Poetsko veče Dragane Mrkić, pjesnikinje i novinarke Radio televizije Crne Gore priređeno je u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću. Ljubiteljima poezije o stvaralaštvu Mrkićeve govorili su Obrad Nenezić, književnik i dramaturg, Vanja Kovačević, novinar i književni kritičar, dok je poeziju kazivao Miro Nikolić, dramski umjetnik
Obrad Nenezić, književnik i dramaturg govorio je na pomalo neuobičajen način. Pročitao je svoje pismo – esej u kome se pita: ,,Zašto pišemo?”.
- Poezija mora biti hrabra i istinita, kao što je tvoja gospođo Mrkić, zato te molim da do kraja života prosipamo stihove i vino, a ne krv i suze, jer suza je čistija od poezije, a vino ljepše boje i ukusa, kazao je Nenezić.
On konstatuje da neće prestati izlaziti i zalaziti sunce, ako prestanu izlaziti knjige, ako se prestanu snimati filmovi i pisati drame, već da time „prijete pisci koji nijesu okusili kako je slatka žuč ostavljenih, kako su divne pjesme bez soneta i rima i poljubci bez usana”.
Govoreći o njenoj zbirci pjesama „Previše te ima”, Vanja Kovačević, novinar i književni kritičar je naglasio da je ona preokupirana pojmovima ljubavi, trajanja i propadanja, pa se u tom trouglu sve i dešava.
- Naizgled suprotstavljajući ljubav propadanju, autorka ne želi da pobjegne od stvarnosti koja je okružuje, već upravo u njoj, u toj prolaznosti i propadljivosti, uz pomoć ljubavi želi da pronađe svrhu života. Može zvučati pomalo paradoksalno, ali Mrkićeva nam svojim stihovima jasno saopštava da možemo postići svrhu samo ako smo konačni. I da se u toj konačnosti nalazi smisao našeg postojanja. Jer, autorka smatra da je sve tu, oko nas, i naravno u nama. Zbog toga bi se i stih jednog rano preminulog pjesnika koji kaže nigdje toliko ljudi kao u jednom čovjeku mogao i uzeti kao punktna tačka ove dobro osmišljene zbirke, kazao je Kovačević.
Pozdravljajući publiku autorka Dragana Mrkić je istakla da pisanje nije njen izbor, već je to potreba, poriv, koji i da hoće ne može zaustaviti.
- Pišem i na neki način oslobađam sebe! Kroz stihove radije gradim mostove preko kojih moguće nikad neću preći, nego da rušim one preko kojih sam prešla. Zbog toga je svaka pjesma svojevrstan spomenik priličan trenutku, komadić duše poklonjen bezdušnom vremenu, objasnila je Mrkić.
Dragana Mrkić rođena je u Nikšiću, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu. Njena poezija obajvljivana je u brojnim časopisim i zbornicima kod nas i u regionu.
L.N.