Piše: Elmir Đoković
Svijet je globalna vuko.ebina, ne selo, i svi znamo što se događa na drugom kraju svijeta. Praviti se da ne znamo je stvar amoralnosti i nebrige, jednako kao što misliti da nešto što se događa u neposrednom susjedstvu nema veze s nama, predstavlja glupost par excellence – tu je sadržana ona misli globalno, djeluj lokalno, ali po dobrom starom EU običaju, to su samo puste riječi.
Da, stara je koncepcija Evrope definitivno na zalasku, nova Evropa je svijet koji je u stanju asimilirati ogromne razlike, jer je bogat i jer je na strahovito visokom stepenu razvoja.
Štaviše, u stanju je osigurati brojne stvari koje stari, hladnoratovski koncept svijeta nije mogao. I zato, umjesto da se brine kuda s par stotina hiljada izbjeglica koje će ionako doći u Evropu, jedino rješenje predstavlja nova podjela karata u EU, uspostavljanje novoga sistema koji znači dinamiku, nadrastanje, razvoj i prelaženje, da ne kažem kršenje granica koje nisu ništa više nego istorijska kategorija.
Naravno, EU je sada u problemu čije rješavanje namjerava izbjeći glupim kvotama koje su sada već uvelike nadmašene, jer umjesto podloge za takve stvari, ona je gradila podloge za oblik paradajza i izgled svinjskih farmi, sastav nutele i/ili idiotske sisteme birokratije u Barlaymontu koji su se u stanju baviti svime osim bitnim.
Umjesto Evrope ljudi i preduzimanja, dobili smo Evropu uhljeba i parazita koji ne znaju ništa. Evropa u izbjeglicama gleda sliku svoje nakaradne samodopadnosti i gluposti, neznanja, izbjegavanja govora o bitnome, bježanja od odgovornosti za sudbinu svijeta, a ona je, naravno, što ste bogatiji i moćniji, tim veća. Jer ako nije tako, ne zaslužujete biti ni bogati ni moćni.
Činjenica da se nijednom čovjeku u prolazu kroz Balkan nije dogodio ni jedan jedini spomena vrijedan incident, štaviše, bilo je daleko više onih koji su darivali te ljude hranom, voćem, kafom, svime što im treba, a što bih i ja lično učinio da je kolona pored mene, predstavlja ljudski i prirodan odgovor koji nam svima daje osjećaj utjehe u nesreći, tačnije promjeni paradigme koja se odvija i za koju svi zajedno u decenijama koja dolaze i donose još veće i dublje promjene moramo biti spremni ne bi li Evropa od tvrđave postala uistinu hiperdemokratska zajednica – ne naroda – nego odgovornih pojedinaca. Sve ostalo su tlapnje.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.