspjeh, a aforističari iz Crne Gore su više puta tamo nagrađivani. To se desilo i ove godine, za najbolji aforizam pročitan na festivalu proglašen je aforizam Veljka Rajkovića, aforističara iz Podgorice. Mislim da je to dovoljno da posvjedoči da se aforizmi iz Crne Gore i te kako cijene u, rekao bih slobodno, svjetskoj prestonici satire. Međutim, crnogorski aforističari, očigledno, moraju još da napreduju da bi bili priznati i u Crnoj Gori. Do tada će morati da se zlopate sa međunarodnim priznanjima.
● Zbog čega su čitaoci nenaviknuti na aforizam?
– Razlog toj nenaviknutosti prepoznajem najprije u činjenici da nas, aforističare, oni koji u Crnoj Gori o kulturi odlučuju prećutkuju na sav glas. Zatim, mi, aforističari, moramo imati i dozu samokritičnosti pa priznati da ponekad tom prećutkivanju i sami doprinosimo na taj način što i minimalan prostor koji nam se dodijeli obasipamo aforizmima koji se pišu usput i na prvu loptu. A tu je, naravno, i strah koji u Crnoj Gori vlada na svim nivoima posljednjih godina, usljed kojeg imamo dramatično mali broj satiričara iako imamo zavidnu satiričnu tradiciju.
● Ima li promjena u odnosu književne kritike prema aforizmu?
– Volim da vjerujem da su mladi književni kritičari koji sve učestalije pišu o aforizmu poput Radomana Čečovića, Milorada Durutovića i Radoja Femića i vas vjesnici jednog književno-kritičarskog odnosa prema aforizmu koji će biti lišen predrasuda kojih su do sada znali da se oslobode samo časni izuzeci poput Jovana Delića ili Nikole Miloševića. Aforizmu mora pripasti ravnopravno mjesto u sistemu književnih žanrova zato što nikakvih razloga za žanrovsku hijerarhizaciju nema. Ne bi ih bilo ni da imamo ne znam kakve romane ili poeziju, a kamoli u ovim okolnostima kada su od svih naših pisaca naši aforističari najzapaženiji i najnagrađivaniji u svijetu.
● Kakav je odnos izdavačkih kuća prema aforističkim knjigama?
– Odnos je isti kao i kod svih drugih koji se bave književnim prilikama kod nas. Dakle, katastrofalan. Međutim, ja sam imao sreću da naiđem na razumijevanje za ono čime se bavim kod ljudi u Izdavačkom centru Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori u Podgorici i da moja knjiga izađe u nizu njihovih sjajnih izdanja. Nadam se da moja knjiga nije napravila nikakav diskontinuitet u tom nizu.
A.ĆUKOVIĆ
Politika i pisanje
● Koliko vam pomaže to što ste aforističar i član Glavnog odbora jedne mlade crnogorske političke partije?
- U politici sam u svojstvu građanina koji se nada da ima pravo da ne bude oduševljen aktuelnom društvenom zbiljom u Crnoj Gori. Iako vjerujem da i kao građanin i kao aforističar imam isti pogled na svijet, trudim se da svoje aforizme ne stavljam u službu svakodnevne politike. Na svu sreću, ne pripadam ni partiji koja bi tako nešto od mene zahtijevala. U pisanju se samo trudim da ispunim stroge poetičke zahtjeve aforizma. Ako se pritom desi da moji aforizmi utiču na nekoga u smislu da mu probude želju da nešto u ovoj državi mijenja, još bolje, svakako da se ne bunim i da to smatram kvalitetom više. Ipak, plašim se da pisanje aforizama nije dovoljno da se nešto promijeni. Zato sam se i pridružio tim divnim mladim ljudima, za koje sam uvjeren da mogu nešto da promijene.