Profesor filozofije Radinko Krulanović zbirkom „Tišinom ti govorim” odlučio je da prinese poštovanje srpskom jeziku i ćirilici na najfiniji i najlirskiji način, pjesmom ženi, dragoj, i to u vremenu kad nije lako pisati ljubavnu poeziju, rekla je u Nikšiću pjesnikinja Milica Bakrač, na promociji zbirke.
Krulanović je 2004. godine dobio otkaz u nikšićkoj Gimnaziji jer je zajedno sa još 25 kolega profesora branio srpski jezik. Svoju borbu nastavio je stihovima.
– Njegov stih je slobodan, nema opterećenja rimom. Motivski, u ,,pjesmama koje su čistilište riječi” nazirem uzore u caru Solomonu, koji nam je ostavio jedinstvenu i neponovljivu „Pjesmu nad pjesmama“ i svakako u Tagori koji ,,čezne da kaže najdublje reči“. Krulanović zapisuje: ,,Ako ti kažem da te volim / ne vjeruj riječi mojoj“, ili ,,Rekao bih da te volim / ali ćutim mudro“ – ovo pjesnikovo ćutanje nije nedostatak hrabrosti, nije nedostatak prave najodanije riječi. Naprotiv, ovo ćutanje, odnosno tišina koja i nosi naslov knjige, jeste mudrost, jer je ona, kojoj je pjesma namijenjena velika žena sa tri divna odsjaja na licu: ona nosi Ljubav, Vjeru i Nadu. Ta čudesna žena je vrijedna jer je dostojna da bude ,,pjesma pjesama“, ona kojoj je darovano ćutanje ,,jer pjesnika riječi izdaju, po ko zna koji put“, kazala je Bakrač.
Krulanović u svojoj poeziji, kazao je protojerej Slobodan Jokić, traži, i o njemu propovijeda, čovjeka žednog ljubavi i vječnosti. Da bi došli do spasonosne vječnosti, rekao je on, mora se život proživjeti dostojan čovjeka, a to može samo čovjek koji voli i koji je voljen.
-Upravo ljubav prožeta vječnošću je centralna tema ove zbirke poezije. Ali ne ljubav kao samodovoljnost i isprazna priča, ne kao „ljubav koja bi stala u nekoliko redaka vješto ispisanih, nekoliko riječi lijepo rečenih. I tako, kao običnost neka, gledaš da je otaljaš, mrzovoljno, kao da čekaš platu, događaj sportski“, ne nešto „uzgredno“, već ljubav kao odnos, odnos prema drugom i to čak ne radi ispunjenja samih zapovijesti (spoljašnje i juridičke) ili nekog obzira, nego zbog samog drugog kao takvog, čije postojanje ili sapostojanje predstavlja izvor našeg postojanja. Postaje potvrda našeg identiteta, sami naš život i razlog za život, jedno „ti“ bez kojega naše „ja“ umire, rekao je između ostalog sveštenik Jokić.
Autor je na promociji zahvalio izdavačkim kućama „Štampar Makarije“ iz Beograda, „Obodsko slovo“ iz Podgorice i „Hercegovina izdavaštva“ iz Trebinja, koje su objavile zbirku, kao i svima koji su pomogli da ona ugleda svjetlost dana. Zahvalnost, rekao je Krulanović, duguje prijateljima i bivšim kolegama po radnom mjestu, a sapatnicima po sudbini, koji su zbog pokušaja da odbrane srpski jezik kao i on ostali bez posla. Njima, ali i onim brojnim građanima koji su mjesecima zbog preimenovanja jezika u nastavnim planovima i programima protestovali, posvetio je pjesmu „Ne diraj moje krugove”.
Organizator promocije, bila je Crkvena opština Nikšić, a program je vodila i pjesme iz zbirke čitala Ljubica Zukanović. Na divnim stihovima Krulanoviću su zahvalili njegova koleginica, otpuštena profesorica fizike Marija Lalatović, a u ime bratstvenika i mještana župskog sela Kuta Obrad Rašković.
B.Brašnjo


Nevinost slova i glasa

Recezent zbirke, književni kritičar Želidrag Nikčević istakao je da je Krulanovićeva poezija uopšte ne zahtijeva uobičajeni kritički pristup jer je ona na „neki dublji i viši način istovremeno iskonski čistija, elementarnija, nošena je onom izvornom ljudskom emocijom, ljubavlju prema tvorcu i ljubavi prema bližnjem svom“.
- Njegov lirski glas zaista je nepatvoren, samosvojan, kao ga da uopšte nije dotakla ta naša vreva književne i ostale svakodnevice, kao da u njemu još odzvanja ona prvobitna nevinost slova, glasa, upućenog bližnjem i naravno tvorcu čije ljubavi pokušavamo da budemo dostojni, rekao je Nikčević.