Piše: akademik Zoran Lakić
Na sve češćim protestima u gradovima Crne Gore – sve više je mladih. Ne samo kada su u pitanju – čisto staleška (đačka i studentska) pitanja. Za neke je to bilo prvorazredno iznenađenje. Do sada su mladi bili pouzdan oslonac vladajuće elite u Crnoj Gori. Ona je to sa ponosom isticala. Mladi su zaloga budućnosti – uvijek i svuda. Narodna mudrost upozorava: Na mladima svijet počiva. I ostaje!
Iz godine u godinu mladi su nadolazili – brojem i snagom. Sazrijevali su. Danas je to jedna sasvim nova – prepoznatljiva mladost. Znani i zvani analitičari mogli bi se ozbiljnije pozabaviti fenomenom mladosti danas, ili – nekad i sad. I u njihovom srcu je – Kosovo i Metohija, još više od kada je samoproklamovana nezavisna država. Pitaju se kako to da se zvanična Crna Gora ne upita pa i pojasni separatistički čin otcjepljenja. Kako to da niko iz vladajućeg bloka poslanika u Skupštini Crne Gore – ne traži bilo kakvo dodatno objašnjenje. Sve im je bilo jasno! Nije se čuo ni glas preko hiljadu univerzitetskih nastavnika. Podsjećamo na drevnu mudrost: nauka istomišljenika nema budućnosti. Samo je onaj milicioner, u znak protesta, vratio uniformu i zaduženo naoružanje, a to znači i radnu knjižicu uz komentar da ne zna od čega će mu, već sjutra – da živi petočlana porodica. Mladost je beskompromisna i dostojanstvena. Podsjetio me je na Tempa koji je svojevremeno odbio ucjene SAD – kada je na pitanje svojih domaćina u SAD – da se ne igra sudbinom gladnog naroda, koji odista nije imao ni zrna žita – odgovorio riječima koje su ušle u legendu: Ješćemo koru od drveta, kao u ratu 1941-1945. godine, pa smo evo, preživjeli – i bez vaše pomoći. Ili savjet iskusnog ratnika – narodnog heroja koji je uputio mladima:
– Kada sam kao mladić bio nezarobljen vlašću, ja sam se sa drugovima pobunio, protestovali smo. Zašto i vi današnji ne slijedite – naš put? Itd. itd.
Na protestnim okupljanjima po Crnoj Gori – sve manje je stranačkih znamenja. Što je primjetna i trobojka – znači da mladi ne zaboravljaju i ne prenebregavaju vrijednosti svojih predaka. To što je naša – crnogorska trobojka – slična srpskoj ili ruskoj – ne znači da su protestna okupljanja prosrpska, ili proruska. Ali nisu ni transatlanska! I to što je Kosovo u njihovom srcu, takođe, počiva na istorijskom pamćenju: mladi ne zaboravljaju da je Metohija bila dio suverene Crne Gore, a Kosovo dio suverene bratske Srbije. Nakon završetka Balkanskih ratova 1912-1913. godine. Ako se Crna Gora 1945. godine odrekla Metohije – u korist Srbije – ne znači da je tu svežu zemlju 2008.godine – Crna Gora darivala dušmanima.
Na transparentan način – mladi u Crnoj Gori – traže promjene, kao nešto sasvim normalno. Dakle, ni pro, ni kontra. Mladi su za mirne promjene. One su civlizacijska tekovina, uslov napretka društva – uvijek i svuda, pa i kod nas!
Za analizu je pogotovo pitanje: zašto mladi traže promjene? Za proteklih 30 godina nepromjenljiva politička elita u Crnoj Gori – toliko je već ostarila da se mladi više ne mogu (i ne žele) identifikovati sa njom, kao do sada. Mladi žele – nove mlade lidere. Možda čak i iz svojih redova. To je dragocjeno saznanje za suprotstavljene političke tabore u Crnoj Gori. Oni se moraju podmlađivati da bi računali na podršku mladih.
Istorijski gledano – u svijetu su nas prepoznavali prvo po mladim kadrovima, a kasnije – po sijedim glavama. Srednjaka nije bilo. Junaci iz I svjetskog rata – odbačeni su kao „Solunaši“, a heroji iz II svjetskog rata kao „komunjare“. Mladi danas ne prihvataju da se živi od slave – već od rada. Za zasluge se daju odlikovanja, a ne rukovodeće funkcije.
Promjene donose osvježenje. One su garant da će i mladi dobiti šansu – da kreiraju politiku po mjeri-svojim znanjem. Istorija nas uči da se ne treba odricati usluga – niti jedne generacije. Pas svakoji svoje breme nosi.
Sa današnje stajne tačke lako je uočljivo da su dosadašnje promjene obavljene sa plemenskim ključem. Jedno vrijeme su Crnom Gorom „gospodarili“- Starocrnogorci; zatim Bjelopavlići i Piperi, pa Vasojevići, sada Nikšićani. Kao da se rijetko čuo glas naroda, koji je izvirao iz njegove volje. Bio je to izvor nesloge i čestih podjela. A podjele nisu ničija budućnost.
Crna Gora je uvijek bila rasadnik mladih i hrabrih, mudrih i odvažnih. I danas mladi traže svoju šansu i malo više odgovornosti za budućnost zemlje. Bore se za ono u što vjeruju. To je kvalitet koji donosi nova generacija mladih u Crnoj Gori. To zaključujemo i na dosadašnjem angažmanu naučnog podmlatka u CANU. Ne pristaje ni na pobjedničku, niti na poraženu opciju. Pobjeda pripada svima, a poraz pojedincima. Mladi su i na jednoj i na drugoj strani. Ali najviše na svojoj strani.
Danas nauka može nepogrešivo da predvidi – sve, pa i htjenje mladih u Crnoj Gori. Po istom principu se može utvrditi šta danas želi omladina u Crnoj Gori. I da li je spremna da ponese breme odgovornosti. U svakom slučaju valja isključiti kao moguće rješenje da se batinom – omladina uči pameti.